Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Posl.br. Pp-342/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ZZ iz [adresa], zastupana po Miriću Denisu, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl.250.st.11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama rješavajući po prigovoru okrivljene podnijetog protiv obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, izvan rasprave u smislu primjene čl.244. st.1. i st.2. te primjenom čl.183. Prekršajnog zakona, dana 21. rujna 2026. g.

p r e s u d i o  j e

u povodu prigovora okrivljene ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1979. g., sa prebivalištem u [adresa], hrvatske državljanke, preinačuje se u pogledu odluke o kazni obvezni prekršajni nalog Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, pod brojem 211-07/26-4/2061 od 12. siječnja 2026. g. te se u smislu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona okrivljenici za navedeno prekršajno djelo

izriče

ublažena novčana kazna

od 400,00 (četiristo) eura.

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

Upozorava se okrivljena da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako dobrovoljno plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne u propisanom roku (čl.152. Prekršajnog zakona).

Svakim daljnjim načinom naplate, novčana kazna naplatiti će se u punom iznosu.

Temeljem čl.239.st.4. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna nadoknaditi troškove tužitelja radi utvrđivanja i dokazivanja prekršaja u paušalnom iznosu od 13,27 (trinaest eura dvadeset sedam centi) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Obaveznim prekršajnim nalogom Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, pod gornjim brojem okrivljena je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom, zbog prekršaja iz čl.229.st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Okrivljena je na obavezni prekršajni nalog pravovremeno uložila prigovor u kojim se pozvala na odredbe čl.250.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i odredbu čl.16.st.1. Prekršajnog zakona te da iz obaveznog prekršajnog naloga uopće ne proizlazi kada je prekršaj počinjen, tj. koje bi to vrijeme bilo u kojem je okrivljena radila ili bila dužna raditi, jer iz opisanog proizlazi da je tužitelj dana 26. rujna 2025. utvrdio da je prekršaj počinjen, tj. utvrdio je nastupanje posljedice, koja da je kao takva irelevantna za počinjenje prekršaja, te da se iz tako opisane radnje ne može zaključiti kada je počiniteljica radila tj. bila dužna raditi, jer se isto izrekom ne navodi, a što kao takvo predstavlja konstitutivni element prekršaja. Zaključno, sama činjenica što je tužitelj utvrdio da je prekršaj utvrdio, ne znači da je utvrdio i vrijeme počinjenja prekršaja čime da u opisu djela nedostaje navod kada je vlasnica vozila bila dužna odjaviti vozilo, jer je dan počinjenja prekršaja 16. od dana isteka važenja prometne dozvole, pa samo navođenje datuma kao vrijeme utvrđenja djela, nije dostatno da se ponašanje okrivljene može svrstati pod navedeni prekršaj, jer da je potrebno jasno navesti datum kada je okrivljena bila dužna odjaviti vozilo. U prilog tome pozvala se na sudsku praksu drugih sudova. Zbog svega navedeno predlaže da se oslobodi od optužbe, a podredno, ukoliko sud ipak utvrdi odgovornost, smatra da je novčana kazna prestroga i neprimjerena konkretnim okolnostima, jer ona do sada nikada prije nije kažnjavana, a navedenim prekršajem nije nastala nikakva šteta, zbog čega je predložila izricanje opomene ili ublažene kazne.

3. Navodi okrivljeničina prigovora djelomično su osnovani i to u dijelu koji se odnosi na preciznost činjeničnog opisa.

4. Za opisano djelo prekršaja ključno je vrijeme počinjenja, koje se određuje prema trenutku kada je okrivljena bila dužna postupiti, a ne prema danu kada ga je nadležno tijelo utvrdilo.

5. Iz obaveznog prekršajnog naloga zaista ne proizlazi kada je istekao rok od 15 dana i kada je okrivljena bila dužna odjaviti vozilo. Navođenje datuma utvrđenja umjesto datuma počinjenja jest formalni nedostatak u opisu optužnog akta.

6. Međutim, iz činjeničnog opisa jasno je da okrivljena vlasnica obrta u čijem je vlasništvu vozilo, koje je identificirano registarskim oznakama, da je prometna dozvola istekla 10. rujna 2025., rok za odjavu ili produženje je 15 dana, pa se iz samog opisa nesumnjivo može izračunati da je rok istekao 25. rujna 2025. i da je to dan počinjenja, dok je 26. rujna 2025. g. dan utvrđenja, dok izostaje samo eksplicitan navod datuma "25. rujna 2025." kao dana počinjenja.

7. Sud utvrđuje da je činjenični opis ipak dostatan jer se vrijeme može izračunati iz navedenih podataka i utvrditi je li djelo počinjeno unutar zakonskog roka i iz navedenih činjenica nedvojbeno odrediti dan kada je okrivljena bila dužna odjaviti vozilo. Stoga, takav nedostatak ne utječe na identifikaciju bića prekršaja.

8. Slijedom iznesenog utvrđeno je da su se u postupanju okrivljene stekla obilježja prekršaja iz navedenog propisa, zbog čega je proglašena krivom.

9. Rješavajući predmet te ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog u smislu odredbe čl.244.st.2. Prekršajnog zakona, sud je uzeo u obzir posebno izražene olakotne okolnosti, a to je da počinjenjem prekršaja nije došlo do takvih posljedica koje bi bile trajne i neotklonjive prirode, kao ni do većeg ugrožavanja zaštićenog dobra. Također kao posebno olakotnu okolnost sud je u obzir uzeo dosadašnju nekažnjavanost okrivljene za ovakva i slična prekršajna djela. Stoga je okrivljenoj primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna ispod najniže propisane kazne za taj prekršaj držeći da se obzirom na navedene okolnosti i ovako ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

10. Odredba čl.43. Prekršajnog zakona propisuje da se opomena može primijeniti samo za prekršaj za koji je propisana isključivo novčana kazna do 663,61 eura.

11. Budući za fizičku osobu obrtnika propisana kazna iznosi 660,00 do 1.990,00 eura (tj. minimum premašuje 663,61 eura) okrivljeničin prijedlog za izricanjem opomene stoga nema zakonske osnove.

12. Troškovi prekršajnog postupka tužitelja radi utvrđivanja i dokazivanja prekršaja potvrđeni su budući su odmjereni u skladu sa čl.239. st.4. Prekršajnog zakona.

U Bujama, dana 21. rujna 2026. godine.

Sutkinja

Sanja Božić Turina

Uputa o pravnom lijeku:

Sukladno odredbi čl.244.st.3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba. Presuda je pravomoćna.

Presuda se dostavlja Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje u 3 (tri) istovjetna otpravka: tužitelju, okrivljenici i branitelju.