Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2739/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-153/2025-33 od 29. svibnja 2026. godine, dana 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Pn-153/2025-33 od 29. svibnja 2026. godine i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi od 18. svibnja 2026.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, a pobija ga u cijelosti zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da tuženiku naloži plaćanje troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu umjesto tužitelju odnosno da stavi izvan snage rješenje kojim se nalaže tužitelju da plati sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, te zahtjev za isplatu iznosa od 1.122,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tužiteljica je podneskom od 3. veljače 2026. obavijestila sud da je s tuženikom sklopila izvansudsku nagodbu, slijedom čega povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, čemu se tuženik nije protivio.

6. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj: Pn-153/2025-29 od 8. travnja 2026. utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena te je rješenjem poslovni broj: Pn- 153/2025-31 od 18. svibnja 2026. naložio tužiteljici da plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 50,84 eura, pozivom na odredbu čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP).

7.1. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je 22. svibnja 2026. podnijela prigovor, ističući da je pobijano rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava. U bitnome je navela da je do povlačenja tužbe došlo kao posljedica sklapanja izvansudske nagodbe kojom je tuženik tužiteljici podmirio naknadu štete u iznosu od 3.800,00 eura, kao i troškove parničnog postupka te trošak sudske pristojbe na tužbu.

7.2. Prvostupanjski sud odbio je prigovor tužiteljice, zaključivši da je postupak pravomoćno okončan rješenjem kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, što, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, u procesnom smislu znači da je tužiteljica izgubila u sporu. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da činjenica da su stranke izvansudskom nagodbom uredile međusobna prava i obveze, uključujući pitanje troškova postupka, ne utječe na njihovu obvezu plaćanja sudskih pristojbi prema odredbama ZSP-a.

8. Međutim, prema čl. 4. t. 2. ZSP-a, obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka, i to za svaku stranku razmjerno njezinu uspjehu u parnici. Stoga se opseg pristojbene obveze ne može određivati isključivo prema načinu okončanja postupka, jer sama činjenica da je postupak okončan rješenjem kojim je utvrđeno povlačenje tužbe ne znači da tužiteljica u cijelosti nije uspjela u sporu.

9.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je povukla tužbu nakon što su stranke sklopile izvansudsku nagodbu kojom se tuženik obvezao tužiteljici naknaditi štete u iznosu od 3.800,00 eura te troškove parničnog postupka i trošak sudske pristojbe na tužbu. Stoga se povlačenje tužbe ne može samo po sebi izjednačiti s neuspjehom tužiteljice, već je sadržaj navedene nagodbe relevantan za ocjenu u kojoj je mjeri tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom.

9.2. Takvo je shvaćanje u skladu i s čl. 158. st. 2. ZPP-a, prema kojem, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka tužitelju naknađuje tuženik. Navedena odredba potvrđuje da samo povlačenje tužbe ne znači nužno neuspjeh tužitelja, već je pri odlučivanju o troškovima potrebno utvrditi razlog povlačenja i okolnosti zbog kojih je do njega došlo.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je bio dužan ocijeniti sadržaj izvansudske nagodbe i njezin odnos prema postavljenom tužbenom zahtjevu te, na temelju tako utvrđenog uspjeha stranaka, odlučiti o pristojbenoj obvezi sukladno čl. 4. t. 2. ZSP -a.

11. Stoga, kako nisu utvrđene sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 4. t. 2. ZSP-a, valjalo je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud postupiti sukladno danoj uputi.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović