REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3305/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, 21. rujna 2026. temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 045-50- 3726499, potvrđenog kod Javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina pod poslovnim brojem OU-1377/2006 16. listopada 2006. kojeg su tužitelj AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditor sklopili 16. listopada 2006., koja glasi:
„Naknada – 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 325,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 90,77 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 21. rujna 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 16. listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 045-50-3726499, na iznos od 18.968,42 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Ističe da je odredbom članka 3. tog Ugovora određeno da će tuženik prilikom prvog korištenja kredita naplatiti korisniku kredita jednokratnu naknadu od 3,30% iznosa kredita. Navodi da je Ugovor sklopio kao potrošač, te da se radi o standardnom ugovoru o kreditu sklopljenom 2006. s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti su tužitelju kao potrošaču objašnjeni rizici koje nosi valutna klauzula, kao i razlozi zbog kojih mu je člankom 3. Ugovora o kreditu nametnuta odredba o plaćanju naknade u visini 3,30% iznosa kredita. Tvrdi da se o navedenoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a tuženik je unosio ništetne odredbe u ugovor pa su iste odredbe uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka. Ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj on nije mogao utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorene nepoštene odredbe o ulaznoj i izlaznoj nakadi, pri čemu tuženik tužitelju nije na transparentan način razjasnio relaciju odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknada. Tužitelj je zbog ništetne odredbe članka 3. Ugovora o kreditu prilikom prvog korištenja kredita platio tuženiku 2.452,95 kuna odnosno sada 325,56 EUR. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe i isplatu 325,56 EUR sa zateznim kamatama od 17. listopada 2006. do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženom je 2. lipnja 2026. uredno dostavljena tužba s prilozima, s pozivom da dostavi sudu u određenom roku od 45 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. ZPP-a.
3. Ujedno je tuženi upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev - presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.
4. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Kako je tuženik tužbu primio dana 2. lipnja 2026., te nije u određenom roku od 45 dana dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izrijeku, temeljem čl. 331. b ZPP-a.
6. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (325,56 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu OT.
7. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 25 bodova), odnosno 50,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 12,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 EUR i presudu zbog ogluhe 15,00 EUR, slijedom čega je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu 90,77 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
8. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 21. rujna 2026. do isplate.
9. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23).
10. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 30. srpnja 2026. budući isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 21. rujna 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- tužitelju po pun. uz rj. za sp na tužbu i presudu zbog ogluhe
- tuženiku
