Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Ovr-1368/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice – specijaliste AOS, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zgrada Karla Kranjca 1/1, [adresa] OIB: 71856529934, protiv ovršenika X.O.A. Gradnja, Rijeka, Kablarska cesta 56 OIB: 45610691699 zastupani po punomoćniku Toniju Primorcu odvjetniku iz Rijeke, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. srpnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Žakline Marinković iz Rijeke pod poslovnim brojem OV- 1379/2025 od 31. listopada 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu od 28. srpnja 2026. navodi da je ovršenik 24. srpnja 2026. zaprimio Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1379/25-1 Financijske agencije, RC Rijeka, od 24. srpnja 2026. (Klasa: 034-011/26-07-2), iz koje proizlazi da je Financijska agencija 23. srpnja 2026. zaprimila zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 20.000,00 EUR glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2026. i troškom od 265,45 EUR (ukupno zaplijenjeno 20.507,89 EUR), na temelju bjanko zadužnice ovršenika potvrđene (solemnizirane) po javnom bilježniku Žaklini Marinković iz Rijeke pod posl. br. OV-1379/2025 od dana 31.10.2025. godine (dalje: Zadužnica). Zahtjev za izravnu naplatu datiran je s 12. lipnja 2026., a podnio ga je za ovrhovoditelja upravitelj Labin 2000 d.o.o. Ovršeniku su temeljem navedenog blokirani svi računi i novčana sredstva. Zadužnica je izdana isključivo kao jamstvo za ozbiljnost ponude u postupku nabave radova energetske obnove višestambene zgrade [adresa], 1/1, 1/2, 1/3 i 1/4 (NOJN), Klasa: 213 - 01/25-01/01, Urbroj: 03-25-2, koji je proveo naručitelj LABIN STAN d.o.o., [adresa], OIB: 50926077478, temeljem Poziva za dostavu ponuda od dana 20.10.2025. godine (dalje: Poziv). Točkom 5.1. Poziva određeno je jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bjanko zadužnice na iznos do 20.000,00 EUR, uz izričitu odredbu da t rajanje jamstva ne smije biti kraće od roka valjanosti ponude (60 dana – t. 3.4. Poziva), da je u slučaju isteka naručitelj obvezan zatražiti produženje te da je naručitelj obvezan vratiti jamstvo neposredno nakon završetka postupka nabave. Ponuda ovršenika utvrđena je najpovoljnijom (zapisnik o otvaranju ponuda od dana 5. studenog 2025.; cijena 514.047,40 EUR bez PDV-a) te je ovršenik Odlukom od dana 4. prosinca 2025. odabran za izvođača radova. Rok valjanosti ponude i jamstva istekao je dana 5. siječnja 2026. , a naručitelj produženje nikada nije zatražio. Prijedlog ugovora o izvođenju radova, čiji sadržaj nije bio objavljen u dokumentaciji o nabavi, naručitelj je ovršeniku prvi puta dostavio tek 6. veljače 2026. – dakle nakon isteka roka valjanosti ponude i jamstva – i to s rokovima protivnima uvjetima Poziva: kao početak radova određen je 15. veljače 2026. (nedjelja), a završetak 30. travnja 2026., čime je rok izvođenja od najviše 150 kalendarskih dana (t. 2.7. Poziva) jednostrano skraćen na svega 61 dan. Ovršenik ni u jednom trenutku nije odustao od ponude niti je odbio potpisati ugovor – dopisima od 6.2., 18.02., 25.2. i 9.03.2026. godine izričito je iskazao spremnost sklopiti ugovor uz poštivanje rokova izvođenja određenih dokumentacijom o nabavi, a sam naručitelj u dopisu od 23.02.2026. godine priznaje da „ni jedan datum početka radova ne može biti usklađen s rokom od 150 dana iz nabave". Odlukom od 3. ožujka 2026. naručitelj je sam otkazao potpisivanje ugovora s ovršenikom, poništio Odluku o odabiru te ugovor sklopio s drugim ponuditeljem (Maling d.o.o.). Postupak nabave je time završen, pa je naručitelj bio obvezan vratiti Zadužnicu, što unatoč pozivima ovršenika od 11.5., 9.6. i 14.7.2026. nije učinio, već je Zadužnica predana na naplatu Financijskoj agenciji. Pljenidba i prijenos su nedopušteni. Ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona). U Zadužnicu je kao vjerovnik naknadno upisana „Zgrada Karla Kranjca 1/1 Labin, OIB: 71856529934". Zadužnica je, međutim, izdana i solemnizirana 21. listopada 2025. , a u tom trenutku tako upisani vjerovnik uopće nije postojao kao pravni subjekt: zajednica suvlasnika stekla je pravnu osobnost tek upisom u Registar zajednice suvlasnika dana 23.03.2026. godine (rješenje Državne geodetske uprave, Klasa: UP/I 932 -09/26- 02/33, Urbroj: 541-29-04/1-26-2, od 23.03.2026.; čl. 8. st. 1. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, NN 152/24), kada joj je dodijeljen i OIB (potvrda Porezne uprave od 23.03.2026.). Sam zahtjev za upis podnesen je tek 4. veljače 2026. – dakle nakon isteka jamstva. Vjerovnik osnovnog odnosa – naručitelj kojem je Zadužnica jedino i predana kao jamstvo za ozbiljnost ponude – bio je LABIN STAN d.o.o., OIB: 50926077478, koji je postupak nabave proveo u svoje ime (t. 1.1. Poziva: vlastiti naziv, OIB, poslovna banka i IBAN; sve odluke donio je direktor tog društva), a čiji je pravni sljednik pripajanjem [adresa] 2000 d.o.o. Ovrhovoditelj – zgrada – ni u kakvom pravnom odnosu s ovršenikom nije bio niti prema ovršeniku ima bilo kakvu tražbinu. Bjanko zadužnica popunjena je, dakle, na osobu koja nije vjerovnik osigurane tražbine i koja u trenutku izdavanja isprave nije ni postojala, protivno uvjetima natječaja, čime je zloupotrijebljena. Proizvoljno je upisan i tijek zateznih kamata od 12.06.2026. godine

– datuma sastavljanja zahtjeva za izravnu naplatu – bez ikakve veze s bilo kakvim dospijećem. Ovrhovoditelj stoga nije ovlašten na temelju Zadužnice tražiti ovrhu (izravnu naplatu) protiv ovršenika. 2. Tražbina ne postoji (čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona). Jamstvo za ozbiljnost ponude smjelo se naplatiti isključivo u taksativno navedenim slučajevima iz t. 5.1. Poziva (odustajanje ponuditelja od ponude u roku njezine valjanosti, nedostavljanje ažuriranih popratnih dokumenata, neprihvaćanje ispravka računske greške, odbijanje potpisivanja ugovora te nedostavljanje jamstva za uredno ispunjenje ugovora). Nijedan od tih slučajeva nije ostvaren: ovršenik nije odustao od ponude u roku njezine valjanosti niti je odbio potpisati ugovor, već je do nesklapanja ugovora došlo isključivo krivnjom naručitelja, koji je ugovor nepoznatog sadržaja prvi puta dostavio tek 6. večjače 2026. s rokovima protivnima uvjetima vlastitog Poziva, da bi 3. ožujk 2026. sam otkazao potpisivanje ugovora i sklopio ga s drugim ponuditeljem; − rok valjanosti ponude i jamstva istekao je dana 05.01.2026. godine, a naručitelj produženje nije zatražio (svoja obveza iz t. 5.1. Poziva), pa je jamstvo prestalo prije bilo kojeg događaja na kojem bi se naplata mogla temeljiti; − završetkom postupka nabave naručitelj je bio obvezan Zadužnicu vratiti ovršeniku (t. 5.1. Poziva), a za štetu prouzročenu nesavjesnim vođenjem pregovora odgovara naručitelj sukladno članak 251. Zakona o obveznim odnosima. Zadužnica je izdana isključivo kao sredstvo osiguranja točno određene, uvjetne tražbine (jamstvo za ozbiljnost ponude), a ne kao apstraktan instrument naplate bilo kakve tražbine. Kako osigurana tražbina nije nastala, pljenidba i prijenos po Zadužnici su nedopušteni. Navedeno da je u skladu s ustaljenom sudskom praksom. Slijedom svega navedenog ovršenik predlaže naslovnom sudu da donese rješenje kojim se proglašava nedopuštenom prijenos i pljenidba novčanih sredstava u odnosu na ovršenika, te da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika.

2. Sud je Zaključkom od 28. srpnja 2026. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 210. stavak 1. i 2. a u svezi s člankom 50. stavak 1. točka 7. i 9. i člankom 65. stavak 2. OZ-a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetnog prijedloga, a koja dostava Zaključka istom nije uručena i to u dva navrata, pa se sukladno odredbi članka 50. stavak 3. OZ-a smatra da se isti nije očitovao.

3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

4. Naime, ovrhovoditelj je podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu (list 8-9 spisa) protiv ovršenika 23. srpanja 2026. temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice poslovni broj OV-1379/2025 od 31. listopada 2025., a koja prileži prijedlogu, ovjerene po javnom bilježniku Žaklini Marinković iz Rijeke (list 10-13 spisa).

5. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana i to ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje bilo kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, prema članku 52. stavak 3. OZ-a sud će bez odgode zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. Obzirom da se u ovom slučaju tada smatra da je ovrhovoditelj osporio žalbene navode ovršenika, stoga je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno uputio ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja parnice nedopuštenom.

7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti ili da mu je blokiran račun. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.

7.2. Ovršenik samo paušalno ističe da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika po osnovi o kojoj je prethodno rečeno. Sukladno odredbi članka 7. stavak 1. OZ -a sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja postupa na temelju podnesaka i drugih pismena. Ovršni je postupak strogo formalni postupak, odnosno sud u ovom slučaju postupa u skladu s formalnim procesnim pretpostavkama koji pravni standard je razvijen kroz sudsku praksu.

7.3. Ujedno ovršenik u prilog svojih tvrdnji nije dostavio dokaze o nepostojanju imovine ovrhovoditelja niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan. U slučaju odgode pljenidbe i prijenosa, Financijska agencija plijeni iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom slučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije u praničnom postupku), nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Dakle, ovršeniku je na raspolaganju odredba članka 210. stavak 4. OZ-a koja navodi da ukoliko prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.) ovšrenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

8.1. Konačno, s obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška sukladno odredbi članka 14. stavak 5. OZ-a pa je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja

U Rijeci 21. rujna 2026.

Sudac:

Iva Polić Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- ovrhovoditelju

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji - odmah