Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20350 Metković

Poslovni broj: P-43/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženice IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljica Tonćija Milića, odvjetnika u Metkoviću, i zamjenika punomoćnika tuženice Tomislava Petrova, odvjetnika u Metkoviću, dana 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su dana 29. studenoga 2017. godine u Pločama sklopili sada pok. KB pok. ŽBJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelj uzdržavanja i tuženica IB kao davateljica uzdržavanja, a koji je ugovor potvrdio (solemnizirao) Tomislav Žderić, javni bilježnik u Pločama, pod brojem OV-4605/17 od 29. studenoga 2017. godine.“.

II. Nalaže se tužiteljicama ŽB i ĐB da tuženici IB naknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.875,00 eura, i to svaka tužiteljica u iznosu od 2.937,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljice su kao sestre i zakonske nasljednice sada pok. KB zatražile raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 29. studenoga 2017. između njihova brata kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja. Tvrde da tuženica za njegova života nije uredno izvršavala preuzete obveze, osobito u posljednjim mjesecima njegova života, kada je zbog životne dobi i zdravstvenog stanja trebao redovitu pomoć. Posebno navode njezina višednevna izbivanja iz [adresa], razdoblja u kojima su mu hranu donosili rodbina i susjedi te situacije u kojima je kuća bila hladna i neuredna.

2. Tuženica je osporila tužbeni zahtjev. Navodi da je kod KB došla još 1. srpnja 2017., da je o njemu skrbila i prije sklapanja Ugovora, da mu je kuhala, prala, čistila, vodila ga liječnicima i posjećivala u bolnici, brinula o kući i imanju te da je za vrijeme svojih kraćih odsutnosti osiguravala da mu pomoć pružaju osobe iz neposrednog susjedstva koje je ŽBJ dobro poznavao.

3. Među strankama nije sporno da su KB kao primatelj uzdržavanja i tuženica IB kao davateljica uzdržavanja 29. studenoga 2017. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, solemniziran kod javnog bilježnika Tomislava Žderića pod brojem OV-4605/17, niti je sporno da je KB umro **.**.2018.

4. Predmetnim se Ugovorom tuženica obvezala KB osigurati stambeni prostor s potrebnim grijanjem, potrebnu prehranu, pospremanje stambenog prostora i pranje rublja, odjeću i obuću, potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, lijekove i bolničke troškove, biti mu na usluzi u slučaju potrebe te mu nakon smrti osigurati sahranu po mjesnom običaju.

5. Presudom ovog suda poslovni broj P-122/2022 od 1. srpnja 2025. tužbeni zahtjev bio je odbijen. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž - 844/2025-2 od 12. veljače 2026. ta je presuda ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku.

6. Županijski sud nije zauzeo materijalnopravno stajalište da je tužbeni zahtjev osnovan. Presuda je ukinuta zbog postupovnih nedostataka. Drugostupanjski sud ukazao je da prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze saslušanjem GB i FB niti je naveo jasne razloge zbog kojih ih ne izvodi, a odluku je pritom temeljio i na pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

7. Drugostupanjski sud posebno je naglasio da sud, prije primjene pravila o teretu dokazivanja, mora izvesti predložene dokaze koji su važni za utvrđenje odlučnih činjenica, a dokazne prijedloge koje smatra nevažnima odbiti i za takvu odluku dati jasne i određene razloge.

8. Županijski sud utvrdio je da je u ranijoj presudi prvostupanjski sud pretežno interpretirao iskaze svjedoka i stranaka, ali nije proveo njihovu stvarnu ocjenu u smislu članka 8. ZPP-a, odnosno nije jasno naveo kojim dokazima poklanja vjeru, koje odlučne činjenice pojedinim dokazima utvrđuje, kojima ne poklanja vjeru i zbog čega. Upravo je takav nedostatak razloga doveo do nemogućnosti ispitivanja ranije presude.

9. Postupajući po ukidnoj odluci, sud je 21. travnja 2026. glavnu raspravu započeo iznova, odlučio pročitati i pregledati ranije izvedenu dokaznu građu te dodatno saslušati FB i GB.

10. FB saslušan je **.**.2026. GB zbog teškog zdravstvenog stanja nije mogao pristupiti sudu. Na posljednjem ročištu punomoćnik tužiteljica, nakon što je upoznat s njegovim zdravstvenim stanjem, odustao je od prijedloga za njegovo saslušanje, pa je sud preko tog dokaza prešao.

11. Dopis GB, u dijelu u kojem navodi da je upoznat sa sadržajem iskaza svoje supruge JB i da je ona pred sudom govorila istinu, sud nije cijenio kao njegov svjedočki iskaz. GB nije saslušan pred sudom, nije upozoren na prava i dužnosti svjedoka niti su stranke imale mogućnost postavljati mu pitanja, pa takva pisana izjava ne može zamijeniti dokaz saslušanjem svjedoka.

12. Sud je odbio prijedlog tužiteljica za pribavljanje podataka i isprava od resornog ministarstva, zemljišnoknjižnog odjela i sudske uprave o drugim ugovorima o uzdržavanju koje bi tuženica eventualno sklapala s drugim osobama. Predmet ove parnice nije opća ocjena tuženičina ponašanja niti njezini drugi pravni odnosi, nego pitanje je li izvršavala konkretne obveze iz Ugovora sklopljenog s KB. Sama okolnost da bi eventualno sklapala druge ugovore ne dokazuje neispunjavanje predmetnog Ugovora, a nije ponuđena konkretna činjenica iz koje bi proizlazilo da ju je neki drugi istodobni odnos sprječavao da skrbi o KB.

13. Prema članku 583. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO), svaka strana ugovora o doživotnom uzdržavanju može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

14. Navedenu odredbu treba primijeniti zajedno s općim pravilima o raskidu dvostranoobveznih ugovora. Prema članku 367. ZOO-a ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Zato nije potrebno stvarati poseban, zakonom nepropisani uvjet 'grubog i trajnog kršenja' obveza, kako je to bilo nespretno navedeno u ranijoj presudi, ali ni svako pojedinačno ili kratkotrajno odstupanje od urednog ispunjenja ne dovodi samo po sebi do raskida cijelog ugovora.

15. Teret dokazivanja činjenica na kojima se temelji zahtjev snose tužiteljice. Međutim, u ovom predmetu pravilo o teretu dokazivanja nije korišteno kao zamjena za ocjenu dokaza. Sud je najprije ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a pravilo iz članka 221.a ZPP-a primijenio je samo glede onih pojedinih činjenica koje se ni nakon takve ocjene nisu mogle pouzdano utvrditi.

16. Iskaz javnog bilježnika Tomislava Žderića sud prihvaća u dijelu u kojem potvrđuje da je predmetni Ugovor solemnizirao. Budući da se samog KB i okolnosti njegova života nakon sklapanja Ugovora ne sjeća, njegov iskaz nema dokazno značenje za pitanje kasnijeg izvršavanja ugovornih obveza.

17. Iskazu HB sud vjeruje u granicama njegova neposrednog saznanja. On je KB dugo poznavao, povremeno ga vozio i s njim razgovarao. ŽBJ mu je govorio da je prije tuženice imao više žena kojima nije bio zadovoljan, dok je za posljednju ženu rekao da mu odgovara, da mu pomaže, vozi ga liječniku te da je zadovoljan i spreman joj ostaviti imovinu. HB je tuženicu osobno viđao kod ŽBJ i u poslovima oko mandarina.

18. Međutim, HB ne može pouzdano vremenski smjestiti posljednji razgovor s ŽBJ niti posljednji ulazak u njegovu kuću. Njegov iskaz zato pouzdano potvrđuje da odnos ŽBJ i tuženice nije od početka bio odnos zanemarivanja i da je ŽBJ u određenom razdoblju bio zadovoljan skrbi, ali ne dokazuje stanje tijekom svakog dana nakon sklapanja Ugovora.

19. Iskaz ČB sud cijeni slično. Ona je tuženicu viđala kod ŽBJ kuće i od ŽBJ je čula pohvale o ženi koja se o njemu brinula. ŽBJ je, međutim, viđala svega nekoliko puta godišnje, a vrijeme posljednjeg susreta smješta vrlo neodređeno. Zbog toga njezin iskaz potvrđuje opću sliku da je tuženica stvarno boravila kod ŽBJ i obavljala određene poslove, ali ne može biti odlučujući dokaz za posljednja tri mjeseca njegova života.

20. Iskazu PB sud poklanja vjeru u dijelu njegova neposrednog opažanja. Kao osoba koja je obrađivala ŽBJ mandarine imao je stvaran razlog učestalo dolaziti kod kuće i imanja. Osobno je vidio da tuženica obavlja kućanske poslove, vodi računa o zemlji i ŽBJ, a ŽBJ je po njegovu opažanju bio čist i uredan i njemu se na tuženicu nije žalio.

21. PB otvoreno navodi i ono što ne zna: 2018. nije bio u ŽBJ kući i ne zna je li tuženica u razdoblju od prosinca 2017. do veljače 2018. izbivala. Upravo zato njegov iskaz sud smatra uvjerljivim u granicama onoga što je doista vidio, ali ga ne koristi za činjenice o kojima nema vlastita saznanja.

22. Iskaz RB sud je ocijenio s potrebnim oprezom jer je riječ o sinu tuženice. Njegov neposredni boravak u [adresa] uglavnom se odnosi na srpanj 2017., dakle na razdoblje prije sklapanja Ugovora. Ipak, važna je činjenica da svjedok ne poriče majčinu odsutnost, nego potvrđuje da je u veljači 2018. približno tjedan dana bila u Zagrebu radi zdravstvenih pretraga. Takav iskaz nije usmjeren samo na pogodovanje tuženici i u tom je dijelu uvjerljiv.

23. Iskaz EB potvrđuje da je ŽBJ znao iskazivati nezadovoljstvo i tuženicom. Međutim, isti svjedok navodi da se ŽBJ žalio i na prethodne žene koje su mu pomagale, da je tuženicu osobno vidio tek nekoliko puta i da uglavnom nije ulazio u kuću. Dio njegovih saznanja izričito potječe iz priča susjeda. Zbog toga sud prihvaća da je ŽBJ povremeno izražavao nezadovoljstvo, ali iz toga ne zaključuje koju konkretnu ugovornu obvezu tuženica nije izvršavala.

24. Iskazu LB sud vjeruje kada opisuje događaj nekoliko dana prije ŽBJ smrti. Osobno je čuo žučljiv razgovor iz kuće, a zatim mu se ŽBJ pridružio i rekao da je 'falio ko' kenjac', pojasnivši da je od odnosa s tuženicom očekivao nešto drugo. To neposredno opažanje sud prihvaća kao dokaz ŽBJ nezadovoljstva u tom trenutku.

25. Međutim, LB ne može reći je li tuženica doista bila odsutna po deset do petnaest dana; on to pretpostavlja zato što je nije viđao. Njegova saznanja o novcu kod FB i navodnoj prisili tuženice također nisu neposredna. U tom dijelu njegov iskaz nije potvrđen novim iskazom FB.

26. Iskaz SB važan je za razdoblje nakon ŽBJ liječenja u veljači 2018 . godine. On je 9. veljače sa suprugom posjetio ŽBJ. Tuženica tada nije bila u [adresa], ŽBJ još nije izvadio konce, pa je poslije GB organizirao odlazak liječnici radi njihova vađenja. Sud taj dio iskaza prihvaća jer se podudara s drugim dokazima. Istodobno, SB potvrđuje da je kod ŽBJ tada bila TB i pripremala mu hranu. Njegov iskaz zato ne potvrđuje da je ŽBJ u tom razdoblju bio potpuno napušten i bez ikakve skrbi. SB također potvrđuje da je tuženica ŽBJ vozila u Dubrovnik zbog liječenja žuči, što je važno pri ocjeni ukupne zdravstvene skrbi.

27. Sud ne prihvaća kao dokazanu SB tvrdnju da je tuženica natjerala ŽBJ da od FB uzme novac. Ta se tvrdnja temelji na onome što mu je ŽBJ navodno rekao, dok neposredni svjedok samog događaja, FB, takvu prisilu ne potvrđuje.

28. NB opisao je jedan posjet kada je ŽBJ zatekao u vrlo lošim uvjetima: kuća je bila hladna, na stolu su bile konzerve, ŽBJ je bio u istoj odjeći, a televizora nije bilo. Sud nema razloga zaključiti da svjedok takvo stanje nije vidio.

29. Problem tog iskaza je vremenska sigurnost, naime, NB ne može pouzdano odrediti ni godinu događaja, navodeći da je bilo zimi, možda u prosincu, dok podatak da je ŽBJ prije toga bio sam oko petnaest dana zna od druge osobe. Budući da je Ugovor sklopljen tek 29. studenoga 2017., ta je vremenska neodređenost važna. Iskaz zato dokazuje pojedinačnu nepovoljnu situaciju, ali ne i njezino trajanje niti da je ona bila uobičajen način izvršavanja Ugovora.

30. Iskaz ŠB vremenski je određeniji. Ona je u prosincu zatekla ŽBJ samog, u hladnoj i neurednoj kući, pokrivenog dekom i odjećom, bez televizora, dok tuženica nije bila prisutna. Sud njezinu neposrednom opažanju vjeruje.

31. Međutim, riječ je o jednom kratkom posjetu. ŠB ne zna koliko je takvo stanje trajalo, tko je neposredno prije ili poslije toga dolazio ŽBJ ni kako je skrb bila organizirana tijekom cijele odsutnosti tuženice. Zato njezin iskaz potvrđuje da je postojala konkretna lošija situacija, ali sam za sebe ne dokazuje kontinuirano neispunjavanje Ugovora.

32. Iskaz JB ima značajnu dokaznu vrijednost za činjenicu tuženičinih odsutnosti. JB ju je osobno vozila na autobusni kolodvor i s kolodvora te navodi da bi tuženica izbivala po sedam do deset dana. Također je osobno kuhala hranu koju je njezin suprug GB u više navrata odnosio ŽBJ, osobito u prosincu 2017. i možda dijelu siječnja 2018.

33. Sud vjeruje JB da je hranu pripremala i da ju je GB odnosio. Međutim, JB osobno nije te obroke nosila ŽBJ niti je osobno utvrdila da bi ŽBJ bez tih obroka ostao bez hrane. Njezino saznanje da je ŽBJ GB izričito rekao da je gladan potječe od GB, koji u ovom postupku nije saslušan.

34. Jednako tako, navod JB da je tuženicu ukupno četiri ili pet puta vozila na kolodvor ili s kolodvora ne znači četiri ili pet zasebnih višednevnih izbivanja, jer jedan odlazak i jedan povratak predstavljaju dvije vožnje. Svjedokinja ne može pouzdano navesti broj odvojenih odsutnosti ni točno trajanje svake od njih. Sud zato njezinim iskazom utvrđuje postojanje više odlazaka i pomoć JB i GB ŽBJ, ali ne i da je ŽBJ zbog toga u kontinuitetu ostajao bez potrebne skrbi.

35. Iskaz ĆB sud smatra osobito pouzdanim za događaj vezan uz [adresa], jer je u njemu neposredno sudjelovao. ŽBJ ga je iz [adresa] zvao, rekao da se tamo ne može priviknuti, autobusom došao do Zagreba, a ĆB ga je odatle odvezao u [adresa]. Zato sud ne prihvaća suprotnu tvrdnju VB da su se ŽBJ i tuženica iz [adresa] vratili zajedno.

36. Sud, međutim, s potrebnom sigurnošću ne prihvaća ĆB procjenu da tuženice nakon ŽBJ povratka nije bilo oko mjesec dana. Sam put u [adresa] različiti svjedoci vremenski smještaju od listopada do kraja studenoga ili početka prosinca 2017., pa nije moguće sigurno utvrditi koliko se te okolnosti odnose na razdoblje nakon sklapanja Ugovora. Osim toga, njegov navod da u tom vremenu ŽBJ nitko nije pomagao nije u skladu s drugim dokazima o donošenju hrane i pomoći rodbine i susjeda.

37. Iskaz TB nije dosljedan u svakoj pojedinosti. Najprije tvrdi da tuženica od dolaska nije izbivala, a zatim sama opisuje sedmodnevnu odsutnost radi liječničkih pregleda te još nekoliko dana nakon ŽBJ povratka iz [adresa]. Zato sud ne prihvaća njezinu opću tvrdnju o neprekidnoj prisutnosti tuženice.

38. Međutim, vrlo je konkretan dio TB iskaza o tome što je ona osobno radila tijekom jednog sedmodnevnog izbivanja tuženice: ŽBJ je kuhala, prala, čistila, boravila kod njega i spavala u kući. Taj dio njezina iskaza u bitnome potvrđuje i VB. TB također potvrđuje da je GB vozio ŽBJ na skidanje konaca dok je tuženica bila odsutna.

39. Razlike između TB i VB iskaza o tome je li za pomoć isplaćeno 800 kuna, je li TB dobila puricu i drugo meso te u kojoj su prostoriji spavale svakako umanjuju vjerodostojnost njihovih iskaza u tim detaljima. Međutim, te razlike nisu takve da bi se zbog njih morala odbaciti sama činjenica da su tijekom barem jednog višednevnog izbivanja tuženice stvarno pružale Anti svakodnevnu pomoć.

40. Iskazu ZB o drugim navodnim ugovorima tuženice sud nije poklonio dokaznu vrijednost. Sam svjedok navodi da tuženicu nije poznavao, da posljednja tri mjeseca ŽBJ života s njim nije bio u kontaktu, da navodne druge ugovore nije vidio i da je podatke o njima prikupljao razgovorima s poznanicima i prijateljima. Takva posredna saznanja ne mogu biti osnova za zaključak o izvršavanju predmetnog Ugovora.

41. Iskazu liječnice CB sud vjeruje u granicama onoga čega se svjedokinja sjeća. ŽBJ je bio njezin pacijent nakon smrti supruge, redovito je dolazio na preglede i uredno koristio terapiju, a prema njezinu sjećanju bio je orijentiran u vremenu i prostoru. Ona, međutim, ne može potvrditi je li na preglede dolazio sam i izrijekom navodi da do kraja života nije ostao njezin pacijent.

42. Posebnu dokaznu vrijednost sud daje iskazu liječnice AB kao osobi bez osobnog interesa za ishod spora. Ona je u sudnici prepoznala tuženicu kao osobu koja je ŽBJ dovodila na preglede i preuzimala uputnice i lijekove. ŽBJ je na preglede dolazio uredan, čist i odjeven, bio je kontaktibilan, iako je imao inkontinenciju i nosio pelene.

43. Taj dokaz ne znači da je tuženica svakoga dana besprijekorno izvršavala sve obveze. Međutim, ozbiljno proturječi općoj tvrdnji da je ŽBJ tijekom važenja Ugovora bio trajno osobno i zdravstveno zanemaren. Istodobno potvrđuje da je zdravstvena skrb bila stvarno pružana i da je tuženica u njoj osobno sudjelovala.

44. Iskaz VB sud ne prihvaća u cijelosti. Njezina tvrdnja da ŽBJ nije nosio pelene izravno proturječi iskazu liječnice AB. Ne vjeruje joj se ni da su se ŽBJ i tuženica iz [adresa] vratili zajedno, jer ĆB, koji je osobno ŽBJ preuzeo u Zagrebu i odvezao u [adresa], pouzdano iskazuje drukčije. Isto vrijedi i za njezino kategorično poricanje da je ŽBJ donosio hranu.

45. Međutim, time cijeli VB iskaz ne postaje bezvrijedan. Živjela je desetak metara od ŽBJ kuće i s njim je bila u svakodnevnom kontaktu. Njezino svjedočenje da je tuženica većinu vremena boravila kod ŽBJ, kuhala, prala, čistila i vodila ga liječniku podudara se s drugim dokazima, osobito s iskazom PB i liječnice AB. Sud prihvaća i samu činjenicu da su ona i majka tijekom jednog višednevnog izbivanja tuženice pomagale ŽBJ, ali ne i sve pojedinosti o načinu plaćanja i organizaciji te pomoći.

46. Posebno je ocijenjen iskaz FB, izveden u ponovljenom postupku upravo nakon ukidne odluke. FB je dugogodišnji ŽBJ susjed i nije u srodstvu sa strankama. Iskazao je da mu je ŽBJ nakon prodaje zemljišta donio 23.700 eura, inzistirao da mu taj novac čuva, nakon čega su ga zajedno prebrojili i stavili u kuvertu.

47. Međutim, nakon svega tri do četiri sata ŽBJ se vratio, sam zatražio novac natrag i rekao da ide u posjet gospođi koja je bila kod njega. FB ne zna kako se ta osoba zvala niti kakav je njihov međusobni odnos bio. Taj iskaz ne potvrđuje tvrdnju da je tuženica prisilila ŽBJ da novac uzme natrag, niti da ga je ŽBJ kod FB ostavio kako bi ga sakrio upravo od tuženice.

48. FB dalje navodi da su ŽBJ sestre vrlo rijetko dolazile, a da je ŽB sin u posljednjih šest mjeseci ŽBJ života također rijetko dolazio. Istodobno potvrđuje da su TB i VB, kao neposredne susjede, ŽBJ dolazile češće. Sud tu činjenicu ne koristi protiv tužiteljica kao pravni razlog za odbijanje zahtjeva, nego samo pri ocjeni koliko su pojedine osobe mogle imati neposredna saznanja o ŽBJ svakodnevnom životu.

49. Novi iskaz FB zato ne mijenja ukupnu dokaznu sliku u korist tužiteljica. Naprotiv, ne potvrđuje jednu od tvrdnji koje su se tijekom postupka povezivale s navodnim ŽBJ nepovjerenjem prema tuženici i prisilom u vezi s novcem.

50. Iskaz tužiteljice ŽB sud cijeni s osobitim oprezom. Ona sama navodi da nakon dolaska tuženice više nije dolazila u [adresa], da se s bratom čula svega nekoliko puta te da joj se ŽBJ u tim razgovorima nije konkretno žalio na tuženicu. Istodobno iznosi niz kategoričnih tvrdnji o ŽBJ odjeći, novcu, automobilu i postupanju tuženice koje najvećim dijelom nije mogla neposredno opažati.

51. Zbog toga ŽB iskaz nije pouzdana osnova za utvrđivanje svakodnevnog izvršavanja Ugovora. Značajno je i da sama potvrđuje kako je čula da je tuženica ŽBJ kuhala, čistila i prala.

52. ĐB tvrdi da je s bratom telefonski razgovarala svakodnevno, ponekad i dva puta dnevno. Sud njezin iskaz prihvaća kao dokaz da joj je ŽBJ znao izražavati nezadovoljstvo i da joj je govorio o događajima u [adresa] i izbivanjima tuženice. Međutim, ni ona u relevantnom razdoblju nije redovito bila u njegovoj kući, pa njezinim iskazom nije moguće neposredno utvrditi svakodnevno stanje prehrane, grijanja, higijene i njege.

53. Iskaz tuženice IB također je zainteresiran i sud ga nije prihvatio u cijelosti. Njezina osnovna tvrdnja da je o ŽBJ stvarno skrbila, kuhala, čistila, vodila ga liječniku i posjećivala u bolnicama potvrđena je neovisnijim dokazima, osobito iskazima PB i liječnice AB.

54. S druge strane, sud ne prihvaća njezino nastojanje da broj i trajanje svojih izbivanja svede gotovo na jednu odsutnost. Iz iskaza JB, ĆB, SB i djelomično TB proizlazi da je izbivanja bilo više. Nije uvjerljiva ni njezina tvrdnja da ŽBJ praktično nije bio bolestan osim problema s tlakom i spavanjem, jer je dokazano bolničko liječenje zbog žuči, potreba za vađenjem konaca i inkontinencija. Zato sud tuženici vjeruje samo u dijelovima iskaza koji nalaze potvrdu u drugim dokazima.

55. Nakon pojedinačne i zajedničke ocjene svih izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da tuženica nije samo formalno sklopila Ugovor, nego je stvarno izvršavala znatan dio njime preuzetih obveza.

56. Živjela je kod ŽBJ, pripremala mu hranu, obavljala kućanske poslove, pomagala oko imanja, vodila ga liječnicima, preuzimala lijekove i uputnice te ga posjećivala u bolnicama. O tome ne svjedoči samo ona, nego i osobe različitog odnosa prema strankama, a osobito PB i liječnica AB.

57. Dokazano je i da je tuženica povremeno izbivala iz [adresa]. Suprotno stajalište ne bi bilo u skladu s izvedenim dokazima. Međutim, nije dokazano da je tijekom svih tih izbivanja ŽBJ ostajao bez potrebne skrbi. Za najmanje jedno pouzdano utvrđeno višednevno razdoblje dokazano je da su o njemu neposredno brinule osobe iz susjedstva, da su mu kuhale, čistile i boravile u kući.

58. Dokazano je i da su JB i GB u određenim razdobljima pomagali ŽBJ i donosili mu hranu te da ga je GB jednom odvezao na vađenje konaca. To pokazuje da svakodnevna skrb nije uvijek bila neposredno pružena od tuženice, ali pomoć treće osobe sama po sebi nije dokaz neispunjavanja. Odlučno je je li zbog postupanja tuženice ŽBJ ostajao bez potrebnog uzdržavanja u takvom opsegu i kontinuitetu da bi svrha Ugovora ostala neostvarena.

59. Sud takvo stanje nije utvrdio. Postoje vjerodostojni dokazi o pojedinim lošijim situacijama u kući, osobito iskaz ŠB, a djelomično NB i ĆB. Ti se dokazi ne odbacuju. Međutim, njima nasuprot stoje jednako neposredni dokazi prema kojima je ŽBJ inače bio čist i uredan, imao zdravstvenu skrb, dolazio liječniku i kod njega je znatan dio vremena boravila tuženica.

60. Posebno je važno da neutralna liječnica AB potvrđuje da je tuženica dovodila ŽBJ, podizala mu uputnice i lijekove te da je ŽBJ bio uredan i čist. Da je zdravstvena i osobna skrb bila napuštena u kontinuitetu, takav se dokaz teško može pomiriti s tom tvrdnjom.

61. Jednako tako, niti jedan izvedeni dokaz ne omogućuje pouzdano utvrđenje da je ŽBJ kroz određeno dulje razdoblje redovito ostajao bez hrane, grijanja ili liječenja. Postoje pojedinačne situacije hladne kuće i činjenica da mu je GB donosio hranu, ali njihov se vremenski opseg ne može pouzdano poistovjetiti s cijelim ili pretežnim dijelom trajanja Ugovora.

62. Događaj vezan uz [adresa] pokazuje određene teškoće u odnosu ugovornih strana. Pouzdano je utvrđeno da se ŽBJ brzo želio vratiti i da ga tuženica sama nije vratila, nego je autobusom došao do Zagreba, odakle ga je ĆB odvezao u [adresa]. Međutim, nije pouzdano utvrđeno koliko dugo nakon toga tuženica nije bila u [adresa], a različiti dokazi čak različito vremenski smještaju sam događaj.

63. Nije bez značenja ni činjenica da je ŽBJ prije tuženice promijenio veći broj osoba koje su mu pomagale, dok je s tuženicom, nakon nekoliko mjeseci njezina boravka kod njega, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ta okolnost sama za sebe ne dokazuje kasnije uredno ispunjavanje, ali potvrđuje da je u trenutku sklapanja Ugovora način skrbi koju je tuženica tada pružala smatrao prihvatljivim.

64. Sud činjenici što ŽBJ za života nije tražio raskid Ugovora ne daje odlučujuće pravno značenje. To nije zapreka njegovim nasljednicama da, ako je raskidni razlog postojao za njegova života, zahtijevaju zaštitu prava. Ugovor je, osim toga, od sklapanja do smrti primatelja trajao manje od tri mjeseca. Zato se odluka ne temelji na pukoj činjenici da ŽBJ nije podnio tužbu.

65. Njegovo ukupno ponašanje ipak predstavlja jednu od činjeničnih okolnosti: bio je kontaktibilan, prema iskazima liječnika orijentiran, sam je organizirao povratak iz [adresa], samostalno je raspolagao znatnim iznosom novca te je prije tuženice mijenjao osobe čijom skrbi nije bio zadovoljan. Te okolnosti sud cijeni samo zajedno s ostalim dokazima, a ne kao samostalnu pretpostavku za odbijanje zahtjeva.

66. U odnosu na prehranu, nije dokazano da tuženica nije osiguravala hranu kao redovit način izvršavanja Ugovora. Dokazano je da su u pojedinim razdobljima obroke donosile i druge osobe, ali je dokazano i da je tuženica kuhala, a tijekom jednog izbivanja svakodnevnu skrb pružale su osobe iz susjedstva.

67. U odnosu na grijanje, postoje pojedinačni iskazi o hladnoj kući, ali postoje i suprotni neposredni iskazi o postojanju i korištenju grijanja, a trajanje lošijeg stanja nije moguće pouzdano utvrditi. Zato nije dokazano da je tuženica u kontinuitetu propustila osigurati grijanje.

68. U odnosu na higijenu, odjeću i održavanje kućanstva, više svjedoka ŽBJ opisuje kao urednog, a to neposredno potvrđuje i liječnica AB. Pojedinačan drugačiji prizor ne omogućuje zaključak o trajnom zanemarivanju tih obveza.

69. U odnosu na zdravstvenu skrb, dokazano je da je tuženica ŽBJ vodila liječniku, podizala lijekove i uputnice te ga posjećivala u bolnicama. Činjenica da ga je tijekom njezina izbivanja GB jednom odvezao na vađenje konaca pokazuje da tu radnju nije osobno obavila, ali ne dokazuje opće napuštanje liječenja.

70. U odnosu na pogreb, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica sudjelovala u njegovoj organizaciji i podmirivanju troškova, pa ni ta ugovorna obveza nije ostala neispunjena.

71. Dakle, dokazni postupak nije pokazao besprijekorno izvršavanje Ugovora. Pokazao je odsutnosti tuženice, pojedinačne lošije situacije, pomoć rodbine i susjeda te ŽBJ nezadovoljstvo u određenim trenucima. Međutim, kada se ti dokazi ocijene zajedno sa svim dokazima koji potvrđuju stvarnu i znatnu skrb tuženice, nije dokazano takvo neispunjavanje bitnih obveza koje bi, s obzirom na svrhu Ugovora i odredbe članka 583. stavka 3. u vezi s člankom 367. ZOO-a, opravdavalo raskid cijelog ugovornog odnosa.

72. Sud, dakle, zahtjev ne odbija zato što smatra da je svako tuženičino postupanje bilo uredno, niti zato što ŽBJ za života nije tražio raskid, nego zato što nakon potpune ocjene dokaza nije utvrđeno odlučnije neizvršavanje bitnih ugovornih obveza u potrebnom opsegu i kontinuitetu. Zbog toga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke.

73. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155., članku 161. i članku 166. stavku 3. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa).

74. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela u parnici, pripada joj pravo na naknadu troškova potrebnih za vođenje postupka. Županijski sud u Sisku ukidnom je odlukom odluku o troškovima žalbenog postupka ostavio za konačnu odluku.

75. Vrijednost predmeta spora iznosi 20.000,00 eura. Prema Tbr. 52. Tarife, kada sud odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuju se Tarifa i vrijednost boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

76. Kao potrebne troškove sud je tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura te troškove zastupanja na ročištima održanima 27. ožujka 2023., 24. svibnja 2023., 22. kolovoza 2023., 9. studenoga 2023. i 30. listopada 2024., u iznosu od po 500,00 eura.

77. U ponovljenom postupku tuženici je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 15. lipnja 2026. u zatraženom iznosu od 200,00 eura te troškovi zastupanja na ročištima održanima 21. travnja 2026., 12. lipnja 2026. i 26. kolovoza 2026., u iznosu od po 500,00 eura.

78. Tako priznati troškovi odvjetničkog zastupanja iznose ukupno 4.700,00 eura. Na taj iznos pripada PDV od 25 % u iznosu od 1.175,00 eura, pa ukupni opravdani trošak tuženice iznosi 5.875,00 eura. Tarifa izričito predviđa obračun pripadajućeg PDV-a na odvjetničke radnje.

79. Tuženici nije priznat trošak podneska od 23. svibnja 2023., kao ni trošak žalbe protiv rješenja o ispravku presude od 25. srpnja 2025. Županijski sud tu je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ispravku, uz obrazloženje da se institutom ispravka presude ne mogu mijenjati neispravljeni dijelovi odluke o troškovima.

80. Tuženici nije priznat ni trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljica od 8. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 eura. Žalba tužiteljica bila je uspješna jer je ranija presuda ukinuta, pa navedeni odgovor, imajući u vidu ishod žalbenog postupka i razloge ukidne odluke, nije bio potreban trošak postupka.

81. Budući da tužiteljice u glavnoj stvari nisu solidarno obvezane, nema osnove ni za njihovu solidarnu obvezu naknade troškova postupka. Stoga je, sukladno članku 161. ZPP-a, svaka tužiteljica dužna naknaditi tuženici polovicu priznatog troška, odnosno iznos od 2.937,50 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Metkoviću, 21. rujna 2026.

Sudac:

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljica

2. Punomoćniku tužene