REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5381/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HĐ, državljanina Sirije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/26-03/882, URBROJ: 511-19-32-26-1 od 1. rujna 2026.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da tužitelja odmah otpusti iz Prihvatnog centra za strance.

III. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

VI. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/882, URBROJ: 511-19-32-26-1 od 1. rujna 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom ... u mjestu ..., Sirija, državljaninu Sirije, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava navode tuženika iz pobijanog rješenja da bi zajedno sa svojim sunarodnjakom sudjelovao u događaju u kojem su navodno, nezadovoljni činjenicom da djelatnici Prihvatilišta nisu udovoljili zahtjevu za promjenom vrata sobe u kojoj su bili smješteni, uporabom otvorenog plamena zapalili vrata sobe, nakon čega je došlo do razvoja otvorenog plamena i gustog dima koji se širio hodnikom. Tužite lj ističe da nije sudjelovao u paljenju vrata, ne zna tko je izazvao požar, a u relevantno vrijeme nalazio se u kupaonici. Tvrdi da protiv njega ne postoji nikakav materijalni dokaz koji bi potvrdio navode tuženika te predlaže da se pribave videosnimke nadzornih kamera Prihvatilišta radi utvrđivanja stvarnog tijeka događaja te da se sasluša svjedok IĐ, koji može potvrditi gdje se tužitelj nalazio u vrijeme nastanka požara. Tužitelj nadalje navodi kako se odluka kojom mu se tako ozbiljno ograničava sloboda ne može temeljiti samo na navodima o njegovu navodnom sudjelovanju u kaznenom djelu, a da se istodobno ne pribavi objektivan dokaz koji može potvrditi ili opovrgnuti te navode. Smatra da činjenica da je protiv njega podnesena kaznena prijava odnosno podignuta optužnica sama po sebi ne predstavlja dokaz da je upravo on počinio radnje koje mu se stavljaju na teret. Naglašava da mu je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kir-961/2026-2 od 31. kolovoza 2026., ukinut istražni zatvor te je istoga dana pušten na slobodu, nakon čega mu je pobijanim upravnim rješenjem ponovno ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Tužitelj posebno ističe da mu prije donošenja rješenja nije omogućeno da na odgovarajući način iznese svoju verziju događaja i očituje se o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje odluke te predlaže svoje saslušanje. Također smatra da pobijano rješenje ne sadrži dostatno konkretno obrazloženje zbog čega blaža mjera u njegovom individualnom slučaju ne bi bila učinkovita te da duljina trajanja mjere određene u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena. Predlaže poništiti osporavano rješenje i odobriti mu besplatnu pravnu pomoć. Također predlaže dopustiti odgodni učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u postupku donošenja rješenja utvrđeno da je tužitelj dana 25.02.2024. god. u prostorijama PP Ogulin izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a zahtjev je još u postupku. Također je utvrđeno da je isti napustio Republiku Hrvatsku u vrijeme trajanja postupka i da je sukladno Dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku charter zrakoplovom iz Republike Njemačke, iz čega proizlazi da je predmetni napuštao Republiku Hrvatsku dok se nalazio u postupku tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, kao i da isti ne posjeduje isprave o identitetu. Nadalje ističe da je tužitelj za vrijeme boravka u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], dana 31.07.2026. god. počinio kazneno djelo „dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom“ na štetu korisnika i zaposlenika Prihvatilišta opisano u čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona te je protiv istoga podnijeta kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, koje je podiglo optužnicu protiv predmetnog. Tuženik se poziva na odredbe čl. 54. st. 1. t. a) i čl. 54.a Zakona o međunarodnoj i privremenoj zašiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, dalje Zakon), kojima se štite nacionalna sigurnost i javni poredak, kao najviše vrijednosti u kojem su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njenim funkcijama. Naglašava da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom Europske unije iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenje međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis, kao i vezani spis ovoga suda posl. br. Us I- 5376/26 te je na raspravi saslušao tužitelja i pregledao snimku videonadzora iz Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, dok je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka odbio kao nepotreban.

6. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj zajedno sa svojim sunarodnjakom počinio kazneno djelo „dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom" iz članka 215. stavka 1. Kaznenog zakona, na štetu korisnika i zaposlenika u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, na način da je dana 31.07.2026. godine na adresi u [adresa], u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, nezadovoljan činjenicom da im djelatnici nisu udovoljili zahtjevu za promjenom vrata sobe u kojoj su bili smješteni te su u nakani da izazovu požar, uporabom otvorenog plamena na za sada neutvrđen način, zapalili vrata sobe, uslijed čega su se vrata zapalila te je došlo do razvijanja otvorenog plamena i gustog dima koji se počeo širiti hodnikom, a čime su izazvali konkretnu opasnost za život i tijelo drugih tražitelja međunarodne zaštite, kao i zaposlenika koji su se nalazili u Prihvatilištu te izazvali i opasnost za sami objekt i imovinu većeg opsega, budući da je postojala mogućnost širenja požara na druge prostorije. Protiv istog je podnijeta kaznena prijava Općinskom državom odvjetništvu u Novom Zagrebu, koje je podiglo optužnicu. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem Kir-961/2026-2 od 31. kolovoza 2026., imenovanom je ukinut istražni zatvor te je istog dana pušten na slobodu. Stoga je tuženik osporenim rješenjem tužitelju ograničio slobodu kretanja zbog zaštite javnog reda. Individualnom procjenom utvrđeno je da se svrha ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju ne može ostvariti primjenom blažih mjera, kao i da su mjera smještaja u Prihvatni centar za strance i rok trajanja mjere opravdani , s obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske.

7. Tužitelj je na raspravi izjavio da je u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite bio smješten u sobi br. 146, zajedno sa ŠĐ i H iz [adresa]. Dana 31. srpnja 2026. vratio se s posla u Prihvatilište oko 12,30 sati, ŠĐ je bio u sobi i čistio je. Kad se taj dan vratio s posla, vrata od sobe su bila skinuta sa šarki i položena uza zid. Tužitelj ih je vratio natrag na šarke, jer se išao tuširati. Tužitelj se svukao i otišao u kupaonicu kako bi se istuširao. U trenutku kada je otišao u kupaonicu, ŠĐ je bio u sobi. Tužitelj je još bio pod tušem kada su ljudi ušli u sobu i gasili vatru. Navodi da je cijelo vrijeme bio u kupaonici, sve dok mu drugi tražitelj međunarodne zaštite nije pokucao na vrata kupaonice i obavijestio ga o požaru. U kupaonici nije osjetio nikakav smrad niti dim. Kad je izašao iz kupaonice, ŠĐ više nije bio u sobi. Vrata od sobe su duže vrijeme bila slomljena i to je prijavio puno puta. Na pitanje odgovara da je u normalnim odnosima s ŠĐ, ali imaju neke nesporazume. Tužitelj puši hašiš i ŠĐ ga hoće zbog toga prijaviti, a tužitelj je onda rekao ŠĐ da će u tom slučaju on njega prijaviti da radi „na crno“. Na pitanje da li zna tko je zapalio vrata, odgovara: „U sobi smo bili ja i ŠĐ, ja sam otišao u kupaonicu, ostao je samo on.“ Na pitanje da li zna zašto bi ŠĐ zapalio vrata, odgovara da ne zna, "to su njegovi đavoli". Na pitanje da li zna na koji način su zapaljena vrata, odgovara da ne zna, valjda s upaljačem. Na pitanje da li se ŠĐ nakon požara vratio u sobu, odgovara da nije, vidio ga je nakon pet minuta u hodniku. Na pitanje da li je pitao ŠĐ o požaru, odgovara da nije, tada su došli djelatnici osiguranja, pa je s njima razgovarao o požaru, jer govori malo engleski. Tužitelj navodi da bi želio pogledati snimku video nadzora te dodaje da su mu zbog ove situacije, za koju nije kriv, odbili zahtjev za međunarodnu zaštitu.

8. Uvidom u vezani spis ovoga suda posl. br. Us I-5376/26, koji se odnosi na ograničenje kretanja tražitelja međunarodne zaštite ŠĐ, povodom istog događaja odnosno počinjenja istog kaznenog djela, razvidno je da je ŠĐ izjavio kako je 31. srpnja 2026. trebao čistiti sobu, vrata su bila slomljena, nisu bila ispravna, pa je maknuo vrata sa strane da završi s čišćenjem sobe. Došao je I i pitao zašto je maknuo vrata, na što mu je odgovorio da samo tu čisti. I zna engleski i on je rekao da će zamoliti da se poprave vrata. ŠĐ je nadalje izjavio da je I htio zapaliti vrata, a ŠĐ ga je zamolio da to ne radi i onda mu je I zaprijetio nožem, jer je on konzumirao marihuanu. I je rekao ŠĐ neka se pravi da spava, a I se otišao tuširati. Kada je on otišao na tuširanje, ŠĐ je pobjegao i otišao dolje u praonicu. Došli su dvojica tražitelja međunarodne zaštite, jedan je arap, a drugi je iz Čečenije, oni su ugasili vatru.

8.1. Na pitanje suda da li se nalazio u sobi br. 146 kada je netko zapalio vrata, ŠĐ je odgovorio da je bio u sobi, a I mu nije dao da napusti sobu. Čim je I otišao pod tuš, ŠĐ je pobjegao. Na pitanje zašto nije nekoga upozorio na to da gori vatra, ŠĐ je odgovorio da je bio u strahu, nije razmišljao o ničemu, samo je pobjegao van. Na pitanje da li zna na koji način su zapaljena vrata, ŠĐ je naveo da je I uzeo maramice, gurnuo ih u rupu na vratima i zapalio ih. Na pitanje što je I učinio neposredno nakon paljenja vatre, ŠĐ je izjavio da je I zapalio vatru, a zatim je otišao pod tuš. Kada je ŠĐ napustio sobu, I je bio u kupaonici. Čim je I ušao u kupaonicu, ŠĐ je pobjegao. Na pitanje zašto u tom trenutku nije pokušao ugasiti vatru, ŠĐ je odgovorio da je čim je I ušao u kupaonicu, on bio u strahu te je odmah pobjegao da se spasi.

8.2. Na pitanje kada mu je I navodno prijetio, ŠĐ je odgovorio da mu je prvi put prijetio dok su bili u sobi, a zatim mu je sada prijetio na putu prema sudu, da ne smije reći da je on zapalio vatru. Kada je I htio zapaliti vatru, ŠĐ ga je držao jedno vrijeme da to ne učini, I ga je gurnuo te je izvadio nož i zaprijetio mu „ja ću te ubosti ako se ne makneš“. Š je držao vrlo kratko, minutu ili dvije. Čim je izvadio nož, ŠĐ se maknuo. Na pitanje je li I izvadio nož prije ili nakon što ga je gurnuo, ŠĐ je odgovorio „nakon što me gurnuo izvadio je nož, ja sam ga zadržao.“ Na pitanje gdje se on nalazio kada je I stavljao maramice u vrata i palio ih, ŠĐ je naveo da je bio u krevetu. Ne zna točno koliko vremena je prošlo od paljenja maramica do Yuosefovog odlaska u kupaonicu, on je zapalio i čekao dok se vatra nije primila, a onda je otišao pod tuš. U trenutku kada se I otišao tuširati vidio se dim, kada se počelo dimiti I je otišao u kupaonicu. Kad je napustio sobu nakon što je vatra bila zapaljena, ŠĐ je malo sjeo vani, a onda je otišao prema praonici, jer je htio oprati veš. Prije požara je veš odnio u praonicu. Prije nego što je počeo čistiti sobu, odnio je veš na pranje. Na pitanje kako zna da su vatru ugasili V i S, ŠĐ odgovara da to nije vidio, ali su mu pričali. Kada je djelatnik osiguranja otišao, ŠĐ se vratio gore. Na pitanje zašto osiguranju nije prijavio požar, ŠĐ je odgovorio da mu nije palo na pamet, on se bojao, trebao je to napraviti, ali nije.

9. Uvidom u snimku videonadzora Prihvatilišta od 31. srpnja 2026. vidi se hodnik ispred sobe br. 146 i vrata sobe, ali se ne vidi unutrašnjost sobe. Razvidno je da osoba u plavoj majici (koju je tužitelj identificirao kao ŠĐ) oko 12:33:09 sati manipulira vratima predmetne prostorije te ih naslanja na zid u hodniku, nakon čega ih druga osoba bez majice u kratkim hlačama (tužitelj) oko 12:34:18 sati vraća na mjesto. Nekoliko minuta poslije, oko 12:37:29 sati, u hodniku ispred predmetne prostorije pojavljuje se dim, koji se potom širi hodnikom. Osoba u plavoj majici (Jamil) oko 12:39:56 sati izlazi iz sobe, zatvara za sobom vrata i udaljava se. Nakon što je treća osoba s kapom, koja je prolazila hodnikom, već ugasila vatru na vratima s bocom vode, tužitelj u 12:46:19 sati izlazi iz sobe br. 146, bez majice, samo u donjem rublju i s ručnikom briše kosu.

10. Na pitanje suda, opunomoćenik tuženika navodi da su prije donošenja osporavanog rješenja pogledali predmetnu video snimku i zaključili kako ima osnove da se i tužitelj i ŠĐ smjeste u Prihvatni centar zbog zaštite javnog reda.

11. Nije sporno da je i protiv tužitelja i protiv VĐ pokrenut kazneni postupak zbog predmetnog događaja, koji još nije okončan. Nakon što im je nadležni županijski sud ukinuo istražni zatvor, tuženik je obojici ograničio slobodu kretanja zadržavanjem u Prihvatnom centru za strance.

11.1. Nije zadaća ovoga suda utvrditi tko je počinio predmetno kazneno djelo, već je zadaća ovoga suda ocijeniti da li su postojali dostatni razlozi da se tužitelju odredi zadržavanje u Prihvatnom centru zbog zaštite javnog poretka.

12. Analizirajući iskaze tužitelja i VĐ, kao i snimku video nadzora, sud zaključuje da je samo jedna verzija događaja smislena i životno logična, a to je ona koju navodi tužitelj.

12.1. Naime, kada bi se prihvatila kao istinita verzija događaja koju iznosi ŠĐ, ista nije smislena ni logična. To bi značilo da je tužitelj zapalio vrata od sobe dok je ŠĐ bio u sobi, pričekao da se vatra zapali i onda se otišao tuširati u kupaonicu (koja se nalazi unutar sobe), čime bi sam sebe izložio najvećoj opasnosti od požara. U toj verziji događaja nije razumno ni ponašanje ŠĐ, koji je napustio sobu nakon što je vatra već bila zapaljena, zatvorio za sobom zapaljena vrata i otišao u praonicu po rublje, bez da je prvo pokušao ugasiti vatru i bez da je ikoga obavijestio o požaru. Snimka pritom pokazuje da ŠĐ nakon izlaska iz sobe mirno odlazi, a ne ponašanje koje bi objektivno izgledalo kao žurno udaljavanje iz neposredne opasnosti, zbog čega nije vjerodostojna izjava VĐ da je bio u strahu i da je čim je tužitelj ušao u kupaonicu, on odmah pobjegao da se spasi.

12.2. S druge strane, ako se prihvati kao istinita verzija događaja koju iznosi tužitelj, onda i u postupcima tužitelja i u postupcima VĐ ima smisla i logike. Naime, tužitelj dolazi s posla i odlazi se istuširati u kupaonicu. U tom trenutku VĐ zapali vrata, potom napušta sobu zatvorivši za sobom vrata i udaljava se prema praonici te ne pokušava ugasiti vatru niti ikoga obavijestiti o požaru, budući da ga je on i zapalio. A tužitelj se tušira u kupaonici nesvjestan da su vrata zapaljena.

12.3. VĐ potom u razgovoru s djelatnicima Prihvatilišta (službena zabilješka od 31. srpnja 2026., str. 31 spisa) prvo navodi da su se vrata sama od sebe zapalila dok je I bio u kupaonici, a VĐ sjedio na krevetu. Potom, na daljnja pitanja zašto nije nikoga obavijestio o požaru niti je pokušao ugasiti vatru, nego se samo udaljio te kako je moguće da se vrata zapale sama od sebe, navodi da je viknuo G da gori vatra i otišao u praonicu po rublje, jer se bojao da mu ga netko ne ukrade te da se boji reći istinu, jer mu je I prijetio. Potom navodi da je I zapalio vrata kako bi konačno dobili nova vrata, opisuje da je I u rupe na vratima ugurao maramice i zapalio ih upaljačem, nakon čega se otišao tuširati. Ponovo ističe da se boji Yuosefa te traži i preseljenje u drugu sobu.

13. Imajući u vidu dvije verzije događaja koje iznose tužitelj i ŠĐ te snimku videonadzora, sud osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim, budući da samo jedna verzija događaja ima smisla i logike, i to ona koju iznosi tužitelj, dok verzija VĐ nema smisla niti je životno logična, već upućuje na zaključak da je on za požar pokušao okriviti tužitelja kako bi sebe oslobodio odgovornosti. Stoga prema mišljenju suda ne postoji dostatan stupanj vjerojatnosti da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, koji bi opravdao izrečenu mjeru zadržavanja u Prihvatnom centru za strance, unatoč činjenici da je kazneni postupak pokrenut protiv obojice. Sud, naime, poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer je takva verzija događaja puno logičnija od one koju iznosi ŠĐ.

13.1. Pritom je iskaz tužitelja dan na raspravi sukladan izjavi koju je dao neposredno nakon događaja, dok je iskaz VĐ na raspravi pred sudom različit od sadržaja ranije službene bilješke. Prema toj bilješci, VĐ je naveo da je upozorio Š da gori vatra, nakon čega je izašao, jer je imao rublje na pranju i bojao se da mu ga netko ne ukrade, dok je na raspravi naveo da zbog straha nije razmišljao ni o čemu, da nikoga nije upozorio te da je pobjegao kako bi se spasio. Uz to je u početku razgovora zabilježenog službenom bilješkom izjavio da su se vrata sama zapalila i da ne zna kako je do toga došlo, da bi tek potom iznio detaljan opis prema kojem je osobno vidio Š kako vrata pali maramicama i upaljačem. Navedene okolnosti, promatrane zajedno, dovode u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza u dijelu u kojem tvrdi da je upravo tužitelj izazvao požar.

13.1. Stoga sud ne nalazi da u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja egzistiraju razlozi za zadržavanje u Prihvatnom centru za strance radi zaštite javnog poretka.

14. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS) poništio osporavano rješenje i sukladno članku 54.a stavku 18. Zakona naložio da se tužitelja otpusti iz Prihvatnog centra za strance.

15. Sud nije odlučivao o odgodnom učinku tužbe, s obzirom da je presudu donio žurno te je istom naloženo da se tužitelja pusti na slobodu, pri čemu žalba na presudu ne odgađa izvršenje, sukladno čl. 51. st. 5. Zakona.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II I. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15, 155/22).

16.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 17.09.2026. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, Tratinska 62, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

VI. Policijska postaja Zagreb, Trg narodne zaštite 1, [adresa] Zagreb

3. Prihvatni centar za strance – e-mailom

4. U spis