- 1 -              Rev-627/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-627/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. T. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku u M., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-25/2022-2 od 13. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-664/2019 od 29. studenoga 2021., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj GŽ-25/2022-2 od 13. srpnja 2022. u dijelu toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice, i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-664/2019 od 29. studenoga 2021. u toč. I. izreke u cijelosti i u dijelu toč. II. izreke kojim su utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 266-57/2006 u dijelu u kojem je određeno da se otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF), te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu br. 266-57/2006 (toč. I. izreke) te odredbe sadržane u čl. 2., 3. i 4. istog Ugovora (toč. II. izreke) i tuženica obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 186.096,73 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. III. izreke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 24.609,42 kn sa zateznim kamatama (toč. V. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena navedena prvostupanjska odluka u toč. I. izreke u cijelosti i u dijelu toč. II. izreke kojim su utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 266-57/2006 u dijelu u kojem je određeno da se otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF), dok je u odnosu na čl. 2. Ugovora tužbeni zahtjev odbijen, a presuda je ukinuta u toč. III. i V. izreke i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2185/2023-2 od 20. rujna 2023. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje:

 

"Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tuženice je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

 

8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev u navedenom dijelu smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora. Stoga zaključuju da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 2. ožujka 2006., tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koji sadržavaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa da nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

 

8.1. Sudovi su odbili dokazni prijedlog tuženice za ispitivanjem predloženog svjedoka. Pozivaju se na odredbe čl. 81. i dr. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP).

 

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

10. Tuženica naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. ZZP, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženica predložila upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama, pri čemu naglašava da je osporavala izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u zaštitu prava i interesa potrošača.

 

11. Naime, tuženica smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

 

12. Za odgovoriti je da je sud, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

 

13. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

 

14. Tako je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr. (a riječ je o istovrsnim sporovima), zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

 

14.1. Stoga je prema tamo izraženom pravnom shvaćanju tuženica mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pritom se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

 

15. Konačni je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenim odlukama (i odgovor na tamo postavljeno pitanje): "Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi."

 

16. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a jer je i u ovom konkretnom slučaju tuženica na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati djelatnicu revidentice na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, to su sudovi takvim postupanjem povrijedili pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.

 

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 399. st. 1. u vezi s odredbom čl. 370. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

 

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 30. travnja 2024.