Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3272/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Kralja Zvonimira 50, Šibenik, OIB: 26251326399, zastupanog po direktoru FĐ, dipl. iur., protiv tuženika RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ([adresa]), radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj PI-107/2023 od 18. travnja 2024., dana 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj PI-107/2023 od 18. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj podnosi žalbi i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja te ukine pobijano rješenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmetni postupak tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 38,65 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Međutim, javni je bilježnik, uvidom u podatke Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP), utvrdio da ovršenik nema prebivalište u [adresa], slijedom čega je, sukladno čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ), predmet proslijedio nadležnom sudu radi donošenja odluke.

6.2. Naime, citiranom odredbom je propisano da se, kada javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika s prebivalištem ili sjedištem izvan [adresa], smatra da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama ZPP-a, zbog čega neće donijeti rješenje o ovrsi, već će predmet proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke.

6.3. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je predmet trebao ostati kod javnog bilježnika, budući da je zakonom izrijekom propisano da, kada se utvrdi da ovršenik nema prebivalište odnosno sjedište u [adresa], da se predmet prosljeđuje nadležnom sudu radi donošenja odluke. Prosljeđivanje predmeta stoga nije posljedica slobodne procjene, izbora ili odluke javnog bilježnika niti je riječ o radnji koju bi ovrhovoditelj mogao spriječiti ili na nju utjecati, već o zakonom propisanom postupanju koje nastupa kao posljedica utvrđenja navedene okolnosti.

7. Nakon što je predmet, na temelju navedene zakonske odredbe, proslijeđen nadležnom sudu, tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2023. obavijestio da je ovršenik u cijelosti podmirio dugovanje po dostavljenom prijedlogu za ovrhu te je predložio da se ukinu sve provedene radnje.

8.1. Prema tome, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužba povučena, uz obrazloženje da je navedenim podneskom povukao prijedlog za ovrhu, a ne tužbu odnosno zahtjev za izdavanje platnog naloga.

8.2. Naime, procesni učinak predmetnog podneska treba cijeniti prema njegovom stvarnom sadržaju i svrsi. Tužitelj je izrijekom naveo da je predmetna tražbina u cijelosti podmirena, a istodobno je zatražio ukidanje svih do tada provedenih radnji. Takav sadržaj izjave jasno upućuje na to da tužitelj, nakon potpunog namirenja tražbine, više nije imao interes za daljnje vođenje postupka radi ostvarenja te tražbine.

8.3. Pri tome činjenica da tužitelj nije izrijekom uporabio formulaciju „povlačim tužbu“ sama po sebi ne može dovesti do drukčijeg zaključka ako iz sadržaja njegove izjave jasno proizlazi da je tražbina u cijelosti namirena i da ne postoji njegova volja za daljnjim vođenjem postupka radi njezina ostvarenja.

9.1. Takvom tumačenju dodatno ide u prilog i odredba čl. 40. st. 4. OZ -a, prema kojoj se, ako ovrhovoditelj izjavi da je tražbina u cijelosti ili djelomično namirena, smatra da je prijedlog za ovrhu u cijelosti, odnosno u dijelu tražbine za koji je izjavljeno da je namiren, povučen.

9.2. Točno je da se u trenutku davanja navedene izjave predmet više nije nalazio kod javnog bilježnika, već je, sukladno čl. 281. st. 6. OZ-a, bio proslijeđen nadležnom sudu te se o njemu odlučivalo kao o zahtjevu za izdavanje platnog naloga. Međutim, sama činjenica da je predmet proslijeđen sudu ne može imati za posljedicu da izjava o potpunom namirenju tražbine ostane bez ikakvog procesnog značaja , osobito kada je njezin sadržaj nedvojbeno usmjeren na prestanak postupanja radi naplate već podmirene tražbine.

10.1. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod kojim tužitelj ističe da mu se pobijanim rješenjem navodno želi neosnovano nametnuti obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu za izdavanje platnog naloga iako je prethodno platio predujam javnom bilježniku.

10.2. Naime, prema čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnog bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.), predujam naknade javnom bilježniku odnosi se, među ostalim, na radnje zaprimanja prijedloga za ovrhu te slanja obavijesti odnosno prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke. Stoga je plaćanje predujma javnom bilježniku bio preduvjet za poduzimanje radnji koje je javni bilježnik i poduzeo u konkretnom slučaju, zaprimanje prijedloga te prosljeđivanje prijedloga nadležnom sudu, a plaćanje navedenog predujma ne znači da je time podmirena i eventualna obveza plaćanja sudske pristojbe nastala pred nadležnim sudom.

11. Slijedom svega navedenog, iz sadržaja podneska tužitelja od 18. srpnja 2023. jasno proizlazi da je tražbina koja je predmet ovog postupka u cijelosti namirena te da tužitelj, zahtijevajući ukidanje svih provedenih radnji, nije izrazio volju za nastavkom postupka radi ostvarenja već podmirene tražbine. Pritom je odlučna činjenica potpunog namirenja tražbine ostala nesporna i tijekom žalbenog postupka.

12. Stoga, kako žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost ni zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović