Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-487/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog LZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 9. rujna 2026. broj K- 171/2026-25, u sjednici održanoj 21. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog LZ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, prilikom izricanja nepravomoćne presude, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog LZ produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi LZ po braniteljici, odvjetnici Miji Milaković, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, predlažući vijeću ovoga suda da prihvati žalbu te pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor i optuženiku izrekne predloženu mjeru opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženi LZ kada u žalbi tvrdi da nakon izricanja nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. više nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti mjerama opreza.
6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da činjenica višekratne osuđivanosti optuženog LZ zbog počinjenih kaznenih djela, iako u pretežito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ali i zbog kaznenog djela prijetnje te višestruka kažnjavanost zbog prekršaja, među kojima i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a u jednom navratu i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje okolnosti upućuju na zaključak o neusklađenosti optuženikovog ponašanja sa zakonom te, u povezanosti s okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, i na značajan stupanj agresivnosti okrivljenika, sve te okolnosti, uz činjenicu njegove sklonosti konzumaciji alkohola, u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
7. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog LZ, zbog njegove upornosti u činjenju protivnih djela i činjenice da na optuženika nisu utjecale ni ranije izrečene kazne, ne može otkloniti blažim mjerama i da je stoga daljnja primjena mjere istražnog zatvora opravdana i nužna.
7.1. Što se tiče žalbene tvrdnje da je državna odvjetnica na raspravi predlagala određivanje samostalnih mjera opreza, treba navesti da je takva interpretacija očitovanja državne odvjetnice pogrešna, jer je određivanje samostalnih mjera opreza iz članka 98. a ZKP-a predloženo tek u slučaju isteka maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora, a primarno je predloženo produljenje istražnog zatvora.
8. Nadalje, protivno žalbenim navodima da je gotovo trećinu izrečene kazne izdržao u istražnom zatvoru, a kojim navodima optuženi LZ upire na povredu načela razmjernosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da je optuženiku nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te potrebu trajanja istražnog zatvora, nije narušeno načelo razmjernosti propisano odredbom članka 122. stavkom 2. ZKP -a.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud prilikom izricanja nepravomoćne presude, osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog LZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Varaždin, 21. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke