Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-796/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičkom, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova ulica 10, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs, odvjetnicima u Zagrebu, Smičiklasova 18/III, radi otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1844/2022-37 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1844/2022-37 od 16. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1844/2022-37 od 16. srpnja 2024. suđeno je:
" I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:
„I/ Utvrđuje se da je u cijelosti nedopuštena i nezakonita Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 01. kolovoza 2022. godine, kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. otkazao Ugovor o radu tužitelju BZ, pa se nadalje utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.
II/ Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto „Prodavač putnih karata“ odnosno da ga vrati na slično radno mjesto koje odgovara iskustvu i znanju radnika s istim ili sličnim uvjetima rada te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa kao da do prekida radnog odnosa nije ni došlo, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III/ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom, ili podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP , na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navode žalitelji, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
-tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Prodavač putnih karata u službi Putničkog prometa podružnice Autobusni kolodvor, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme [broj], [broj] sklopljenog 6. srpnja 2020. (dalje u tekstu Ugovor o radu);
-tuženik je 1. kolovoza 2022. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 14. srpnja 2020. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga (dalje u tekstu Odluka o otkazu, listovi 11-13 spisa);
-u odluci je također navedeno da nakon provedenog savjetovanja kolektivnog viška i dalje postoji potreba za otkazivanjem Ugovora o radu tužitelju, zbog prestanka potrebe za radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga.
-protiv ove odluke tužitelj je 19. kolovoza 2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je zaprimljen od strane tuženika 22. kolovoza 2022., kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio (listovi 14-16 spisa);
-ali ubrzo potom tužitelj je podnio tuženiku Izjavu od 29. kolovoza 2022. (zaprimljena kod tuženika 31. kolovoza 2022) kojom je zatražio od tuženika da mu radni odnos prestane 8. rujna 2022. ali „zbog osobnih razloga obiteljske prirode“ te da mu se isplati otpremnina (prilozi u e-spisu, list 657 spisa);
-u toj izjavi od 29. kolovoza 2022. tužitelj je između ostalog naveo kako se „odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja s osnova radnog odnosa u Zagrebačkom holdingu d.o.o.“;
- tuženik je povodom navedene izjave donio Dodatak odluci o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga , prihvaća neke tužiteljeve prijedloge, utvrđuje kako radni odnos prestaje s danom 8. rujna 2022. te mu priznaje pravo na otpremninu (prilozi u e-spisu, list 658 spisa);
-sud prvog stupnja zaključuje kako je time postignut sporazum radnika i poslodavca o prestanku radnog odnosa u smislu čl. 112. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR).
8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 112., čl. 115. i čl. 120. ZR, te čl. 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22, 136/24, dalje ZPCP), pa odlučio kao u izreci osporene presude.
9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.
10. U obrazloženju odluke sud prvog stupnja navodi: „Prema stavu ovoga suda, izjavom tužitelja i odlukom tuženika postignut je sporazum među strankama o prestanku radnog odnosa tužitelja s 8. rujnom 2022. i navedenim sporazumom - izjavom tužitelj se odrekao prava na traženje sudske zaštite protiv odluke o otkazu, podnesene prije navedene izjave. Naime, navedenom izjavom i Dodatkom odluke tuženika od 31. kolovoza 2022. stranke su regulirale prestanak radnog odnosa prema zahtjevu tužitelja s danom 8. rujna 2022. temeljem odluke o otkazu, a navedenu izjavu tužitelj ne pobija zbog mana volje, te isti proizvodi pravni učinak u smislu prestanka ugovora o radu tužitelja. Ugovor o radu, prema odredbi čl. 112. ZR prestaje na temelju otkaza (toč. 7.) voljom poslodavca, ali i na temelju sporazuma radnika i poslodavca (toč. 5.) sporazum obje ugovorne strane. Dakle, navedenom izjavom i Odlukom stranaka nakon što je već bila donesena odluka o otkazu, tužitelj je prihvatio da mu radni odnos kod tuženika prestaje na temelju odluke o otkazu te je do prestanka radnog odnosa došlo temeljem postignutog, pisanog sporazuma tužitelja i tuženika.“
11. U čl. 112. st. 7. ZR kao jedan od načina prestanka ugovora o radu propisan je i sporazum radnika i poslodavca. Dok sud smatra utvrđenim kako su razmjenom pismenih dopisa i promjenom odluke poslodavca o otkazu između poslodavca i radnika postignut sporazum o prestanku ugovora o radu, dotle u žalbi tužitelj tvrdi kako to nije točno jer je sadržaj njegovog dopisa – izjave od 29. kolovoza 2022. bio u tome da skrati vrijeme otkaznog roka tako da mu prestane 8. rujna 2022.
12. Po čl. 113. ZOR sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Sporazum o prestanku ugovora o radu nema propisan sadržaj. U praksi se javljaju različiti slučajevi razmjene dopisa i odluka koje se u sudskoj praksi smatraju sporazumom o prestanku ugovora o radu – ako to nedvojbeno proizlazi iz tih pismena, pa se i to smatra udovoljavanjem zakonskom propisane pismena forme. Tako se u odluci VSRH poslovni broj Revr 518/11-2 od 8. rujna 2012. kaže: „S obzirom da je tužiteljica 1. travnja 2008. predala zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu s danom 30. travnja 2008. neposredno na ruke direktorici tuženika i da je direktorica tuženika istog trenutka prihvatila taj zahtjev tako što je rekla „u redu“ i na zahtjev stavila svoj potpis i pečat tuženika i prema shvaćanju ovog revizijskog suda u tom trenutku je sklopljen sporazum o prestanku ugovora o radu u svemu prema zahtjevu tužiteljice.“
13. Međutim, prema shvaćanju ovog višeg suda, u predmetnom slučaju se takvo nešto ne može zaključiti. Jer iz dopisa tužitelja tuženiku od 29. kolovoza 2022. kojom je zatražio od tuženika da mu radni odnos prestane 8. rujna 2022. te da mu se isplati otpremnina (prilozi u e-spisu, list 657 spisa) i dodatka odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 31. kolovoza 2022. ne proizlazi nedvojben zaključak o sporazumnom prestanku ugovora o radu. Poslodavac nije prihvati sve zahtjeve tužitelja pa tako nije prihvatio zahtjev da radniku prestaje radni odnos „zbog osobnih razloga obiteljske prirode“. Da je sporazum doista zaključen, zašto bi poslodavac donosio dodatak odluci umjesto pismenog sporazuma o prestanku ugovora o radu i zašto bi onda tužitelj ustao s ovom tužbom 21. rujna 2022?
14. Ovdje se radi o specifičnoj pravnoj situaciji jer je poslodavac, nakon izjave tužitelja od 29. kolovoza 2022. (list 657 spisa) donio drugu odluku o otkazu koju je nazvao „dodatak odluci o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga“ i u njoj bitno izmijenio raniju odluku od 1. kolovoza 2022, prihvativši zahtjeve radnika o datumu prestanka radnog odnosa i o isplati otpremnine. Dakle, sam poslodavac je stavio prvu odluku izvan pravne snage zamijenivši ju drugom. U tužbi tužitelj zahtjeva utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom samo te prve odluke, ne i one druge. Kako se ovdje radi, glede točke I. tužbenog zahtjeva, o deklaratornoj tužbi, tužitelj nema pravni interes na utvrđenje nedopuštenim i nezakonitim nečega čega više nema, ne postoji više u pravnom prostoru, pa je slijedom propisa iz čl. 187. st. 2. ZPP ovaj tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Dakle, iz ovog razloga, a ne iz onog kog navodi sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke.
15. Kako je već rečeno, tužitelj nije ustao s tužbom protiv drugog rješenja o otkazu, takozvane dopune, niti je protiv njega izjavio zahtjev za zaštitu prava.
16. Vraćanje na posao na radno mjesto „Prodavač putnih karata“ je kondemnatorni zahtjev o kome je moguće odlučivati nezavisno od deklaratornog. Prema shvaćanju ovog vijeća, u okolnostima kad je sam tužitelj zahtijevao od poslodavca da mu radni odnos prestane „08. rujna 2022. godine zbog osobnih razloga obiteljske prirode“ (list 657 spisa), a tuženi poslodavac je nato pristao da „radni odnos Radniku prestaje dana 8. 9. 2022. godine“ (list 658 spisa), tada, neovisno o ocjeni dopuštenosti otkaza, nisu ostvarene pretpostavke za vraćanje tužitelja na posao jer je radni odnos prestao na temelju naknadnog suglasnog očitovanja stranaka.
17. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku pravilno je utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT).
18. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenim zahtjevima.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
