Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-219/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku OŠ, mag. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1113/2024-21 od 28. siječnja 2026., dana 22. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice FŠ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1113/2024-21 od 28. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice FŠ za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 1.076,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i za naknadu troška parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 375,00 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 13. ožujka 2025. (list 714-716 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 27. veljače 2025. (list 705-710 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog toga što je tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2019. pa do 31. ožujka 2024. (osim u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 2020., studenom i prosincu 2021., siječnju, veljači, ožujku, travnju, svibnju i lipnju 2022. te veljači, ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 2023.) prilikom obračuna plaće tužiteljice primjenjivao dodatak za posebne uvjete rada od 19% umjesto dodatka za posebne uvjete rada od 23% (iznos od 582,52 EUR–a), te posljedično pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja (iznos od 494,42 EUR–a), isplati ukupan bruto iznos od 1.076,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate , izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t .
11. ZPP–a na koju tužiteljica upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju te da je tuženik u utuženom razdoblju prilikom obračuna plaće tužiteljice primjenjivao dodatak za posebne uvjete rada od 19%, dok je sporno je li tuženik u utuženom razdoblju prilikom obračuna plaće tužiteljice trebao primjenjivati dodatak za posebne uvjete rada od 23%. Dakle, sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:
- da su u utuženom razdoblju u Kliniku za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavod za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju dolazili pacijenti mahom bez uputnice, s time da su se obrađivali krizni pacijenti, dok je hitne pacijente trebalo otpratiti u ambulantu za hitnu psihijatriju na objedinjeni hitni prijem, gdje se liječe hitni slučajevi,
- da se u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju nisu liječili hitni pacijenti te da je to samo administrativni naziv zavoda,
- da tužiteljica nije radila s hitnim pacijentima, već je iste, ukoliko bi došli, trebalo otpratiti do objedinjenog hitnog bolničkog prijema u Zavod za kliničku psihijatriju, gdje se nalazi ambulanta za hitnu psihijatriju, dok na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju nije bilo ambulante za hitnu psihijatriju,
- da su u utuženom razdoblju, sukladno odredbama iz čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23 i 35/24 – u daljnjem tekstu: KU), radnici u djelatnosti zdravstva zaposleni na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem imali pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23%,
- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. veljače 2025. naveo u bitnom da bi, ukoliko je u utuženom razdoblju prilikom obračuna plaće tužiteljice trebalo primijeniti dodatak za posebne uvjete rada od 23%, razlika plaće tužiteljice iznosila 1.076,94 EUR–a bruto, a sukladno kojem je tužiteljica podneskom od 13. ožujka 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev.
9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 1.076,94 EUR–a na ime razlike plaće, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:
- da je kod tuženika ustrojen hitni objedinjeni bolnički prijem u kojem tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila, s time da tužiteljica nije radila niti na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, već je radila u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju,
- da okolnost što je tužiteljica radila u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju, gdje su im dolazili i hitni i krizni pacijenti, te su po trijaži hitne pacijente trebali otpratiti do objedinjenog hitnog bolničkog prijema u Zavod za kliničku psihijatriju, ne utječe na tužiteljičino pravo na dodatak na plaću jer pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23% imaju samo oni zdravstveni radnici koji su zaposleni na hitnom prijemu i koji su time izloženi povećanom riziku,
- da, slijedom toga, tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23%, budući da je to pravo, sukladno odredbama KU–a, pripadalo zdravstvenom radniku koji radi na radnom mjestu na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni prijem.
10. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe iz čl. 55. KU–a.
11.1. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u tome dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, ističući u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbe iz čl. 55. KU–a.
11.2. Pri tome valja dodati da prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, suprotno mišljenju tužiteljice, nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), budući da u ovom predmetu nije bilo sporno je li neko pravo tužiteljice u utuženom razdoblju, konkretno pravo na dodatak za posebne uvjete rada, bilo različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, već je bila sporna visina konkretnog dodatka.
12. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka, a kojim je odbijen kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.
13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, kao ni žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud zbog odustanka od saslušanja svjedokinje MŠ i svjedokinje DŠ nepotpuno utvrdio činjenično stanje
14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. ove odluke.
16. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 22. rujna 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
