Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3944/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice ŠKJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5060/2025-10 od 30. ožujka 2026., 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5060/2025-10 od 30. ožujka 2026. u dijelu točke 4. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 537,04 eura.

II. Uvažava se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao djelomično osnovana te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5060/2025-10 od 30. ožujka 2026. u dijelu točke 4. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 187,50 eura na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužiteljici ŠKJ naknaditi tuženiku Zagrebačka banka d.d. parnični trošak za sastav žalbe u iznosu od 18,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2026. do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ŠKJ za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tužitelja i tuženika dana **.**.2007.g., u dijelu kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora;

2. Nalaže se tuženiku, ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju, ŠKJ, Š, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 175,32 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025.g. do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju, ŠKJ, Š, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 299,03 EUR, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka 724,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana 30. ožujka 2026. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude u točki 4. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 200,77 eura uvećano za zatezne kamate od dana donošenje odluke o žalbi do isplate.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 214,04 eura.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovor o kreditu od **.**.2007. u dijelu kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, te zahtjev za isplatu iznosa od 175,32 eura te iznosa od 299,03 eura na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata.

5. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je između stranaka zaključen ugovor o kreditu **.**.2007. radi kupnje automobila za osobne potrebe tužiteljice, da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pozivajući se na odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO), čl. 269. ZOO, čl. 270. ZOO te odredbe čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 45/97, 79/07 – dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, čl. 81. st. 1. - 4. ZZP, čl. 82. ZZP i čl.87. st. 1. ZZP, zaključio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i nejasna, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i što u svojoj ukupnosti čini ništetnim tu ugovornu odredbu , iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev.

5.1. U točki 4. izreke sud je prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 1.654,33 eura, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odlučio o troškovima postupka.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava vrijednost predmeta spora od 1.654,33 eura, valja reći da je tužiteljica podnijela tužbu u kojoj je istaknula deklaratorni tužbeni radi djelomične ništetnosti ugovora o kreditu kao i kondemnatorni, restitucijski zahtjev radi isplate iznosa od 175,32 eura na ime plaćene tzv. ulazne naknade, te iznosa od 299,03 eura na ime uglavničene kamate na iznos plaćene jednokratne naknade od 13. srpnja 2007. do 31. svibnja 2025., pa je u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji mjerodavna vrijednost predmeta spora za odluku o naknadi troškova na ime zastupanje po punomoćniku odvjetniku određuje prema novčanom iznosu iz zahtjeva za isplatu, a to je u konkretnom slučaju zbroj istaknutih zahtjeva za isplatu od 474,35 eura, jer deklaratorni zahtjev u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-374/2013 od 6. prosinca 2017.).

7.1. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti glavnog zahtjeva od 175,32 eura, jer je tužiteljica istaknula i tužbeni zahtjev za isplatu kamate obračunate u apsolutnom iznosu od 299,03 eura, pa tako obračunata kamata predstavlja dio glavnog zahtjeva za isplatu novčane svote. Stoga u ovoj parnici zahtjev za isplatu iznosi ukupno 474,35 eura i to je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-693/2024 od 19. ožujka 2025.)

7.2. Pri tome valja dodati da je prvostupanjski sud, iako je u obrazloženju naveo da je vrijednost predmeta spora iznos od 1.654,33 eura, pravilno primijenio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, 107/2025 – dalje: OT) jer je trošak postupka odmjerio prema tarifnom razredu iz Tbr.7/1 od 332,01 eura do 664,00 eura – 50 bodova.

8. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava tužitelj ici pravo na naknadu troškova postupka zbog toga što je tužitelj troškovnik priložio na glavnoj raspravi, a ne u elektroničkom obliku sukladno čl. 106. a. ZPP, za odgovoriti je da troškovnik tužiteljice nema značaj podneska iz čl. 106.a ZPP koji bi u smislu čl. 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani, budući da se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP), pa to što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu čl. 106.a st. 6. ZPP kako to pogrešno smatra tuženik.

9. Osnovano tuženik osporava dosuđeni trošak za sastav podneska od 9. siječnja 2026., jer se radi o podnesku kojim se tužitelj ica očitovala na navode tuženika iz podneska od 29. prosinca 2025., a prema sadržaju podneska ne radi se o podnesku koji je bio potreban odnosno nužan u ovoj parnici (čl. 155. ZPP) budući da je u tom podnesku tužiteljica ponovila ranije iznesene navode, zbog čega je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav tog podneska neosnovan.

10. Što se tiče žalbenih navoda u vezi dosuđenog troška za zastupanje na pripremnom ročištu 12. siječnja 2026. valja reći da se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i koje je odgođeno, zbog čega tužiteljici pripada trošak zastupanja na tom ročištu primjenom Tbr. 9/2 OT.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je tužiteljica imala mogućnost platiti pola iznosa sudske pristojbe za presudu, da ju je platila u roku od 3 dana, pa da niti tuženik nije dužan naknaditi tužiteljici puni iznos sudske pristojbe.

11.1. Naime, tužiteljica nije bila u obvezi podmiriti sudsku pristojbu u roku od 3 dana (to je samo mogućnost), pa ne može niti snositi štetne posljedice toga što nije u tome roku platila sudsku pristojbu, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak sudske pristojbe u cijelom plaćenom iznosu od 66,36 eura.

12. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici prema vrijednosti predmeta spora 474,35 eura pripada naknada troška primjenom OT za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT te Tbr.54 OT i Tbr. 46 OT) iznos od 125,00 eura, za sastav podneska 24. studenoga 2025. (Tbr. 8/1 OT te Tbr.54 OT i Tbr. 46 OT) iznos od 125,00 eura, za zastupanje na ročištu 11. veljače 2026. (Tbr. 9/1 OT te Tbr.54 OT i Tbr. 46 OT) iznos od 125,00 eura, za zastupanje na ročištu 12. siječnja 2026. (Tbr. 9/2 OT te Tbr.54 OT i Tbr. 46 OT) iznos od 62,50 eura, te plaćene pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od ukupno 99,54 eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 537,04 eura.

12.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP koja se primjenjuje sukladno čl. 129. st. 5. ZPP, valjalo djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke 4. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 537,04 eura, a na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke 4. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 187,50 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti.

13. S obzirom na to da je tuženik djelomično uspio sa žalbom u omjeru od 25%, tuženiku je na temelju čl.166. st. 2. ZPP dosuđen trošak u tom omjeru za sastav žalbe (Tbr. 10/4 OT te Tbr.54 OT i Tbr. 46 OT) i plaćenu sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 26,75 eura.

13.1. Tuženik je zahtijevao i zateznu kamatu na trošak za sastav žalbe pa je odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđeni trošak tuženiku donesena na temelju čl. 151. st. 3. ZPP sa kamatnom stopom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 21. rujna 2026.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković