Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3671/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa OD Glamuzina & Grošeta, d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: P-440/2024-50 od 3. srpnja 2026. godine, dana 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: P-440/2024-50 od 3. srpnja 2026. godine na način da se uvažava prigovor tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: P-440/2024-48 od 6. ožujka 2026. godine kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 98,66 eura i pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 111,93 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja te je potvrđeno rješenje o sudskoj pristojbi od 6. ožujka 2026.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu pri tom ne navodeći žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud uvaži žalbu tužitelja te rješenje o sudskoj pristojbi ukine u cijelosti ili da pobijano rješenje ukine te postupak vrati na ponovno odlučivanje

3. Žalba je osnovana.

4. Naime, tužitelj je u ovom postupku zatražio isplatu iznosa preplaćenog uslijed promjene tečaja primjenom ugovorene valutne klauzule u CHF, koja je odredba pravomoćnom odlukom donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđena ništetnom.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je prvostupanjskom presudom poslovni broj: P-40/2020-27 od 15. travnja 2022. tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 744,00 kn, sukladno troškovniku tužitelja na listu 141 spisa,

- da je tužitelj podneskom od 28. travnja 2022. prvostupanjskom sudu dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe za navedenu presudu u iznosu od 744,00 kn,

- da je navedena prvostupanjska presuda rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1598/2022-2 od 16. srpnja 2024. ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je nakon toga donesena nova prvostupanjska presuda poslovni broj: P-440/2024- 38 od 9. siječnja 2025. koja je potom potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-654/2025-3 od 19. studenog 2025.,

- da je prvostupanjski sud potom donio rješenje poslovni broj: P -440/2024-48 od 6. ožujka 2026. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 98,66 eura te pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 111,93 eura, pozivom na čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP),

- da je tužitelj protiv navedenog rješenja podnio prigovor, ističući, među ostalim, da je kao potrošač u predmetnom postupku, pokrenutom na temelju pravomoćne odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prigovor tužitelja uz obrazloženje da, neovisno o njegovom svojstvu potrošača i postojanju oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj pristojbu mora platiti jer mu je ista dosuđena u troškovima postupka.

7. Međutim, prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio primijeniti mjerodavnu odredbu Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 50/26.; dalje: Uredba), prema kojoj se, kada viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje, ne plaća pristojba za novu odluku.

8. Naime, budući da je tužitelj pristojbu na prvostupanjsku presudu već platio, a ta je presuda naknadno ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, za novu prvostupanjsku presudu ne postoji nova pristojbena obveza.

9. Pri tome nije odlučno pitanje je li tužitelj kao potrošač oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Prije pitanja oslobođenja potrebno je utvrditi postoji li uopće pristojbena obveza, a u konkretnom slučaju ona je izrijekom isključena napomenom uz Tar. br. 2. Uredbe.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tužitelja i potvrdio rješenje o sudskoj pristojbi.

11. Stoga je valjalo žalbu tužitelja uvažiti te na temelju čl. 380. t. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović