REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-425/2025-20
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Pajić, odvjetnik iz Osijeka, Franje Krežme 11, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica SHG, službena osoba, radi tjelesnog oštećenja, 21. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141 - 06/24-01/01056235993, URBROJ: 341-99-05/3-24-6208 od 12. ožujka 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 141-06/23-01/01056235993, URBROJ: 341-12-05/3-23-45709 od 26. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/24- 01/01056235993, URBROJ: 341-99-05/3-24-6208 od 12. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku KLASA: UP/I 141-06/23-01/01056235993, URBROJ: 341- 12-05/3-23-45709 od 26. rujna 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% - razine 2. Od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 100% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Riješeno je i da se odbija zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da iako sva medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio tuženiku upućuje da je uzrok oštećenja isključivo ozljeda na radu, tuženik je suprotno navedenom donio odluku kako je uzrok bolest i ozljeda izvan rada pa je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužitelj ističe kako su oba upravna tijela pogrešno utvrdila činjenično stanje i donijela nezakonitu odluku ne uzimajući u obzir sve dostupne dokaze i okolnosti. Predlaže Sudu saslušati tužitelja te provesti sudsko vještačenje te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja Središnje službe od 12. ožujka 2025. te tvrdi kako je isto doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je na raspravi održanoj 13. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tuženika te službene osobe tuženika usvojio dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti medicine rada na okolnost uzroka utvrđenog tjelesnog oštećenja od 100% na donje ekstremitete.
5. U skladu s zadatkom određenom rješenjem poslovni broj: Us I-425/2025- 9 od 3. prosinca 2025., dana 29. ožujka 2026. Sudu je dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje, prim.dr.sc. Jelene Macan, dr. med., specijaliste medicine rada i sporta.
5.1. Iz opširnog i detaljnog nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 31 do 40 spisa), zaključno proizlazi da priložena medicinska dokumentacija (nalazi njemačkog kirurga koji je tužitelja zbrinuo nakon ozljeđivanja i podaci iz zdravstvenog kartona tužitelja) utvrđuje da su se ozljede u vidu prijeloma obje goljenične kosti u skočnim zglobovima kod tužitelja dogodile 16. srpnja 1987. na radnom mjestu tijekom redovnog rada, uz zabilježeno ispunjavanje prijave ozljede na radu od strane nadležnog liječnika. Anamnestički podaci iz medicinske dokumentacije (nalaz kirurga) govore da se ozljeda u vidu prijeloma obje kosti podlaktice u desnom laktu dogodila 15. ožujka 2000. na radnom mjestu, ali nema priložene medicinske dokumentacije o inicijalnom zbrinjavanju ozljede u Njemačkoj, niti podataka iz kojih bi bilo vidljivo da je ozljeda na radu tada bila prijavljena ili priznata. Zaključno, tjelesno oštećenje/oštećenje organizma u vidu značajnog oštećenja funkcije oba skočna zgloba (40% za svaku nogu, razina 2) opravdano je ocijeniti uzrokovanim ozljedom na radu, oštećenje funkcije desnog lakatnog zgloba uzrokovanim ozljedom izvan rada (30%, razina 1), a oštećenja funkcije kukova (30% za svaku nogu, razina 1) i koljena (30% za svaku nogu, razina 1) temeljena na degenerativnim promjenama, te mentalnog funkcioniranja temeljenog na kroničnom PTSP-u (30%, razina 1), opravdano je ocijeniti uzrokovanim s bolesti. Zaključno, uzrok tjelesnog oštećenja tužitelja od 100%, razine 2 (tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta) je 50% ozljeda na radu (oštećenje funkcije oba skočna zgloba, 40% za svaku nogu, razina 2), te 50% sa bolesti (oštećenje funkcije kukova, 30% za svaku nogu, oštećenje funkcije koljena, 30% za svaku nogu, sve razina 1).
6. Tuženik se 27. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje putem Vijeća viših vještaka Sektora za vještačenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 23. travnja 2026. (str. 47. do 49 spisa) iz kojeg proizlazi da Vijeće viših vještaka nije suglasno s nalazom i mišljenjem iste s obzirom da za cijenjene ozljede, prema Liste 1 LOO Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23., dalje: Uredba), temeljem deformacije potkoljenice desno sa defektom mekog tkiva i kontrakturom TC i/ili koljena obostrano, a kao posljedica prijeloma obje goljenične kosti u skočnim zglobovima nisu priloženi dokazi da je priznata ozljeda u skladu s Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15. i 139/15., dalje: Pravilnik). Stoga, bez dokaza o priznavanju ozljede na radu od strane HZZO-a, za ozljede koje su se dogodile 1987., nije ih opravdano ocijeniti uzrokovanim ozljedom na radu.
7. Tužitelj se podneskom od 11. svibnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći kako je s istim djelomično suglasan u dijelu kojim je utvrđeno 50% tjelesnog oštećenja razine 2 uzrokovane ozljedom na radu, dok osporava da bi preostalih 50% bilo uzrokovano bolešću (oštećenja funkcije kukova 30% za svaku nogu, oštećenje funkcija koljena 30% za svaku nogu, sve razine 1) te je u prilogu dostavio dokumentaciju iz koje smatra da je razvidno da je donje ekstremitete ozlijedio uslijed pada koji je uredno prijavljen od poslodavca tužitelja i evidentiran u njegovoj medicinskoj dokumentaciji. Dostavio je i dokumentaciju za koju tvrdi da potvrđuje ozljedu kralježnice. Stoga je predložio da vještakinja dopuni svoj nalaz i mišljenje.
8. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudske vještakinje, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 14. rujna 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, a u odnosu na sudsku vještakinju, uz njenu suglasnost na daljinu putem platforme Micrsoft Teams.
8.1. Sudska vještakinja je na raspravi ostala kod nalaza i mišljenja te nije smatrala potrebnim davati dodatna pojašnjenja, a niti su stranke ista zatražili niti su imale dodatna pitanja za sudsku vještakinju.
8.2. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je odustala od dokaznog pri jedloga za saslušanjem tužitelja te je predložila usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora prema dostavljenom troškovniku.
8.3. Opunomoćenica tuženika je ostala pri dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 20. prosinca 2023.
10. U provedenom postupku je pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, evidencijski broj vještačenja 1092771 od 08. kolovoza 2024. te je utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO), i to:
- 30% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VII-B-9-c u Listi oštećenja organizma razina 1 koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti;
- 40% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VIII-B-IO u Listi oštećenja organizma razina 2, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog ozljede izvan rada;
- 40% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VIII-B-IO u Listi oštećenja organizma razina 2, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog ozljede izvan rada;
- 30% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VIII-B-7-c u Listi oštećenja organizma razina 1 , koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti,
- 30% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VIII-B-7-c u Listi oštećenja organizma razina 1, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti;
- 30% prema broju poglavlja pod poglavlja skupine VIII-B-9-c u Listi oštećenja organizma razina 1, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti;
- 30% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine VIII-B-9-c u Listi oštećenja organizma razina 1, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti;
- 10% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine 0-0-0-0-1 u Listi oštećenja organizma razina 1, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti (parni organ);
- 30% prema broju poglavlja/pod poglavlja skupine V-3-a u Listi oštećenja organizma razina 1, koje je nastalo dana 20.12.2023. zbog bolesti.
Stoga je utvrđeno kako prema odredbi članka 21. Uredbe ukupni postotak tjelesnog oštećenja iznosi 100% razina 2., a tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete iznosi 100%. Budući da je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, riješeno je da tužitelju ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a.
11. Postupajući po žalbi tužitelja, prema članku 133. stavku 3. ZOMO-a, pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-06124-01/39, URBROJ: 426-5-1/28-25-5, evidencijski broj vještačenja: 1207789 od 05. ožujka 2025. Iz istoga proizlazi da je ocjena vijeća vještaka prihvaćena uz korekciju uzroka utvrđenog tjelesnog oštećenja s osnove poremećaja lakatnog zgloba, kontraktura lakatnog zgloba s mogućnošću pokretanja samo u nepovoljnom položaju i to: 30% prema poglavlju/potpoglavlju/skupine VII -B-9-c, desno, razina 1, nastalo dana 20. prosinca 2023., uzrok ozljeda izvan rada.
11.1. U vezi uzroka utvrđenog tjelesnog oštećenja, uzrok je bolest/ozljeda izvan rada jer u predmetnom spisu nisu priloženi dokazi da je priznata ozljeda na radu (za ozljede 1987. i 2000.) u skladu s Pravilnikom. Za ozljedu na radu iz 2006. koja je priznata od strane HZZO-a ozljedom na radu s datumom 29. studenog 2006. pod dg. S33.0, utvrđeno je da navedene promjene lumbalne kralježnice uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, u postojećem stupnju izraženosti za sada ne udovoljavaju kriterijima Liste 1 LOO te se tjelesno oštećenje s te osnove ne utvrđuje. Slijedom navedenog, ukupan postotak oštećenja organizma/tjelesnog oštećenja iznosi 100%, od toga na donje udove iznosi 100%.
11.2. Stoga je osporavanim rješenjem od 12. ožujka 2025. odbijena žalba tužitelja.
12. Sporno u predmetnom postupku je uzrok utvrđenog tjelesnog oštećenja tužitelja od 100% - razine 2 (tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta) utvrđenog u skladu s člankom 21. Uredbe, odnosno je li uzrok tog oštećenja bolest/ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (članak 61. stavak 2. ZOMO-a).
12.1. Prema članku 61. stavku 1. ZOMO-a, tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavak 2. predviđa da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
13. Nesporno je prema ocjenama nadležnih vijeće vještaka, kao i sudske vještakinje u ovom sporu, da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 100% razine 2 (tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta), ali ne može se prihvatiti mišljenje sudske vještakinje u dijelu da je uzrok iste 50% ozljeda na radu (oštećenje funkcije oba skočna zgloba, 40% za svaku nogu, razina 2), te 50% sa bolesti (oštećenje funkcije kukova, 30% za svaku nogu, oštećenje funkcije koljena, 30% za svaku nogu, sve razina 1). To stoga što opravdano tuženik putem Vijeća viših vještaka prigovara da za ozljede, prema Liste 1 LOO Uredbe, a na temelju deformacije potkoljenice desno sa defektom mekog tkiva i kontrakturom TC i/ili koljena obostrano, a kao posljedica prijeloma obje goljenične kosti u skočnim zglobovima nisu priloženi dokazi da su priznate ozljede iz 1987., kao ozljede na radu od strane HZZO-a u skladu s Pravilnikom. Navedeno je sudska vještakinja potvrdila u svom nalazu i mišljenju navodeći da „Anamnestički podaci iz medicinske dokumentacije (nalaz kirurga) govore da se ozljeda u vidu prijeloma obje kosti podlaktice u desnom laktu dogodila 15. ožujka 2000. na radnom mjestu, ali nema priložene medicinske dokumentacije o inicijalnom zbrinjavanju ozljede u Njemačkoj, niti podataka iz kojih bi bilo vidljivo da je ozljeda na radu tada bila prijavljena ili priznata.“
14. Prema propisanom člankom 46. stavkom 1. Pravilnika, o priznavanju ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti Zavod odlučuje, u pravilu, bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom zaprimljene tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti. Stavkom 3. je bilo propisano da kad se o ozljedi na radu, odnosno o profesionalnoj bolesti odlučuje rješenjem (iznimke iz stavka 2.), izrekom rješenja mora se odlučiti o konkretnoj ozljedi, odnosno bolesti, uz naznaku datuma njezinog nastanka, šifre prema MKB i broja evidencije priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
14.1. Dakle, za priznavanje naknade za tjelesno oštećenje nužno je postojanje relevantnog dokaza, odnosno ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu ili pravomoćnog rješenja o priznatoj ozljedi na radu doneseno od strane nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja (HZZO). To tijelo je isključivo nadležno za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu ili profesionalne bolesti, te bez takvog dokaza nema osnove za priznavanje novčane naknade iz mirovinskog sustava (stav potvrđen u sudskoj praksi, primjerice presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž- 2542/2023-2 od 25. listopada 2023. i dr.). Stoga samo prijava ozljede na radu bez dokaza o okončanom postupku pred tim nadležnim tijelom, niti podaci zdravstvenog kartona koje je tužitelj dostavio i smatra dovoljnim dokazom postojanja ozljede na radu, nisu prikladan dokaz u ovom postupku.
14.2. Nadalje, kada se radi o ozljedi nastaloj u inozemstvu, čak kada je ista i priznata u odgovarajućem postupku pred inozemnim nadležnim tijelima, a što nije konkretan slučaj, inozemno rješenje o priznanju ozljede na radu ne obvezuje tijela u Republici Hrvatskoj niti je samo po sebi dovoljno za ostvarivanje prava na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Inozemna odluka i pripadajuća medicinska dokumentacija služe isključivo kao dokaz u postupku pred hrvatskim tijelima (HZZO i HZMO). Pri tome, ako je ozljeda na radu priznata u stranoj državi, postupak priznavanja i ostvarivanja prava u Republici Hrvatskoj može se pokrenuti na temelju međunarodnih propisa o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, time se omogućuje priznavanje prava i naknade u Hrvatskoj na osnovi ozljede priznate u drugoj državi članici Europske unije. Stoga ozljeda na radu priznata u stranoj državi može biti osnov za priznavanje naknade u Hrvatskoj ako se pokrene postupak priznavanja kod nadležnog Zavoda i dostavi odgovarajuća dokumentacija o priznavanju ozljede u inozemstvu. K tome, da bi se naknada priznala, u postupku medicinskog vještačenja pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj mora se samostalno dokazati uzročno- posljedična veza s radom te utvrditi tjelesno oštećenje od najmanje 30% prema mjerilima domaće Liste oštećenja organizma.
14.3. Budući da nesporno za ozljede tužitelja iz 1987. i 2000. nema dokaza o priznavanju ozljeda na radu u skladu s Pravilnikom, a da za ozljedu na radu iz 2006. koja je priznata od strane HZZO-a ozljedom na radu s datumom 29. studenog 2006. pod dg. S33.0, koje promjene lumbalne kralježnice u postojećem stupnju izraženosti ne udovoljavaju kriterijima Liste 1 LOO te ne uzrokuju tjelesno oštećenje, s čim se složila i sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju, nema zakonske osnove da se tužitelju prizna naknada za tjelesno oštećenje.
15. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih stručnih tijela koje je potvrdila i sudska vještakinja u ovom sporu u medicinskom dijelu, te imajući u vidu propisano Pravilnikom i nužnost postojanja dokaza o priznatoj ozljedi na radu kojih u konkretnom slučaju nema, Sud nije imao razloga osporavana rješenja ocijeniti nezakonitima te je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.
16. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak istoga. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. Izreke presude.
Osijeku 21. rujna 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
