- 1 -              Revd-1601/2024-2

Broj: Revd-1601/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici V. A. i I. A., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i drugi odvjetnici iz odvjetničkog društva M., K. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-635/2022-3 od 23. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6517/20-11 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 30. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povrede temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-635/2022-3 od 23. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6517/20-11 od 16. ožujka 2022. u odnosu na pravna pitanja i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:

"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 96. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 98. i 100. ZZP-a?

2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?"

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci revizijskog suda broj: Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., dok drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Prema ocjeni vijeća tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 30. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.