Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-9/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u maloljetničkom kaznenom predmetu prema maloljetniku EA, zbog kaznenih djela iz članka 178. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 17. prosinca 2025. broj Km-24/2025-15, u sjednici održanoj 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog EA.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu prema maloljetnom EA, na temelju članka 10. stavka 2. točke 1. i 8. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se ispriča oštećenicima SA i GA i da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati. Ujedno je riješeno da, u skladu s odredbom članka 89. stavka 1. ZSM-a, troškovi kaznenog postupka padaju ne teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik EA, po branitelju, odvjetniku Nenadu Beloši, zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje „na način da se maloljetniku izrekne samo posebna obveza da se ispriča oštećenicima SA i GA“.

2.1. U žalbi je postavljen zahtjev branitelja da bude obavješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu nije udovoljeno. To stoga jer se, prema odredbi članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., – dalje: ZKP), na postupak odlučivanja o žalbi protiv rješenja ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP-a, koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća kod odlučivanja o žalbi protiv presude ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izvještena o sjednici.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a prije dostave sucu izvjestitelju, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba maloljetnika nije osnovana.

6. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, maloljetni EA u žalbi ukazuje na svoju nisku životnu dob, odnosno činjenicu da je s obzirom na dob tek postao kazneno odgovoran, ukazuje na svoje, inače uzorno ponašanje u obitelji, školi i izvan škole, tvrdeći da se inkriminirani događaj može pripisati njegovoj mladenačkoj nepromišljenosti i da odgojna mjera posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 8. ZSM-a da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značaja u trajanju od 80 sati samo može biti kontraproduktivna, jer bi ga izvršavanje te posebne obveze ometalo u izvršavanju školskih i izvan školskih aktivnosti.

7. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama maloljetnika, prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o maloljetničkoj sankciji pravilno utvrdio i ispravno ocijenio okolnosti koje, prema odredbi članka 8. ZSM-a, utječu na odluku o izboru odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera. Naime, prvostupanjski je sud uzeo u obzir dob maloljetnika, odnosno činjenicu da je maloljetni EA predmetna kaznena djela povrede privatnosti djeteta iz članka 178. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. počinio neposredno nakon navršenih 14 godina, po završetku osnovnoškolskog obrazovanja, zatim njegovu osobnost i psihofizičku razvijenost, činjenicu da maloljetni EA održava dobre odnose s članovima obitelji i vršnjacima, da je uključen u kućanske poslove, uspješan u školi, da nije evidentiran kao počinitelj protupravnih djela te da se ovdje radi o pojedinačnom i izdvojenom slučaju njegovog neprimjerenog ponašanja koje se može pripisati mladenačkoj nepromišljenosti, kao i maloljetnikovo iskreno kajanje zbog počinjenih kaznenih djela. Ujedno, prvostupanjski je sud imao na umu ponašanje maloljetnika nakon počinjenih kaznenih djela, činjenicu da je sada učenik srednje škole, da redovito i uredno izvršava školske obveze, ne ulazi u sukobe s vršnjacima i da je postao odgovorniji.

8. Prema tome, prvostupanjski je sud kod odluke o odgojnoj mjeri imao na umu sve one okolnosti koje maloljetnik sada ističe u žalbi, koje upućuju na zaključak o inače uzornom ponašanju maloljetnika, ali također i težinu i narav, ali i posljedice počinjenih kaznenih djela, pravilno ocjenjujući da je, osim izricanjem odgojne mjere posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 1. ZSM-a, radi utjecaja na maloljetnika i njegovo ponašanje te radi potpunijeg ostvarenja svrhe maloljetničkih sankcija iz članka 6. stavka 1. ZSM-a, maloljetnom EA potrebno izreći i posebnu obvezu iz članka iz članka 10. stavka 2. točke 8. ZSM-a – da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se izvršenjem odgojne mjere posebnih obveza iz članka 10. stavka 2. točke 1. i 8. ZSM-a utjecati na odgoj maloljetnog EA, na razvoj cjelokupne njegove ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenog djela, time da će tijelo socijalne skrbi koje je nadležno za izvršavanje izrečene odgojne mjere voditi računa da rad maloljetnika bude raspoređen tako da ne ometa njegovo školovanje.

9. Slijedom izloženog, žalba maloljetnika nije osnovana, a ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je stoga trebalo, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, riješiti kao u izreci.

Varaždin, 21. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic