Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2871/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. sa sjedištem u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko–upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1033/2024-17 od 15. svibnja 2026., dana 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1033/2024-17 od 15. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju ĐŠ iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020 . pa do isplate, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate , te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1033/2024- 17 od 15. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja ĐŠ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 107,06 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. svibnja 2016. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 37,16 EUR– a od 7. prosinca 2012. pa do 9. travnja 2020. i zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 308,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. prosinca 2012. pa do isplate (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 37,16 EUR– a od 23. prosinca 2012. pa do 9. travnja 2020. i zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 308,13 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. prosinca 2012. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 107,06 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. svibnja 2016. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana , dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.142,94 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 37,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 107,06 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 187,50 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 690,58 EUR–a (345,29 EUR–a + 345,29 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 345,29 EUR–a od 7. prosinca 2012. pa do isplate, a na iznos od 345,29 EUR–a od 23. prosinca 2012. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio jer je 2 (dva) dana, i to 6. prosinca 2012. i 22. prosinca 2022. (od ukupno 1240 dana), proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u postupku koji se kod Županijskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. pa do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno odredbi iz čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP/97,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR–a s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da je navedenim dopisom tužitelj upućen da je, u slučaju neprihvaćanja ponude, ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je tužbom od 29. ožujka 2024. pred prvostupanjskim sudom pokrenuo postupak poslovni broj Pn-1033/2024 radi naknade štete u iznosu od 345,29 EUR–a, dok je tužbom od 2. travnja 2024. pred prvostupanjskim sudom pokrenuo postupak poslovni broj Pn-1066/2024 radi naknade štete u iznosu od 345,29 EUR–a,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1033/2024 od 28. listopada 2024. došlo do spajanja postupaka poslovni broj Pn-1033/2024 i poslovni broj Pn- 1066/2024, nakon čega se postupak nastavio voditi pod poslovnim brojem Pn- 1033/2024,

- da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka u cijelosti osporavala tužiteljevo potraživanje, ističući pritom prigovor zastare istog.

8. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3), stav je ovog drugostupanjskog suda da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023., a koji sadržajno predstavlja ponudu za sklapanje nagodbe u smislu odredaba iz čl. 150. ZOO–a, ima ujedno i učinak priznanja duga u točno određenom dijelu, odnosno iznosu u kojemu je ponuda i dana.

9. To konkretno znači da tužitelju, kada se ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 EUR– a podijeli s brojem od 1240 dana tijekom kojih je on neosnovano bio lišen slobode, za jedan (1) dan koji je proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru pripada (prosječan) iznos od 37,16 EUR–a.

10. Pri tome valja istaknuti da za navedeni iznos, suprotno mišljenju tuženice, nije nastupila zastara.

11.1.1. Sukladno odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda.

11.1.2. Odredbom iz čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

11.2. Nadalje, odredbom iz čl. 240. st. 1. ZOO–a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a odredbom iz čl. 241. ZOO–a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. S obzirom na to da je zastara za dio tužiteljevog glavnog potraživanja u iznosu od po 37,16 EUR–a za 2 (dva) dana, i to 6. prosinca 2012. i 22. prosinca 2022. (od ukupno 1240 dana) koje je tužitelj proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru , prvotno prekinuta 10. travnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO–a, kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zatim ponovno 2. veljače 2023. u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, kada da je Ministarstvo u ime tuženice, očitujući se na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe iz čl. 477. st. 2. ZKP/97, priznalo dug prema tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da su tužbe od 29. ožujka 2024. i 2. travnja 2024. u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tužiteljevo glavno potraživanje u iznosu od po 37,16 EUR–a, što zbrojeno iznosi 74,32 EUR–a, podnesene unutar trogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97.

13. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je pretrpio jer je 2 (dva) dana, i to 6. prosinca 2012. i 22. prosinca 2022., proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, u konačnom iznosu od po 37,16 EUR–a, što zbrojeno iznosi 74,32 EUR–a te kada mu je navedene iznose pod točkom I. i II. izreke (pobijane) presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na te iznose od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a.

14.1. Posljedično, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, u svezi odredaba ZKP/97, kada je zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 74,32 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.2. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženice, tužitelj je prije pokretanja parničnog postupka u ovom predmetu proveo postupak mirnog ostvarivanja prava u odnosu na cjelokupni utuženi iznos od 690,58 EUR–a (345,29 EUR–a + 345,29 EUR– a) u smislu odredaba ZKP/97, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP–a na koju ista također upire.

15. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke (pobijane) presude.

16.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) usp io u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 74,32 EUR–a (37,16 EUR–a + 37,16 EUR–a) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 690,58 EUR–a (345,29 EUR–a + 345,29 EUR–a), odnosno u omjeru od 10,76%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 55,38% (100% + 10,76% = 110,76%; 110,76% ÷ 2 = 55,38%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 44,62%.

16.2. S obzirom na to da su stranke u ovom predmetu uspjele u približno jednakim dijelovima, ovaj drugostupanjski sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom uspjela samo djelomično, i to u pogledu odluke o trošku parničnog postupka koji predstavlja sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović