Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-649/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-649/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. (OIB: ) iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženice O. b. d.d. (OIB: ), S., koju zastupa zakonski zastupnik, a njega punomoćnica N. Š. Š., odvjetnica iz Odvjetničkog društva A.1 & A.2 u S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -2315/2022-2 od 31. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4135/19 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je da ništetna odredba Ugovora o kreditu broj od 12. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, a koja je označena u toč. 4. Ugovora (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.194,36 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci (točka II. izreke) i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.860,00 kn sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tuženika i prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj od 12. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, a koja je označena u toč. 4. Ugovora i koja glasi: „Kamatna stopa je promjenljiva“ te pod točkom II. i III. izreke (točka I. izreke). Nadalje je prihvaćena žalba tuženika kao djelomično osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj od 12. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi:"… a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88 % (slovima: šest cijelih osamdesetosam posto); godišnje“ te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj od 12. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: „.. a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88 % (slovima: šest cijelih osamdesetosam posto); godišnje“ (točka II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (točka III. izreke - pogrešno naznačena kao točka II. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2752/2023-2 od 25. listopada 2023. tuženiku dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -2315/2022-2 od 31. siječnja 2023. u odnosu na pravno pitanje:

 

"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF da dan isplate kredita?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to instituta stjecanja bez osnove. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 1.899,32 kn odnosno 252,08 eur s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

8. Podnesenom revizijom tuženik problematizira dužnost suda da povodom istaknutog materijalnopravnog prigovora tražbinu tužitelja umanji za iznos tzv. negativne razlike.

 

9. O pitanju koje revizijom problematizira tuženik ovaj sud zauzeo je shvaćanje u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koja odluka je donesena u proširenom vijeću od trinaest članova (čl. 390. st. 2. ZPP-a), a koje shvaćanje glasi:

 

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

 

 

10. Iz stanja spisa, kao i obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da tuženik nije istaknuo procesni prigovor radi prebijanja, niti je podnio protutužbu radi isplate iznosa od 1.899,32 kn odnosno danas 252,08 eur.

 

11. Po ocjeni ovog suda ni navod tuženika u reviziji da je povodom dostavljenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer predmetom povrata može biti samo ono što je tuženik eventualno neosnovano stekao, a sporne iznose na ime razlike u tečaju i kamatnoj stopi nije niti primio, pa ih nije u obvezi vratiti, sadržajno ne predstavlja materijalnopravni prigovor prijeboja istaknut sukladno odredbi čl. 196. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125711 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

11.1. Prema potonjoj odredbi prijeboj ne nastane kad se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Izjava treba biti određena i iz nje jasno treba proizlaziti koji iznos tražbine tuženika treba prebiti s tužiteljevom tražbinom. U konkretnom slučaju postojanje takve određene izjave je izostalo.

 

12. S obzirom na izostanak odgovarajućih prigovora (prigovora prijeboja, prigovora radi prebijanja ili protutužbe) nižestupanjski sudovi nisu bili ovlašteni ni dužni umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima te su otklonivši uračunavanje tzv. negativne razlike pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 196. st. 1. ZOO-a.

 

13. Kako nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident upućuje dopuštenim pitanjem, valjalo je reviziju na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. travnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu