REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-269/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. U. BARBARIGA d.o.o., Pula, Amfiteatarska 2, OIB 56945563848, kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika URBIS 72 d.d., Pula, Sv. Teodora 2, OIB 96764136124, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić iz Pule, radi ispunjenja ugovora, na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju G. U. BARBARIGA d.o.o. naknaditi tuženiku URBIS 72 d.d. parnični trošak u iznosu od 2.937,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.812,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. listopada 2021. podnio tužbu navodeći da su stranke 19. srpnja 2017. sklopile Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, solemniziran istoga dana kod javne bilježnice Mirne Pliško u Puli pod brojem OV-4675/17 (dalje: Sporazum). Sporazumom je, radi osiguranja tražbina tuženika, na tuženika fiducijarno preneseno 11718/20000 dijelova k. č. br. [katastarska čestica], šuma, gradska ulica, površine 8534 m2, k. o. [katastarska općina]. Osigurane su tražbine od 369.547,65 kn i 3.568.401,66 kn, potonja dospijevajući u tri jednake tranše.

2. U tužbi je tužitelj tvrdio da je prvu osiguranu tražbinu od 369.547,65 kn u cijelosti namirio, a drugu da je namirivao vlastitim uplatama, uplatama trećih osoba za svoj račun te, prema prvotnom navodu, i isplatama po računima tuženika broj 679 - 2017 i 681-2017. Na temelju prvotnog obračuna tvrdio je da preostala glavnica iznosi 141.799,04 kn, uz pripadajuće zatezne kamate.

3. Tužitelj je nadalje naveo da se tijekom siječnja i veljače 2021. više puta obraćao tuženiku radi specifikacije ostatka duga, usmeno i pisanim putem, jer želi namiriti ostatak i osloboditi nekretninu fiducijarnog prijenosa, ali da tuženik nije htio potvrditi visinu tražbine. Pozvao se i na ponašanje tuženika u drugom sporu među istim strankama, tada poslovni broj P-166/2021, smatrajući da iz toga proizlazi opasnost da tuženik ni nakon uplate neće dobrovoljno omogućiti brisanje fiducijarnog vlasništva. Izričito je naveo da njegova tražbina na povrat vlasništva dospijeva tek kada namiri preostali dio duga, ali da ima pravni interes zahtijevati kondemnatornu zaštitu prije dospjelosti u smislu članka 186.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Pozvao se i na pravilo istodobnog ispunjenja.

4. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio da se tuženiku naloži vratiti u punopravno vlasništvo tužitelja 11718/20000 dijelova navedene nekretnine brisanjem fiducijarnog vlasništva i zabilježbe svrhe prijenosa, u roku od 15 dana nakon što mu tužitelj isplati preostali dug po Sporazumu, uz preciziranje glavnice i kamata.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prvenstveno predložio odbacivanje tužbe kao nedopuštene i preuranjene. Istaknuo je da bi tužitelj, ako smatra da duguje 141.799,04 kn, taj iznos trebao podmiriti, a tek potom tražiti brisanje fiducijarnog osiguranja. Naveo je da nikada nije doveo u pitanje svoju obvezu omogućiti brisanje fiducije nakon potpune isplate, nego je, naprotiv, tražio podmirenje cjelokupnog duga i izjavljivao da će po punoj isplati bez odgađanja izdati odgovarajuće brisovno očitovanje.

6. Tuženik je ujedno osporio tužiteljev obračun duga. Posebno je naveo da uplata od 235.447,75 kn izvršena temeljem odluke skupštine tužitelja od 27. prosinca 2018. predstavlja isplatu dobiti za 2016., a ne ispunjenje obveze iz Sporazuma, pa se ne može uračunati u podmirenje osigurane tražbine. Osporio je i uračunavanje plaćanja po računima broj 679-2017 i 681-2017.

7. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 17. rujna 2023., nakon što je tuženik osporio dogovor o uračunavanju plaćanja po navedenim računima, odustao od uračunavanja tih iznosa. Izradio je novi obračun prema kojemu preostali dug iznosi 371.799,04 kn, odnosno 49.346,21 euro po fiksnom tečaju konverzije. Tako je tužbeni zadržao u istoj osnovnoj kondemnatornoj strukturi i to povrat i brisanje fiducijarnog vlasništva u roku od 15 dana nakon što tužitelj plati preostali dug u iznosu od 49.346,21 eura, kojoj preinaci se tuženik nije protivio.

8. Stranke su u više navrata pokušavale spor riješiti mirnim putem , a njihovi zahtjevi za odgodom procesnih radnji prihvaćeni su zbog nastojanja suda da stranke konačno urede dugoročno i teško narušene odnose, sve uzimajući u obzir da se među istima vodio, odnosno vodi više postupaka. Nakon što nagodba nije postignuta, sud je odredio izvođenje dokaza čitanjem isprava, podnošenjem pisanih iskaza svjedoka ES i SS, zakonske zastupnice tuženika GS, uvidom u povezane sudske spise te, nakon ponovnog otvaranja glavne rasprave, financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Ingrid Savić, dipl. oec. Naime, budući da su upravo iznos preostalog duga i pravna namjena pojedinih uplata ostali sporni, a ta je činjenica neposredno povezana s pitanjem je li osigurana tražbina prestala te je li uopće dospjela obveza tuženika na vraćanje prenesenog prava, sud je rješenjem od 13. srpnja 2026. ponovno otvorio glavnu raspravu i odredio financijsko vještačenje na okolnost iznosa koji su tužitelj i treće osobe za njegov račun platili tuženiku radi ispunjenja obveza osiguranih Sporazumom.

9. Čitanjem Sporazuma sud utvrđuje da obveza tuženika na povrat prenesenog prava nije bezuvjetna niti dospjela samim sklapanjem Sporazuma. Člankom 8. izričito je vezana uz prethodni potpuni prestanak osigurane tražbine. Takav ugovorni sadržaj odgovara zakonskom uređenju fiducijarnog osiguranja: povrat prenesenog prava nastupa kada osigurana tražbina bude u cijelosti ispunjena ili prestane na drugi zakonom dopušten način.

10. Iz bankovnih potvrda, naloga za plaćanje, kupoprodajnih ugovora i kartica konta sud utvrđuje da su tijekom razdoblja od 2017. do 2020. izvršene brojne uplate, dijelom od tužitelja, a dijelom od trećih osoba za njegov račun. Dokumentacija ujedno pokazuje zašto se stanje duga nije moglo pouzdano utvrditi samo usporedbom po strankama priloženih izračune. Naime, stranke su različito kvalificirale pojedine uplate, a tužitelj je tijekom postupka sam izmijenio početni obračun i isključio ranije uračunate iznose po računima broj 679-2017 i 681-2017.

11. Iz pisanog iskaza ES sud utvrđuje da je, dok je bio direktor tužitelja, sudjelovao u odnosima koji su prethodili sklapanju Sporazuma i u plaćanjima po njemu. On potvrđuje da je do spora došlo jer tužitelj nije htio riskirati dodatnu uplatu bez sigurnosti da će nekretnina biti oslobođena. Međutim, u odnosu na sporni iznos dobiti, iz njegova iskaza proizlazi i da isplata dobiti sama po sebi nije bila označena kao „uplata po ugovoru“, dok su uplate po Sporazumu bile namijenjene ispunjenju obveza iz toga Sporazuma.

12. Iz pisanog iskaza SS sud utvrđuje da je prema njegovim saznanjima tuženik smatrao da preostala glavnica iznosi oko 80.643,64 eura s kamatama, te da će tuženik odmah po primitku cjelokupnog potraživanog iznosa izdati brisovno očitovanje. Svjedok je također naveo da iznos od 235.447,75 kn smatra isplatom dobiti, a ne podmirenjem obveze iz Sporazuma.

13. Iz pisanog iskaza zakonske zastupnice tuženika GS sud utvrđuje da tuženik priznaje postojanje Sporazuma i svoju obvezu izdavanja brisovnog očitovanja po potpunom podmirenju, ali osporava tužiteljev obračun. Navela je da je tuženik više puta tražio plaćanje, izrađivao vlastiti obračun i da dug do dana njezina iskaza nije podmiren. I ona je uplatu od 235.447,75 kn kvalificirala kao isplatu dobiti za 2016., a ne kao podmirenje Sporazuma.

14. Financijska vještakinja Ingrid Savić u pisanom nalazu utvrdila je ukupno ugovorenu osiguranu obvezu od 3.937.949,31 kn, odnosno 522.655,69 eura. Nakon prigovora stranaka, na ročištu 21. rujna 2026. dopunila je i ispravila nalaz prihvativši da je u kupoprodajnom ugovoru s KS potvrđena i uplata od 29.661,26 kn (3.936,73 eura) koja u prvotnoj tablici nije bila uračunata. Korigirani zbroj uplata tužitelja i trećih osoba iznosi 3.566.150,27 kn (473.309,48 eura), pa prema toj varijanti ostaje nepodmireno 371.799,04 kn, odnosno 49.346,21 euro. Vještakinja je izradila i alternativni obračun prema stajalištu tuženika, u kojem se uplata dobiti od 235.447,75 kn ne uračunava, te bi tada ostatak iznosio 607.246,79 kn, odnosno 80.595,50 eura.

15. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu u kojemu je, na temelju dokumentacije u spisu, izvršila računsku rekonstrukciju uplata. Za odluku o dopuštenosti tužbe nije potrebno konačno meritorno razriješiti pravnu namjenu iznosa od 235.447,75 kn, jer i za tužitelja povoljnija varijanta, koju je on izrijekom prihvatio na ročištu 21. rujna 2026., potvrđuje da preostali dug iznosi najmanje 49.346,21 euro i da osigurana tražbina nije prestala. Time nije nastupila ugovorena ni zakonska pretpostavka dospjelosti obveze tuženika na povrat fiducijarnog vlasništva.

16. Valja naglasiti da je izvođenje navedenih dokaza bilo potrebno radi utvrđivanja jesu li ispunjenje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Postojanje pravnog interesa iz članka 186.c ZPP-a nije apstraktno pravno pitanje koje se u ovom predmetu moglo riješiti samo čitanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je pravni interes temeljio na tvrdnji da mu tuženik onemogućuje podmirenje jer ne specificira dug i da će i nakon podmirenja odbiti povrat vlasništva. Tuženik je to činjenično osporio i tvrdio da je problem isključivo u nepotpunom plaćanju i pogrešnom obračunu.

17. Činjenica da je tužitelj tijekom postupka svoj vlastiti obračun promijenio s 141.799,04 kn na 371.799,04 kn, a da je tek financijskim vještačenjem potvrđen račun preostalog iznosa od 49.346,21 euro prema za njega povoljnijoj varijanti, pokazuje da se predmetna neizvjesnost prvenstveno odnosila na opseg i uračunavanje plaćanja. Takva neizvjesnost sama po sebi ne znači da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje buduće tužiteljeve tražbine na povrat fiducijarnog vlasništva. Naprotiv, tuženik je tijekom postupka više puta priznao samu obvezu brisanja fiducije po punom namirenju, dok je osporavao iznos koji se ima platiti.

18. Prema članku 186.c stavku 1. ZPP-a tužitelj može prije dospjelosti tražbine zahtijevati da sud tuženiku naloži ispunjenje u vrijeme dospjelosti samo ako učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje još nedospjele tražbine, da će je morati ostvarivati sudskim putem nakon dospjelosti ili da iz drugih razloga ima pravni interes. Zakon dodatno zahtijeva da vrijeme dospjelosti bude određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu. Prema stavku 2. istog članka, ako sud utvrdi da takav pravni interes ne postoji, tužbu odbacuje. Riječ je o iznimci od općeg pravila kondemnatorne zaštite, pa pretpostavke članka 186.c ZPP -a treba tumačiti restriktivno. Takvo je shvaćanje potvrđeno i u sudskoj praksi. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-1313/2022-2 od 27. travnja 2022. polazi od toga da pravo postaviti kondemnatorni zahtjev prije dospjelosti postoji samo pod pretpostavkama iz članka 186.c ZPP-a te da vrijeme dospjelosti mora biti određeno naznačeno.

19. Za fiducijarno osiguranje mjerodavan je Ovršni zakon („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Člankom 323. OZ-a propisano je da je, ako protivnik osiguranja pravodobno ispuni svoju obvezu ili osigurana tražbina prestane na drugi način, predlagatelj osiguranja dužan bez odgode vratiti vlasništvo stvari odnosno preneseno pravo, osim ako je pod zakonskim pretpostavkama postao punopravni vlasnik. Isto odgovara članku 8. Sporazuma.

20. Stvarnopravna narav takvog prijenosa proizlazi i iz članka 34. stavaka 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((„Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25; dalje: ZV). Prethodno vlasništvo vezano je uz uvjet, a nastupom raskidnog uvjeta prestaje u korist potonjeg vlasnika.

21. Iz ranije iznesenog sud zaključuje da u ovoj pravnoj stvari nije ispunjena prva skupina pretpostavki iz članka 186.c stavka 1. ZPP-a. Tuženik ne osporava da će, nakon potpunog prestanka osigurane tražbine, biti dužan omogućiti povrat i brisanje fiducijarnog vlasništva. Spori visinu duga i način uračunavanja pojedinih uplata. Ni pisani iskazi ni isprave ne ukazuju da je tužitelj već ponudio potpuno ispunjenje prema objektivno utvrdivom stanju, a da ga je tuženik odbio uz izjavu da ni nakon pune isplate neće vratiti pravo. Navodi o drugom sporu među strankama i subjektivno nepovjerenje tužitelja ne mogu zamijeniti konkretnu vjerojatnost da će ova, posebno ugovorena obveza nakon dospjelosti morati biti prisilno ostvarena.

22. Nije ispunjen ni zahtjev određenog označavanja vremena dospjelosti. Tužitelj traži da tuženik ispuni obvezu u roku od 15 dana „nakon što“ tužitelj plati preostali dug. Nije naznačen datum do kojeg je tužitelj dužan izvršiti vlastitu uplatu niti objektivno izvjestan događaj neovisan o njegovoj volji iz kojega bi se moglo unaprijed odrediti vrijeme dospjelosti. Nastup dospjelosti tako je ostavljen budućoj, vremenski neograničenoj radnji samog tužitelja. Takav petit ne ostvaruje svrhu članka 186.c ZPP- a, koji traži presudu čije je buduće dospijeće unaprijed određeno ili barem nedvojbeno odredivo, a ne presudu čija bi ovršivost ovisila o novom dokazivanju je li i kada tužitelj izvan postupka pravilno ispunio sporni dug.

23. Tužiteljevo pozivanje na članak 358. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO), kojim je uređeno pravilo istodobnog ispunjenja kod dvostranoobveznih ugovora, ne mijenja taj zaključak. Odredba članka 358. ZOO -a ne stvara procesnu pretpostavku koja bi mogla zamijeniti člankom 186.c ZPP-a propisani pravni interes. Uz to, iz članka 8. Sporazuma i članka 323. OZ-a proizlazi da obveza povrata fiducijarnog prava aktivira se prestankom osigurane tražbine. Svrha fiducijarnog osiguranja upravo je zadržavanje prenesenog prava do prestanka osigurane tražbine, pa se opće pravilo istodobnog ispunjenja ne može tumačiti tako da vjerovnik mora unaprijed odreći se osiguranja prije nego što je osigurana tražbina prestala.

24. Sud je imao u vidu i mogućnost deklaratorne pravne zaštite. Kada je stvarni izvor nesigurnosti visina preostalog duga ili pravna kvalifikacija pojedinih uplata, pravni poredak poznaje tužbu za utvrđenje pod pretpostavkama članka 187. ZPP -a. Sudska praksa razlikuje takvu zaštitu od prijevremene kondemnacije. To dodatno pokazuje da se spor o kvantifikaciji duga ne može pretvoriti u uvjetnu kondemnaciju na povrat osiguranja bez ispunjenja posebnih pretpostavki članka 186.c ZPP-a.

25. Slijedom navedenoga, čak i nakon provedenog dokaznog postupka kojim je razjašnjena činjenična osnova procesnog prigovora, sud utvrđuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim kvalificirani pravni interes za kondemnatornu zaštitu prije dospjelosti, a vrijeme dospjelosti nije određeno naznačio na način koji zahtijeva članak 186.c stavak 1. ZPP-a. Stoga je, primjenom članka 186.c stavka 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

26. Odluka o troškovima temelji se na člancima 154. stavku 1., 155. i 164. ZPP- a. Budući da tužitelj u cijelosti nije uspio u sporu dužan je tuženiku naknaditi one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

27. Tuženik je u troškovniku predanom na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. lipnja 2026. zatražio nagradu obračunavajući pojedinu radnju s 500 bodova , odnosno ukupno 8.750,00 eura s PDV-om. Pri odmjeri sud primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: OT). Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. OT-a).

28. U tužbi je vrijednost predmeta spora označena s 200.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 26.544,56 eura. Tuženik nije u tijeku postupka prigovorio vrijednosti predmeta spora, a niti je sud donio odluku kojom bi vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu većem od onoga naznačenog u tužbi. Zbog navedenog osnovna nagrada po Tbr. 7. točki 1. OT-a iznosi 250 bodova (vrijednost spora od 13.272,01 do 33.181,00 eura). Tuženiku je stoga za odgovor na tužbu priznato 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a), za ročište od 21. rujna 2023., na kojem se raspravljalo o tužbenom zahtjevu i obračunu duga, 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za ročište od 23. studenoga 2023., na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari i zaključivao prethodni postupak, 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT -a), za pristup ročištu od 5. ožujka 2026., koje je odgođeno prije početka raspravljanja o glavnoj stvari radi pokušaja nagodbe, 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. OT -a), za ročište od 10. travnja 2026., na kojem su poduzimane procesne radnje vezane uz način izvođenja pisanih iskaza i zakazivanje dokaznog ročišta, 125 bodova (Tbr. 9. t. 2. OT -a), te za ročište od 3. lipnja 2026., na kojem su izvođeni dokazi i raspravljano o glavnoj stvari, 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Za ročište koje je bilo zakazano za 26. ožujka 2026. ne priznaje se nagrada jer punomoćnici nisu pristupili ročištu. Ukupno se priznaje 1.175 bodova, odnosno 2.350,00 eura. Na taj iznos tuženiku pripada 25 % PDV-a prema Tbr. 46. OT-a, odnosno 587,50 eura, pa ukupni priznati odvjetnički trošak iznosi 2.937,50 eura.

29. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

U Pazinu, 21. rujna 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku