Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijekak

Poslovni broj: K-910/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Ladi Medanić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Julije Abramović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika DŠ zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 24/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj KO-DO-794/2024 od 16.listopada 2024. godine, nakon održane javne rasprave dana 07.svibnja 2026., 15.srpnja 2026., te 17.rujna 2026. kada je zaključena, u nazočnosti optuženika, branitelja okrivljenika Frane Dobrovića, odvjetnika i zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu Rijeka DŠŠ, te u odsutnosti oštećenice, dana 21. rujna 2026. godine u odsutnosti optuženika, zastupnika optužbe, branitelja okrivljenika i oštećenice izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I Optuženik DŠ, sin D i Z, rođene U, rođen u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], rođen **.**.1975., državljanin Republike Hrvatske, taksi vozača, zaposlen u vlastitoj firmi "Aryan Royal Work", sa završenom SSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], živi u izvanbračnoj zajednici, otac petero djece, srednjeg imovnog stanja, osuđivanog prema izvatku iz KE, nalazi se na slobodi,

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 , 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 u daljnjem tekstu ZKP/08)

oslobađa se od optužbe

da bi :

– u razdoblju od 30. svibnja do 30. lipnja 2023., u Malom Lošinju, u nakani uspostavljanja neželjenog kontakta te uznemiravanja ZŠ, s kojom ima narušene odnose, dok se ZŠ sa svojim ocem svakog jutra i svake večeri u navedenom razdoblju nalazila na taksi stajalištu te pomagala svojemu ocu u poslu u vezi vršenja taksi službe, protivno volji ZŠ, svakodnevno joj se približavao pa je snimao svojim mobitelom, pri čemu je prema njoj približavao mobitel te je gledao prodornim i zastrašujućim pogledom, zatim je nagovarao svoje vozače, koji su kod njega zaposleni u taksi službi, da prema ZŠ primjenjuju istu taktiku snimanja mobitelom, a također se u zadnjih nekoliko dana tijekom navedenog razdoblja, približavao automobilu, u kojem se nalazila ZŠ, snimao i fotografirao poziciju njezinog vozila, pri čemu je provjeravao je li se ista sa svojim vozilom nalazi pet metara od pješačkog prijelaza te da li guma njezinog vozila ulazi u prostor invalidskog parkirnog mjesta, kojim svojim cjelokupnim postupanjem je kod ZŠ izazvao osjećaj uznemirenosti i bojazni za vlastitu sigurnost,

- d a k l e, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11.

II Na temelju članka 544.stavak 1 ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-910/2024-2 od 29. listopada 2024. povodom izjavljenog prigovora okrivljenika na isti.

III Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145.stavak 2.točke 1.do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom poslovni broj uvodno označenom optužilo je okrivljenika UŠ zbog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

1.1. Po prigovoru okrivljenika, stavljen je van snage kazneni nalog.

2. Upitan na početku rasprave kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenik je iskazao da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.

3. U tijeku dokaznog postupka sudac je proveo dokaze neposrednim ispitivanjem oštećenice ZŠ, svjedoka PŠ, BŠ i JŠ, čitanjem i pregledavanjem; Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 30. lipnja 2023. (list 2 spisa), u pogledu mjesta, vremena i podnositelja, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 30. lipnja 2023. uz DVD medij od 30. lipnja 2023. (list 6 i 8 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju od 30. lipnja 2023. (list 7 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZŠ od 07. svibnja 2024. (list 19 – 21 spisa), USB medij koji je u spis dostavila obrana, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UŠ s video zapisom od 06. rujna 2024. (list 28 – 31 i 33 spisa), izvadak iz KE, a okrivljenik je na kraju dokaznog postupka dao svoju obranu.

3.1. Sudac je odbio dokazni prijedlog optužbe da se ponovno pozove i ispita u svojstvu oštećenika ZŠ, a radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku, a to je na okolnost predočene i reproducirane snimke obrane koja je priložena u spis predmeta, posebice stoga da se utvrdi da li je u inkriminirano razdoblje uistinu predmetna snimka i sačinjena, kao suvišan, jer je i DVD medij koji je dokazni prijedlog optužbe, a koji je snimila sama oštećenica sličnog sadržaja.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako oštećenicu zapravo nikada nije uhodio, niti joj je stvarao probleme. Istaknuo je da uopće nije imao takvu namjeru te da je u pozadini riječ o sudskim sporovima koje je vodio s bivšom suprugom i njezinim ocem, s kojim spor još uvijek traje. Nadalje je pojasnio da je donedavno imao izrečenu mjeru zabrane približavanja ocu oštećenice na udaljenost od 150 metara, napomenuvši da uži centar Malog Lošinja jedva ima toliku površinu. Prema njegovim riječima, oštećenica i njezin otac koristili su svaku priliku da ga proganjaju po gradu i prate gdje god bi sjedio kako bi prikazali da krši izrečenu mjeru, zbog čega je minimalno 20 puta lažno prijavljivan i uhićivan. Naveo je da ih je snimao isključivo radi vlastite zaštite i to samo u situacijama kada bi oni prilazili njemu, dodavši da oštećenica nikada nije bila sama, već uvijek u pratnji oca. Pojasnio je da ga je oštećenica, koristeći činjenicu da on ima zabranu približavanja njezinom ocu, prijavljivala za nametljivo ponašanje i kršenje mjera, dok su zapravo oni maltretirali i napadali njega. Istaknuo je da u situacijama kada negdje sjedi ili se nalazi na trajektu ne može doslovno bježati niti skakati u more čim ih ugleda. Ustvrdio je da ih nije uhodio te da im nikada nije uputio ružnu riječ niti prijetnju, za što nema ni razloga. Zaključno je naveo da je prije dvije do tri godine napustio otok i odselio se 400 kilometara daleko kako ne bi imao nikakvog posla s tim ljudima, jer se s time više ne može boriti. Naglasio je da su sve prijave protiv njega lažne te da je zbog postupanja navedenih osoba razvio PTSP.

4.1. Prethodno, na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika okrivljeni je u bitnome naveo kako poriče inkriminirano kazneno djelo. U svojoj obrani je naveo da je ovo sve što mu se stavlja na teret, nepoznato, s obzirom je Mali Lošinj napustio prije dvije godine, jer se htio maknuti od obitelji ZŠ. ZŠ i njezinog oca nije vidio niti se ZŠ obraćao niti ga ona uopće interesira. S obzirom je Mali Lošinj mali grad, ako je on i nekada prošao pored ZŠ, ne znači da se tako ponašao prema njoj, a kako mu se to stavlja na teret. Misli da je u Malom Lošinju bio u srpnju 2023. i to pet dana, sa svojom suprugom, no nije vidio ZŠ niti njezinog oca, niti je te ljude slikao ili snimao mobitelom. Istaknuo je da je ZŠ slikala njega mobitelom i to prije godinu i pol dana, kada su njega napadali i vrijeđali, a štio je on sve prijavio policiji. On je rekao ZŠ i njezinom ocu da to ne rade, jer je on imao zabranu prilaska ocu ZŠ pa im je to rekao radi svoje sigurnosti, odnosno zato jer ima navedenu zabranu prilaska. Otac ZŠ, PŠ je nagovorio ZŠ da ona njemu prilazi te je on iz svih tih razloga odselio iz [adresa] u [adresa], a gdje živi zadnje dvije godine. Inače ZŠ i PŠ poznaje godinama, a obitelj ZŠ je detaljnije upoznao još 2007., kada je upoznao sestru ZŠ, koja mu je bila i supruga, no sestra ZŠ, odnosno njegova prva supruga, je preminula. Na poseban upit kada je posljednji put vidio ZŠ i njezinog oca, isti je naveo da to sada stvarno ne može reći, jer nema pojma, možda je prošao pored njih, dok se nalazio u Malom Lošinju, a zadnji puta je vidio PŠ prošle godine na sudu. Zadnji put je bio u Malom Lošinju u srpn ju ove godine, misli da je bio sedam dana u Malom Lošinju, kada se nalazio u hotelu "Aurora", sa svojom suprugom, no tada nije sreo niti vidio ZŠ. Nije nikada fotografirao poziciju njezinog vozila, nije joj se približavao niti je istu snimao ili slikao, a kako mu se to stavlja na teret.

4.2.Okrivljeni je pojasnio razliku u svojoj obrani koju je dao na raspravi i prilikom prvog ispitivanja, navodeći kako je vjerojatno pogriješio vrijeme, ne zna te mjesece. Ne može točno reći kad je bilo to snimanje, da li baš u tom periodu ili mjesec prije ili mjesec kasnije. On je bio u Malom Lošinju od 30. svibnja do 30. lipnja 2023., tada je doista radio, on je samo pogriješio vrijeme. Odselio se 2023. godine u [adresa], ali je došao još odraditi obavljanje taxi službe tu sezonu po ljeti.

5. Svjedokinja - oštećenica ZŠ na raspravi kod ovog Suda navela je kako ustraje kod prijedloga za kazneni progon. Pojasnila je da su tog ljeta u Malom Lošinju obavljali istu djelatnost, budući da se njezin otac već dugi niz godina bavi taxi prijevozom, a okrivljenik je obavljao tu istu djelatnost. Istaknula je kako su svakodnevno morali dijeliti isti prostor te da ih je okrivljenik iz nepoznatog razloga svakodnevno maltretirao. To je činio tako što im je ulazio u prostor te snimao nju i njezinog oca kako i gdje parkiraju. Također im je prilazio, zbog čega cijelo ljeto nisu mogli normalno živjeti jer ih je uznemiravao, a ujedno su osjećali i jak strah. Ponašanje okrivljenika opisala je kao opsesiju i pretjerivanje. Nadalje je navela da je ocu pomagala u poslu taxi prijevoza. Iako je taxi stajalište u centru, oni su odlazili izvan mjesta predviđenih za parkiranje taxija samo kako bi se odmaknuli od okrivljenika. Naglasila je da okrivljenika ničim nisu izazivali, već su se nastojali skloniti, no Mali Lošinj je mali pa se nemaju gdje skloniti. Prema njezinim riječima, u tome nije djelovao sam, već je očito bila riječ o nekoj vrsti organizacije, jer su se pojavljivali i drugi ljudi, odnosno okrivljenikovi vozači. Ponovila je da okrivljeniku nisu učinili ništa nažao, da i danas ne razumije razloge njegova ponašanja te da su se osjećali neugodno i uplašeno. Dodala je i kako se vodi još jedan kaznen i postupak u kojem je okrivljenik njezinom

ocu

nanio

tešku

tjelesnu

ozljedu.

Odgovarajući na upite, svjedokinja je izjavila da se opisano događalo u ljeto 2023. godine. Okrivljenikovi vozači su snimali i fotografirali nju i njezinog oca, ako bi krivo parkirali te su to slali MUP-u preko aplikacije. Okrivljenik ih nije uznemiravao na drugi način osim konstantnim snimanjem na maloj udaljenosti, što im je bilo neugodno i nikada se nije događalo u zatvorenom prostoru jer su uvijek bili na otvorenome. Okrivljenik ju je snimao i dok se nalazila u svojem vozilu, a to je činio uz podsmjehivanje i provociranje, uglavnom djelima, a ne verbalnim vrijeđanjem. To se događalo svakodnevno, uključujući i situacije kada su preuzimali putnike i nalazili se jedni pored drugih. Koncem kolovoza, kada više nije mogla trpjeti takvo ponašanje, otišla je na policiju i predala snimku koju je napravila na otvorenom prostoru. Dodatno je navela kako je na policiji sigurno bila i prije tog kolovoza te da su u nekoliko navrata zvali policijsku patrolu. Pojasnila je da je postupanje okrivljenika trajalo sigurno mjesec dana prije nego što je podnijela kaznenu prijavu. Prilikom tih događaja bio je prisutan i njezin otac, PŠ kao i mnogo drugih ljudi čijih se imena ne sjeća.

5.1.Na upit braniteljice, svjedokinja je pojasnila da su taxi stajališta smještena jedno iza drugoga u krugu od 5 do 10 metara te da su uokolo ugostiteljski objekti. Okrivljenik se nalazio posvuda – na stajalištu, u objektima i na klupici. Navela je da je ocu pomagala u jutarnjim i večernjim terminima. Kazala je da ne zna koliko je snimki okrivljenik napravio niti je vidjela njihov sadržaj, ali zna da ih je okrivljenik pokazivao njihovim zajedničkim poznanicima. Snimanje je prestalo na kraju sezone, između 15. rujna i 1. listopada, kada su se ljudi već razišli. Zaključila je kako im je okrivljenik tri mjeseca zagorčavao život pa nisu mogli normalno raditi ni živjeti. Navela je je da je jednom prigodom snimila okrivljenika, dok je on snimao njih, i to kada je sjedio u jednom ugostiteljskom objektu pa mu je prišla. Možda ga je snimila još jednom, ali isključivo zato što joj je trebao dokaz. Što se tiče okrivljenikovih vozača, navela je da se ne sjeća njihovih imena, osim što misli da se jedan dečko zove isto kao okrivljenik. Ne sjeća se da je snimala vozače, jer za tim nema potrebu. Potvrdila je da je više puta zvala policiju, kako vezano uz ovaj događaj, tako i vezano uz drugi postupak zbog mjera opreza, odnosno zabrane prilaska, pa joj je to teško razlučiti.

5.2. Na posebne upite okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da se njegovim vozačima obraćala isključivo u poslovnom smislu. Sjeća se da je jednom vozaču koji je došao bez licence, prigovorila zašto je tamo jer ionako nemaju mjesta za stajanje. Kada je vidjela da je jedan od njih fotografira, prišla je i pitala ga zašto to čini. Također, bi ih pitala tko je na redu za vožnju, a ako bi joj rekli nešto ružno, uzvratila bi istom mjerom. Okrivljeniku sigurno nije prilazila, osim u situaciji kada ga je snimila, a nije imala zabranu sjediti u kafićima u kojima se on nalazio, s obzirom na to da su u blizini bila samo tri kafića. Opisujući događaj kada ga je snimila, navela je da je bila s ocem te da su prolazili pored ugostiteljskog objekta idući prema prodavaonici BIPA. Nisu imali namjeru ući u objekt, no u prolazu je okrivljenik podigao mobitel i počeo ih snimati. Tada joj je „pukao film“ pa je ušla i snimila njega. Napomenula je da njezin otac nema zabranu prilaska okrivljeniku, već da okrivljenik ima zabranu prilaska njezinom ocu, što okrivljenik pogrešno tumači. Dodala je da je to bio jedini prolaz prema BIPI i da nisu znali da okrivljenik tamo sjedi, napominjući da su svi taksisti sjedili u ugostiteljskim objektima blizu jedni drugima.

5.3. Nakon što je uz suglasnost stranaka pročitan njezin raniji iskaz iz policijske postaje od 7. svibnja 2024. godine, svjedokinja je izjavila da u cijelosti ostaje kod tog iskaza.

5.4. Braniteljica je zatražila da svjedokinja, s obzirom na pročitani i današnji iskaz, razluči na koga se odnosilo postupanje okrivljenika (s obzirom na njegove odnose s njezinim ocem i sestrom), te je li ono bilo usmjereno na nju osobno. Svjedokinja je odgovorila kako smatra da je okrivljenikovo postupanje bilo usmjereno prema njima „u kompletu“, ali da je predmet ovog postupka ono što je bilo upućeno njoj osobno. Istaknula je da ona u ovom postupku štiti svoje interese, da ne zna kakve su bile stvarne namjere okrivljenika, ali da je postupanje bilo usmjereno izravno prema njoj, zbog čega se osjećala ugroženo i uplašeno. Dodala je da ona nije dio drugog postupka koji se vodi.

5.5.Odgovarajući na upite branitelja, svjedokinja je navela da bi, ukoliko bi u centru grada vidjela okrivljenika na cesti gdje ima drugih ljudi i gdje joj je to jedini prolaz, tuda i prošla. Međutim, ako bi postojala mogućnost da skrene i ode s druge strane, to bi i učinila, napomenuvši da nikada ne bi prošla pored njega da su sami. Naglasila je da se ne bi upuštala u konverzaciju s okrivljenikom osim ako je on ne bi isprovocirao te da mu nikada u životu nije dobacivala, dok je on sjedio u kafiću i pio kavu.

5.6.Braniteljica okrivljenika, izjavila je primjedbu navodeći da je iskaz subjektivno viđenje oštećenice kojim se pokušava opravdati podnošenje ove prijave, a koja je funkcionalno vezana upravo uz drugi postupak koji se vodi protiv okrivljenika, gdje je oštećenik njezin otac. Okrivljenik je izjavio primjedbu tvrdeći da 90% iskaza svjedokinje nije istina.

5.7.Na ove primjedbe oštećenica je izjavila kako je sve što je navela u kaznenoj prijavi služilo isključivo kao opis kojim se dočaravaju okolnosti cijelog događaja i eventualni okrivljenikov poriv. Ponovila je da je ona u ovom postupku oštećena te da njezin otac s ovim konkretnim predmetom nema veze.

5.8.Prethodno oštećenica je iskazala kako nakon višegodišnjeg maltretiranja nje i njezine obitelji od strane okrivljenika je bila primorana doći u policijsku postaju i prijaviti okrivljenika za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona, a sve nakon proživljenih teških šokova i trauma zbog njegovog postupanja, a uz što veže i gubitak svoje sestre FŠ, koja je s okrivljenikom bila u braku te je od strane okrivljenika također proživljavala razna maltretiranja, bilo fizičko, bilo psihičko, o čemu da se i vode postupci za obiteljsko nasilje. Oštećena ZŠ je u odnosu na predmetno kazneno djelo, počinjeno na njezinu štetu, iskazala da okrivljenik unazad mjesec dana, od kada je počela pomagati svojemu ocu PŠ u taksi službi, njima opetovano zagorčava život, sprječava ih u radu, narušava osobne slobode i slično. Istaknula je da se vodi kazneni postupak protiv osumnjičenika UŠ, zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda njezinom ocu, a nakon potvrđene optužnice i određenog istražnog zatvora okrivljeniku EŠ, istome je naknadno određena mjera opreza zabrane približavanja njezinom ocu, na udaljenost manju od 150 metara. Njezin otac je u više navrata prijavljivao kršenje mjere opreza, a okrivljenik je u više navrata odlazio u Rijeku, provodio noć u pritvoru, nakon čega je bio pušten iz zatvora, iz njoj nepoznatog razloga. Ona je u navedenom razdoblju od mjesec dana, sa svojim ocem provodila svako jutro i svaku večer na taksi stajalištu, a okrivljenik se njima uredno približavao, snimao ih telefonom, gledao ih sumnjivim i zastrašujućim pogledom te činio sve kako bi nju i njezinog oca psihički slomio i s njima uspostavio neželjeni kontakt. Okrivljenikov način snimanja mobilnim uređajem nije bio panoramski, već je zumirao mobitel i približavao mobitel prema njima, ulazeći tako u njihov osobni prostor, narušavao njihove slobode zajamčene ustavom, a k tome i nagovarao svoje vozače, koji su kod njega u radnom odnosu, te koji su neprijavljenog boravišta u kući, u kojoj je i on sam nezakonito, da iste taktike snimanja mobitelom primjenjuju prema njoj i njezinom ocu. Istaknula je da se okrivljenik zadnjih nekoliko dana u navedenom razdoblju od mjesec dana, približavao njezinom automobilu te snimao, odnosno fotografirao poziciju njezinog vozila, da li je njezino vozilo manje od pet metara od pješačkog prijelaza te da li guma njezinog vozila ulazi u prostor invalidskog parkirnog mjesta.

6.Svjedok, otac oštećenice PŠ, u svojem je iskazu naveo kako je u kritičnom periodu trajalo uhođenje, praćenje, snimanje i maltretiranje njegove kćeri ZŠ, odnosno iživljavanje i vizualno maltretiranje njegova djeteta. Istaknuo je da je okrivljenik snimao ZŠ kad god bi naišla, a ponekad je i on bio s njom, pri čemu je okrivljenik to radio sa smiješkom na licu i sa strasti. Svjedok je dodao kako ne zna zašto bi okrivljenik to radio te da je riječ o patologiji. Naveo je da je njegova kći bila u strahu i zvala policiju te da se zbog straha iz svoje kuće u šumi preselila kod njega i njegove supruge u centar grada. Ponovio je da ju je okrivljenik stalno snimao s mobitelom u ruci i sa smiješkom, dodavši da je on jedno dijete već izgubio. Opisao je da okrivljenik sjedi, pije kavu, snima njegovu kćer i smije se, čime sadistički uživa u tome. Napomenuo je da se 46 godina bavi taksi službom, da mu je kći u tom periodu pomagala, a to je ljeto još učila i za pravosudni ispit.

6.1.Na upit branitelja okrivljenika, svjedok je odgovorio kako mu okrivljenik nije nitko i ništa u životu, da bi bio najsretniji da ga nikada nije sreo ni vidio, ali mu želi svu radost i sreću. Pojasnio je da je okrivljenik, nažalost, bivši suprug njegove druge kćeri, te da se između njihovih obitelji vodi postupak u kojem je on oštećenik , da ne zna jesu li se vodili parnični postupci. Ne sjeća se koliko je puta okrivljenik bio prijavljivan policiji, ali ističe da je to bilo puno i previše. Naveo je da je okrivljenik oštećenicu pratio i snimao iz automobila, te da je Mali Lošinj mali grad pa je u prostoru od 100 kvadrata bila praćena. U periodu od svibnja do lipnja 2023. godine okrivljenik ju je pratio uvijek, čemu je i svjedok bio prisutan. Izjavio je da je to bilo teško gledati, da ništa nije poduzeo, već se samo pitao dokle će to trajati. Konkretno je opisao događaj u kojem okrivljenik sjedi na kavi, dok on i kći idu prema Bipi; okrivljenik tada vadi mobitel i snima ih na uskom trotoaru od pola metra, držeći mobitel prema njima, nakon čega ZŠ staje i kreće prema njemu. Svjedok je istaknuo da je bježao kad god bi vidio okrivljenika, no ako bi ga sreo slučajno, prošao bi. Dodao je da nema razloga bježati ili okretati glavu te da ne želi vidjeti niti imati posla s okrivljenikom i da ne zna ide li okrivljenik za njim. Kako ih je najviše smetalo što ih je okrivljenik snimao i što mu je to pružalo satisfakciju. To je činio neverbalno, bez potrebe da išta govori, čime su se osjećali poniženo. Pojasnio je da su se spomenuta dva dečka ispričala za svoje ponašanje, jer su ih morali snimati pod pritiskom. Svjedok je dodao da im je bilo dozvoljeno parkiranje kod Bipe kako bi bili 50 metara dalje od taksi stajališta i kako bi izbjegli susret s njima. Svaki put kada bi ta dva dečka to napravili, prijavili su ih policiji.

6.2.Na upit okrivljenika svjedok je naveo kako zna da okrivljenik ima zabranu prilaska njemu te da se udaljuje čim okrivljenika vidi u daljini.

6.3.Na upit zastupnice optužbe, svjedok je odgovorio kako se njegova kći ZŠ jednom, koliko je njemu poznato, obratila okrivljeniku i rekla mu da ne želi da ju snima, što je on i vidio. Ne zna što je okrivljenik odgovorio , jer je bio udaljen pet do šest metara. Naveo je da je događaja bilo i nakon 30. lipnja 2023. godine, sve dok je okrivljenik boravio na Malom Lošinju, a nakon što je otišao, događaji su prestali. Dodao je da su dva dečka, koja su uz okrivljenika vozila taksi, radila ono što im je okrivljenik naložio; čim bi vidjeli da njegova kći dolazi taksi vozilom, zauzeli bi parkirno mjesto kako se ona ne bi mogla parkirati te bi to snimali, jer su bili odani okrivljeniku. Ta dva dečka su se na kraju ljeta došla ispričati njegovoj kćeri.

6.4.Zastupnica ODO-a i oštećenica nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka.

6.5.Branitelj je iznio primjedbe na iskaz svjedoka te naveo kako je iskaz saslušanog svjedoka u pretežitom dijelu nevjerodostojan i neistinit, lažno hipersenzibilan te dan s isključivim motivom da naškodi okrivljeniku, kao plod duboko narušenih međusobnih odnosa između obitelji svjedoka i obitelji okrivljenika.

7.Svjedok BŠ u svojem je iskazu naveo kako je 2022. godine došao na Lošinj raditi kod okrivljenika kao taksi vozač te je tamo ostao do 2024. godine. Istaknuo je da je kroz to razdoblje od dvije godine oštećenica znala napadati prvenstveno okrivljenika, ali i njega, njegovu suprugu i dijete. Oštećenica je okrivljeniku prijetila i vrijeđala ga. Kada bi sjedili i pili kavu, oštećenica mu se stalno približavala, iako je okrivljenik imao zabranu prilaska. Stalno je išla prema njemu i provocirala ga, dok svjedok niti u jednom trenutku nije uočio da bi okrivljenik prilazio oštećenici. Dodao je da ih je oštećenica provocirala svaki dan bez razloga te da je to bilo strašno. Nikada nije vidio da bi okrivljenik išao za njom ili joj pristupao.

7.1.Na upit branitelja okrivljenika, svjedok je odgovorio da je oštećenica također taksi vozačica te da se njezina obitelj bavi tim poslom. Pojasnio je da među njima postoji sukob oko posla i preuzimanja gostiju. Oštećenica ih je stalno vrijeđala da joj kradu vožnje, što nije bila istina jer je svatko imao svoj ritual vožnje i stalne goste, od kojih se neki nisu htjeli voziti s oštećenicom i njezinom obitelji, jer su bili bezobrazni. Naveo je da su oštećenica i njezina obitelj svakodnevno lažno prijavljivali okrivljenika policiji. Okrivljenik nije mogao u miru sjesti i popiti kavu od njihovih provokacija, uvreda i prijetnji. Prijavljivali su ga bez ikakva razloga i policiji govorili neistine. Zbog toga je okrivljenik morao odlaziti kući, no oni su ga i tada lažno prijavljivali da je prisutan i da radi izgrede. Cilj im je bio da ga se odstrani s posla i doslovno s otoka. Okrivljenik trenutno živi u [adresa], jer je nakon svih tih događaja morao otići s Lošinja.

7.2.Svjedok je potvrdio da je bio prisutan prilikom svakog snimanja oštećenice. Njihov dnevni ritual bio je da oko 7 ili 8 sati ujutro popiju kavu i pripreme se za vožnju, a oštećenica i njezin otac dolazili su ga provocirati upravo u vrijeme kada je okrivljenik bio pod zabranom prilaska. Svjedok je sjedio odmah do okrivljenika i sv jedočio situacijama u kojima je okrivljenik snimao mobitelom. Pojasnio je da je okrivljenik razvio fobije, jer više nije znao kamo bi se okrenuo pa je za potrebe suda snimao prilazak oštećenice. Okrivljenik bi počeo snimati u trenutku kada bi mu ona počela prilaziti, a u tim je situacijama i oštećenica snimala njega, pa su se snimali međusobno. Kada bi mu namjerno prilazila, oštećenica bi ga vrijeđala. Pritom nije pokazivala znakove straha niti je bila prestrašena.

7.3.Na ponovni upit branitelja, svjedok je naveo da oštećenica, kada vidi okrivljenika u kafiću, ide izravno prema njemu, licem u lice, iako ga ima mogućnost izbjeći. Mogla je proći iza zgrade, no ona bi mu prišla s leđa i snimala ga. Dok bi prilazila i vrijeđala ga, okrivljenik se nije dizao s mjesta niti joj je na bilo koji način prijetio. Nije komunicirao s njom niti joj je upućivao ikakve riječi, osim što bi je upitao zašto to radi.

7.4.Na upit okrivljenika, svjedok je izjavio da su mu oštećenica i njezin otac otimali vožnje kada bi bio na redu. Kada bi se vraćao s vožnje, nisu mu dopuštali da se parkira – pomicali bi automobil naprijed-natrag, ili bi stajali na parkirnom mjestu bez vozila i čekali da se parkira njihov taksi, onemogućujući njega u parkiranju.

7.5.Na upit branitelja da pojasni na koga misli kada kaže "oni", svjedok je odgovorio da misli na oštećenicu i njezinog oca.

7.6.Zastupnik optužbe nije imao upita za svjedoka.

7.7.Na upit oštećenice, svjedok je naveo kako se sjeća da joj se ispričao te da su tijekom druge polovice sezone normalno komunicirali. Istaknuo je da nije želio ulaziti u konflikte, već da je oštećenica bila ta koja je inicirala sukobe. Dodao je da je bio uplašen za svoje dijete i suprugu te da se ispričao isključivo zbog situacije s parkiranjem kako bi svi imali mjesta, budući da je na otoku bilo mnogo taksista. Oštećenica i njezin otac parkirali su se u središtu grada na taksi stajalištu kao i svi ostali. Naglasio je da njegova isprika nije bila vezana za okrivljenika, već se ispričao isključivo u svoje ime, jer se parkirao na mjesto na koje se ona htjela parkirati. Također je izjavio da ne zna kakvu je točno zabranu prilaska okrivljenik imao prema oštećenici.

7.8.Zastupnik optužbe (ODO) nije imao primjedbi na iskaz svjedoka.

7.9.Oštećenica je uložila prigovor na iskaz svjedoka, navodeći da je u potpunosti neistinit.

7.10.Branitelj okrivljenika uložio je primjedbu na dio iskaza u kojemu svjedok navodi da je okrivljenik imao zabranu pristupa oštećenici. Branitelj je pojasnio da je okrivljenik imao zabranu pristupa njezinom ocu zbog drugih postupaka koji se vode među njima. Svjedok je na to odgovorio da mu ta informacija nije poznata.Na završni upit branitelja, svjedok je odgovorio kako ne smatra da je oštećenici učinio išta nažao. Ponovio je da se ispričao isključivo zbog jedne konkretne situacije oko parkiranja, kada se parkirao neposredno ispred nje.

7.11.Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka.

8.Svjedok JŠ na raspravi kod ovog suda iskazao je da je jedanaest sezona radio u Lošinju kao taksi vozač, te da radi i sada, ali da radi za drugog vlasnika, a ne za okrivljenika. Naveo je da je u periodu svibnja i lipnja 2023. godine radio kao taksi vozač za okrivljenika, a prije toga za PŠ, pojasnivši da je to tada bila jedna firma s okrivljenikom i PŠ, nakon čega su se posvađali i razišli. Ponovio je da je u periodu svibnja i lipnja 2023. godine radio za okrivljenog. Nadalje je naveo kako je jednom prigodom vidio neku gužvu na rivi u centru Lošinja, ali da nije bio blizu već nekoliko automobila dalje. Vidio je metež te da su tamo bili BŠ, PŠ i još puno njih, no istaknuo je da nije vidio da bi se išta događalo između okrivljenog i oštećene ZŠ. Također, je naveo da nije vidio da bi okrivljenik pratio ZŠ, niti da bi je pratio i snimao mobitelom.

8.1.Na upit branitelja svjedok je odgovorio da ne zna kako je ZŠ nastupala prema okrivljeniku, jer nikada nije bio prisutan kada su njih dvoje bili zajedno. Istaknuo je da je nastojao biti što dalje od svega, jer ga sve što se događa ne zanima, misleći pritom na nemir ili bilo što izvan normalnog ophođenja. Izrazio je mišljenje da okrivljeni nije stvarao neugodnu situaciju, dodavši da ne zna je li on zazirao od nekog sukoba. Naveo je da nije čuo da bi okrivljeni prijetio ZŠ, niti da se o njoj izražavao u negativnom smislu. Osobno, dok je radio kod okrivljenika, nije imao neugodna iskustva s ZŠ, ona se nikada prema njemu nije agresivno ophodila, nije ga tjerala s parkinga, vikala na njega niti ga je snimala iz blizine. Dodao je da ne zna jesu li drugi vozači s njom imali neugodna iskustva, jer o tome nisu razgovarali. Poznato mu je da je okrivljenik u [adresa], no ne zna razlog zašto više nije na Lošinju. Pojasnio je da je okrivljenik i prije bio u [adresa], a preko ljeta na Lošinju, dok ga sada nije vidio. Svjedok je izričito naveo da mu okrivljeni nikada nije sugerirao niti govorio da prati, uhodi ili zastrašuje ZŠ, a nije mu poznato ni da bi to tražio od nekog drugog zaposlenika.

8.2.Na upit okrivljenika, svjedok je odgovorio kako zna da postoji red vožnje taksija, odnosno prešutni dogovor, te da ga ZŠ nikada kao taksi vozača nije preskočila. Naveo je da je u vrijeme dok je radio kod okrivljenika živio u vili FŠ, ali da ne zna jesu li se događale situacije u kojima bi ZŠ prijavljivala da se okrivljenikovi radnici izbace iz kuće u kojoj su živjeli. Njega osobno nitko nije izbacivao, dok za druge vozače ne zna. Dodao je da nije bio prijavljivan zbog nezakonitog boravka u toj kući te da ZŠ i njezin otac PŠ nisu vodili postupke protiv njega.

8.3.Na upit zamjenika ODO-a Rijeka, svjedok je odgovorio da ne zna je li se otac oštećenice ikada požalio na okrivljenika.

8.4.Na upit suca svjedok je odgovorio da mu okrivljenik nikada nije govorio da snima ZŠ mobitelom, da nije vidio da bi okrivljenik snimao ZŠ mobitelom, niti je vidio da bi ZŠ snimala okrivljenika mobitelom.

8.5.Zamjenik ODO-a nije imao primjedbi na iskaz svjedoka.

8.6.Obrana je iznijela primjedbe navodeći kako je iz načina iskazivanja svjedoka potpuno jasno da je isti pristupio s isključivim ciljem da se ne zamjeri nijednoj od stranaka u postupku. Zbog toga je svjedok, po shvaćanju obrane, prešutio bitne činjenice iz kojih bi proizašlo ne samo da navodi i tvrdnje iz optužnice nisu točni, već upravo suprotno, da je okrivljenik žrtva agresivnog ponašanja navodne oštećenice i njezine obitelji. Obrana smatra da su oni pod svaku cijenu htjeli isprovocirati sukobe kako bi se okrivljeniku odredio istražni zatvor i kako bi ga se udaljilo iz Malog Lošinja, a sve s ciljem smanjenja konkurencije u djelatnosti taksi prijevoza. Istaknuto je da točnost ovog prigovora branitelja proizlazi iz činjenice da oštećenica protiv svjedoka vodi parnični postupak radi plaćanja korištenja ranije spomenute nekretnine, o čemu će okrivljenik dostaviti dokaz u spis na idućem ročištu.

9.Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 30. lipnja 2023., proizlazi da je oštećena ZŠ, dana 30. lipnja 2023., u 19,45 sati, u prostorijama PP Mali Lošinj s Ispostavom Cres, PU primorsko-goranske, podnijela kaznenu prijavu protiv osumnjičenika UŠ zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona.

10.Iz DVD medija od 30. lipnja 2023., a koji DVD medij je oštećena ZŠ predala policijskim službenicima te koji je potom i oduzet od oštećene ZŠ potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 30. lipnja 2023., vidljiva je snimka, iz koje proizlazi da osumnjičenik DŠ sjedi na stolici u točno neutvrđenom caffe baru, u crnoj majici s natpisom "Taxi Royal" te drži mobitel u položaju snimanja, uperen prema oštećenoj ZŠ, kojom prilikom istome u susret dolazi oštećena ZŠ, hodajući pored navedenog caffe bara te istoga snima svojim mobitelom, a osumnjičenik joj pri tome govori: "Evo kako nam prilazi", " ZŠ", na što mu oštećena odgovara: "Evo ga, za nametljivo ponašanje, za nametljivo ponašanje, da", nakon čega se oštećena udaljava od osumnjičenika.

11.Iz USB medija koji je u spis dostavila obrana, a snimio je okrivljenik slijedi da je oštećenica u više navrata prilazila okrivljeniku koji je sjedio u kafiću, nakon što bi prošla okrivljenika, vraćala se i započinjala prepirku, te pritom izgovarala riječi "nisam se još dovoljno nameračila na tebe", i "ići ćeš ti meni za Rijeku", kojom prilikom su snimali jedan drugog.

12. Naposljetku je izvršen uvid u izvod iz kaznene evidencije suda iz koje slijedi kako je okrivljenik osuđivan presudama: Općinski sud u Koprivnici, K-270/2019 od 05.10.2021, pravomoćnost: 07.04.2022, - čl. 278. st. 3. KZ11 - Krivotvorenje isprave, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. 5 mj. uz rok kušnje u trajanju od 3 g., sigurnosna mjera: Oduzimanje imovinske koristi, Općinski sud u Rijeci, K-722/2023 od 02.09.2024, pravomoćnost: 10.01.2025,- čl. 118. st. 1. KZ11 - Teška tjelesna ozljeda, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mj. uz rok kušnje u trajanju od 2 g.

13. Analizirajući obranu optuženika, kao i sve rezultate provedenog dokaznog postupka, po stavu ovog suda nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

14. Nesporno je da su odnosi između okrivljenika i oštećenice duboko poremećeni. Nesporno je da su bili povezani obiteljskim vezama (tazbina). Nesporno je da su okrivljenik, oštećenica ZŠ i njezin otac svjedok PŠ u inkriminirano vrijeme obavljali taksi djelatnost u Malom Lošinju.

15.Sporno je da li se okrivljenik u inkriminiranom periodu ponašao na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, odnosno ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio oštećenicu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost.

16.Iz okrivljenikove obrane proizlazi kako se nikad nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret optužnicom, odnosno kako se nikad nije nametljivo ponašao u odnosu na oštećenicu, već posve suprotno da je ona uporno prilazila k njemu kad god bi ga vidjela, kad god bi sjedio u kafiću i snimala ga, zbog čega je i on nju snimao, jer je uporno prijavljivan, te se on na taj način nastojao zaštititi i obraniti.

17.Svjedok BŠ u cijelosti je potkrijepio obranu okrivljenika navodeći kako je oštećenica okrivljeniku prijetila i vrijeđala ga, kada bi sjedili i pili kavu, oštećenica mu se stalno približavala, iako je okrivljenik imao zabranu prilaska. Stalno je išla prema njemu i provocirala ga, dok svjedok niti u jednom trenutku nije uočio da bi okrivljenik prilazio oštećenici. Dodao je da ih je oštećenica provocirala svaki dan bez razloga te da je to bilo strašno. Nikada nije vidio da bi okrivljenik išao za njom ili joj pristupao, te svjedok MŠ koji je potkrijepio obranu okrivljenika iskazavši kako nije vidio da bi okrivljenik pratio ZŠ, niti da bi je pratio i snimao mobitelom, kako mu okrivljenik nikada nije govorio da snima oštećenicu mobitelom.

18.Oštećenica ZŠ je detaljno opisala na koji način se okrivljenik ponašao u odnosu na nju, navodeći kako su tog ljeta u Malom Lošinju obavljali istu djelatnost, budući da se njezin otac već dugi niz godina bavi taxi prijevozom, a okrivljenik je obavljao tu istu djelatnost. Istaknula je kako su svakodnevno morali dijeliti isti prostor te da ih je okrivljenik iz nepoznatog razloga svakodnevno maltretirao. To je činio tako što im je ulazio u prostor te snimao nju i njezinog oca kako i gdje parkiraju. Također im je prilazio, zbog čega cijelo ljeto nisu mogli normalno živjeti jer ih je uznemiravao, a ujedno su osjećali i jak strah, a nagovarao je i svoje vozače taksija da to čine. kako se ne bi upuštala u konverzaciju s okrivljenikom, osim ako je on ne bi isprovocirao, te da mu nikada u životu nije dobacivala, dok je on sjedio u kafiću i pio kavu. Njezin iskaz potkrijepio je njezin otac ispitan u svojstvu svjedoka PŠ navodeći kako je u kritičnom periodu trajalo uhođenje, praćenje, snimanje i maltretiranje njegove kćeri ZŠ, odnosno iživljavanje i vizualno maltretiranje njegova djeteta. Istaknuo je da je okrivljenik snimao ZŠ kad god bi naišla, a ponekad je i on bio s njom, pri čemu je okrivljenik to radio sa smiješkom na licu i sa strasti.

19.Međutim, iz DVD medija koji je snimila sama oštećenica proizlazi kako okrivljenik sjedi u kafiću, kako mu oštećenica prilazi, kako se uzajamno snimaju i kako oštećenica spominje nametljivo ponašanje. Zatim, iz USB medija koji je u spis dostavila obrana, a koju je snimio okrivljenik slijedi da je oštećenica u više navrata prilazila okrivljeniku koji je sjedio u kafiću, nakon što bi prošla okrivljenika, vraćala se i započinjala prepirku, te pritom izgovarala riječi "nisam se još dovoljno nameračila na tebe", i "ići ćeš ti meni za Rijeku", kojom prilikom su snimali jedan drugog.

20.Obzirom da je iz jedne i druge snimke proizlazi kako okrivljenik sjedi u kafiću i kako mu svaki put oštećenica prva prilazi, snima ga i izgovara „nametljivo ponašanje“, "nisam se još dovoljno nameračila na tebe", i "ići ćeš ti meni za Rijeku", sudac nije prihvatio iskaz oštećenice, kao niti svjedoka njezinog oca PŠ kao uvjerljive, jer iz tih snimki ne proizlazi da se okrivljenik ponaša na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, a niti da bi oštećenica bila uznemirena ili uplašena , a niti tako proizlazi iz iskaza svjedoka BŠ i JŠ, koji su u bitnome iskazivali isto, te su u stvari potkrjepljuju obranu okrivljenika, kao i obje snimke.

21. Stoga, po ocjeni suda, obrana optuženika nije obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka, već obranu okrivljenika potkrjepljuju potkrjepljuju snimke i iskazi svjedoka BŠ i JŠ.

22. Posebice, treba uzeti u obzir da sukladno odredbi čl.3.stavak 2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženiku moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

23. Slijedom iznesenog, cijeneći navedeno načelo, te ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ( prethodno obrazloženo), ovaj sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo , koje mu se stavlja na teret, dakle sud nije nedvojbeno utvrdio da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo.

24. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude, te optuženika na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

25. Kako je donijeta oslobađajuća presuda, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava sukladno članku 149. stavak 1. ZKP/08.

U Rijeci, 21.rujna 2026.

Sudac

Lada Medanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, uz zapisnik,

- optuženiku

- branitelju opt. – odvj. Franu Dobroviću, uz zapisnik,

- oštećenici.