Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-580/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Peovica d.o.o., Omiš, Vladimira Nazora 12, OIB:34614033767, protiv tuženika ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-89/2025-7 od 28. studenog 2025., dana 21. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ER kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-89/2025-7 od 28. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-89/2025-7 od 28. studenog 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 EUR.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe, međutim navedeni zahtjev nije određeno postavljen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 2. listopada 2024., radi isplate iznosa od 44,10 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose. Tužitelj navedeni iznos potražuje od tuženika s osnove neplaćene naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za prostor na adresi [adresa] – [adresa], šifra objekta 50537, u vlasništvu tuženika, a koja naknada se odnosi na cijenu minimalne javne usluge u razdoblju od siječnja do lipnja 2023.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
- da je tuženik evidentiran kao korisnik javne usluge za objekt na adresi [adresa],
- da je tuženik za predmetni objekt od tužitelja zatražio dostavu spremnika, a što proizlazi iz evidentirane izjave zaprimljene 16. ožujka 2022. i usmene izjave od 16. ožujka 2022. za spremnik (list 56-57 spisa),
- da je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-15/2017-01/00762, URBROJ: 513-07- 17-007-2017-01 od 13. listopada 2017. tuženik utvrđen vlasnikom kuće za odmor na adresi [adresa] u [adresa], te mu je utvrđen porez za 2017. (list 62 spisa),
- da iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu poslovni broj O- 60/98-5 od 26. ožujka 1998. iza pokojne HR, majke tuženika (list 110-111 spisa) nije razvidno je li objekt na adresi [adresa], bio predmetom ostavinske rasprave, jer tuženik nije naveo koju zemljišnoknjižnu oznaku nosi predmetni objekt niti je dostavio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o vlasništvu,
- da, i u slučaju da su točni navodi tuženika da nije jedini vlasnik objekta na adresi [adresa], navedeno ne obvezuje tužitelja, budući da su korisnici (suvlasnici) dužni to prijaviti tužitelju radi promjene evidencije korisnika,
- da je za utuženo razdoblje od siječnja do lipnja 2023. tužitelj izdao tuženiku račune u iznosu obvezne minimalne javne usluge za kućanstvo od 7,35 EUR prema važećem Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Omiša, Općine Dugi Rat, Općine Šestanovac i Općine Zadvarje, broj: 130/1 -23 od 1. siječnja 2023. (dalje: Cjenik, list 80-81 spisa),
- da utužene račune tuženik nije podmirio,
- da je odredbama iz čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 84/21., dalje: ZGO) propisano da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine (st. 1.), da se korisnici javne usluge iz čl. 70. st. 1. ZGO-a ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju u kategoriju: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) (st. 2.), da je korisnik iz čl. 70. st. 2. toč. 2. ZGO-a korisnik javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti, što uključuje i iznajmljivače koji kao fizičke osobe pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu sukladno zakonu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost (st. 3.), da je korisnik usluge dužan, između ostalog, platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi (st. 4. toč. 5.),
- da je odredbama iz čl. 71. ZGO-a propisano da je nekretnina koja se trajno ne koristi ona nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva (st. 1.), te da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a da se dokazuje temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije (st. 2.),
- da je odredbama iz čl. 75. ZGO-a propisano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge (st. 1.), te da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge (st. 2.),
- da je odredbama iz čl. 76. ZGO-a propisano da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (st. 1.), da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge (st. 2.), te da se na području pružanja javne usluge primjenjuje posebna jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i posebna za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (st. 3.),
- da je tuženik kao dokaz da se nekretnina ne koristi dostavio u spis jedan račun za električnu energiju za listopad 2023. (list 42 spisa), a u ranijoj korespondenciji s tužiteljem i račun za vodu od 28. veljače 2018. (list 63 spisa),
- da iz dostavljenih računa nije razvidno da se objekt na adresi [adresa], nije koristio kontinuirano 12 mjeseci unatrag od izdanih računa za utuženo razdoblje,
- da tuženik nije dokazao da je oslobođen plaćanja obveze minimalne javne usluge tužitelju zbog trajnog nekorištenja nekretnine, za koju tuženik plaća porez na kuće za odmor, s obzirom da nije dokazao da se objekt ne koristi dulje od 12 mjeseci.
8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je, prema citiranim odredbama ZGO-a, obveza plaćanja obvezne minimalne javne usluge za odvoz komunalnog otpada zakonski propisana, da ista predstavlja fiksni dio cijene javne usluge koji osigurava održivost i kvalitetu sustava sakupljanja otpada, a da je korisnik dužan tu naknadu plaćati tijekom cijele godine, osim ako nekretnina nije u trajnoj uporabi (a prvostupanjski sud je utvrdio da to nije slučaj u konkretnom predmetu), slijedom čega je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
9. Prema tome, uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 70., čl. 71., čl. 75. i čl. 76. ZGO-a, u svezi čl. 18. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine [adresa] (Službeni glasnik Općine Šestanovac, broj: 14/22), odredaba Cjenika, te odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.
10. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu iz čl. 8. ZPP-a jer nije sve tuženikove dokaze uzeo u obzir, a što da je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude), kao ni žalbene navode tuženika koji se u bitnom svode na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
11. Valja dodati da se odluka o troškovima postupka (stavak II. izreke prvostupanjske presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 21. rujna 2026.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
