1

Poslovni broj Gž-640/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-640/2024-2

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., protiv tužene V. S., iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-399/2019-60 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2024.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-399/2019-60 od 27. studenog 2023. u t. I i III izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. P. iz D. S., poslovni broj Ovrv-5/11 od 4. siječnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženoj V. S., OIB:… isplatiti tužitelju Z. b. d.d., OIB:… iznos 18.621,62 eura/140.304,63 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 17.723,64 eura/133.538,78 kuna od 23. prosinca 2010. do isplate

- na iznos 47,90 eura/360,90 kuna od 8. siječnja 2011. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. P. iz D. S., poslovni broj Ovrv-5/11 od 4. siječnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženoj V. S., OIB:… naknaditi tužitelju Z. b. d.d., OIB:… troškove postupka u iznosu 990,31 eura/7.461,51 kunu s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 8 dana.

 

III Nalaže se tuženoj V. S., OIB:…, naknaditi tužitelju Z. b. d.d., OIB:…, parnični trošak u iznosu 11.648,31 eura/87.764,19 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2.Protiv dijela navedene presude u t. I. i III izreke žali se tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženice je neosnovana.

 

5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje ukazuje žaliteljica, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati. Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.

 

6.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja Z. b. d.d. za isplatu iznosa 140.304,63 kuna od tuženice na ime duga po tekućem računu br. 3216417131, a koji dug se sastoji od 133.538,78 kuna nepodmirene glavnice, 360,90 kuna dospjele nepodmirene redovne kamate, 6.404,95 kuna dospjele nepodmirene zatezne kamate, zatim na iznos glavnice od 133.538,78 kuna tužitelj zahtijeva zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. prosinca 2010. pa do isplate, a na iznos uglavničene redovne kamate od 360,90 kuna zahtijeva zateznu kamatu od 8. siječnja 2011. pa do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

 

8.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

-da je uvidom u Ugovor o univerzalnom Paket-računu …O. m. (list 30-32) utvrđeno kako je tužena 9. srpnja 2007. kao korisnik Paket-računa zaključila predmetni Ugovor sa tužiteljem temeljem kojeg je, među ostalim, ugovorila otvaranje tekućeg računa broj 3216417121, tekućeg deviznog računa broj 2421891761, žiro kunskog računa broj 3113865406 i pripadajuću M.C. kreditnu karticu br. …,

-da je uvidom u priložene isprave (list 36 do 61) te financijskim vještačenjem (list 160 do 166) utvrđeno kako je tužena sklopila ukupno trinaest ugovora o potrošačkom kreditu po individualnoj M..C. kartici tužitelja, posljednji 11.siječnja 2010., a zaduženja nastala po istima dospijevala su jednom mjesečno, 17.-og u mjesecu i na taj se dan za iznos zaduženja teretio tekući račun tužene,

-da je tužitelj zbog neispunjenja obveze tužene 1. prosinca 2010. otkazao ugovore o potrošačkim kreditima kao i korištenje individualne M.C. kreditne kartice, a otkazani krediti u cijelosti su dospjeli na naplatu 17. prosinca 2010.,

-da je na dan 22. prosinca 2010. tužitelj sastavio konačni obračun potraživanja tužene, kada je utvrđena dospjela nepodmirena glavnica u iznosu od 17.723,64 eura/133.538,78 kuna, a odnosila se na troškove nastale isplatama na bankomatu, isplatama više trajnih naloga, ugovorenim naknadama za korištenje i troškovima M.C. kreditne kartice, sve u visini kako je navedeno u samom prometu po njenom tekućem računu (list 75 i 76), s time da je sadržaj istog prometa glede glavnice konzistentan obavijestima o učinjenim troškovima individualne M.C. kartice (listovi 62 - 73), pregledu transakcija po kartici (list 74) i nalazu i mišljenju vještaka (listovi 160 - 166).

-da su dana 17. lipnja 2010. stranke zaključile Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza kojim je tužitelj odobrio i stavio na raspolaganje tuženoj kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 20.203,06 eura s namjenom reprograma njezinih obveza po tekućem računu br. 3216417131, a koje su obveze predmet spora u ovoj pravnoj stvari,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka Z. R. proizlazi kako tužena u razdoblju od dana sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 17. lipnja 2010. pa nadalje nije preuzela nove obveze kod tužitelja (na naplatu stizale obveze za troškove učinjene EC/MC kreditnom karticom, ali radilo se o obročnim otplatama ranije nastalih troškova), da bi s danom 3. kolovoza 2010. stornirani iznos isplate u iznosu od 134.300,66 kn iz Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza, bio dostatan za podmirenje do tada nastalih obveza tužene, a s danom 17. prosinca 2010. (datum naplate svih obveza tužene), da bi preostalo nepodmireno potraživanje tužitelja po predmetnom tekućem računu tužene iznosilo ukupno 1.913,57 kn, a sastojalo bi se od 1.913,57 kn dospjelog nepodmirenog glavnog duga, 0,00 kn dospjelih nepodmirenih redovnih kamata i 0,00 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

 

9.Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno presudio kao u izreci pobijanog dijela presude.

 

10.Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je njezina obveza na ime duga po tekućem računu prestala sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram duga od 17. lipnja 2010. jer da se radi o novaciji, odnosno obnovi, propisanoj odredbom čl. 146. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15.- dalje ZOO).

 

11.Prema odredbi čl. 146. ZOO obnova (novacija, lat. novatio) je ugovor između vjerovnika i dužnika kojim postojeća obveza prestaje i zamjenjuje se novom, s tim da novi ugovor ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. Da bi dotadašnja obveza doista prestala novacijom, u ugovoru mora biti jasno izražena namjera novacije (animus novandi).

 

12.Iz sadržaja Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza od 17. lipnja 2010. (list 16-21 spisa) ne proizlazi da bi sklapanjem tog Ugovora prestala dotadašnja obveza tuženice s osnova duga po tekućem računu, već je tim ugovorom ugovoreno kako će ta ranija obveza biti namirena sredstvima namjenskog kredita. U Ugovoru nigdje izričito ne stoji da bi dotadašnja obveza duga po tekućem računu prestala sklapanjem novog Ugovora o namjenskom kreditu. Stoga se i po stavu ovog drugostupanjskog suda ne radi o novaciji, kako to pogrešno smatra tuženica.

 

13.Nadalje, između stranaka nije sporno da je tužitelj stornirao isplatu novčanih sredstava ugovorenih Ugovorom o namjenskom kreditu, koja novčana sredstva su trebala biti upotrijebljena za namirenje prethodne obveze tuženice s osnova duga po tekućem računu, tako da tuženica predmetni namjenski kredit nije niti otplaćivala, slijedom čega Ugovor o namjenskom kreditu između stranaka ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

Na to upućuje i činjenica da je tužitelj tuženici dao brisovno očitovanje za brisanje prava zaloga koje je bilo uknjiženo na nekretnini tuženice, a u svrhu osiguranja povrata kredita od 17. lipnja 2010. (list 152 spisa).

 

14.Zbog svega prethodno navedenog, kao i u okolnostima konkretnog slučaja na obvezu tužene nije od utjecaja niti činjenica iz kojeg je razloga tužitelj stornirao izvršenu uplatu temeljem Ugovora za reprogram obveza.

 

15.Odluka o troškovima cjelokupnog postupka u t. III izreke pobijane presude je također pravilna i zakonita i temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP glede osnova te pravilnoj primjeni važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) glede visine odmjerenih troškova, kao i sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. prema kojem se o cjelokupnim troškovima postupka (ovršnim i parničnim) odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga.

 

16.Iz prethodno opisanih razloga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

 

17.Odluka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer nije uspjela sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

18.Nepobijani dio presude u t. II izreke nije ispitivan.

 

 

U Zagrebu 30. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.