Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-493/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-117/2026-9 od 16. lipnja 2026., u sjednici održanoj 21. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ZK.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog ZK odredio istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja je optuženi ZK putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vinkovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se istražni zatvor optuženiku zamijeni istražnim zatvorom u domu, odnosno jednom ili više odgovarajućih mjera opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-575/2026 od 21. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud dao valjane i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču određivanja istražnog zatvora u ovom kaznenom postupku, što znači da nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju upire žalbom, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.
6. U sklopu žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava ispravnost zaključka suda prvog stupnja o postojanju istražno - zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, no taj je sud, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, pravilno utvrdio i ovu pravno relevantnu činjenicu.
6.1. Suprotno stajalištu žalitelja prvostupanjski je sud kod ocjene postojanja tzv. iteracijske opasnosti u smislu naprijed naznačene zakonske odredbe s potpunim pravom uzeo u obzir optuženikov raniji kazneni multirecidivizam, odnosno nepobitnu činjenicu da se pojavljuje u svojstvu višestrukog specijalnog kaznenog povratnika, budući da je od 2012. naovamo čak u 10 navrata osuđivan zbog raznih imovinskih delikata (krađe, teške krađe i teške krađe u pokušaju). Takvo njegovo uporno kriminalno ponašanje nesumnjivo ukazuje na njegov prijašnji život i neusklađenost ponašanja sa zakonom, otkriva optuženikovu sklonost prema činjenju kaznenih djela protiv imovine i govori u prilog njegove društvene neprilagođenosti, i to unatoč mnogobrojnom kažnjavanju, a što je važno kod procjene i prognoze o njegovom budućem ponašanju. Nije točna žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije konkretizirao na koja se kaznena djela odnose ranije pravomoćne presude, jer je izričito naveo da je riječ o kaznenim djelima krađa, teških krađa i teških krađa u pokušaju, a u potkrjepu te tvrdnje nije bio dužan pojedinačno precizirati svaku od tih prijašnjih presuda.
6.2. Isto tako ne stoji žalbena konstatacija da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega potreba za određivanjem istražnog zatvora nije postojala u razdoblju od podizanja optužnice u ovom kaznenom postupku 7. svibnja 2025. pa do donošenja pobijanog rješenja 16. lipnja 2026. Razlog je izložen u točki 6. obrazloženja osporenog rješenja, a sastoji se u činjenici da je optuženik izdržavao zatvorske kazne. Međutim, neovisno o tome, pa, dakle, i u situaciji da je optuženik spomenuto međurazdoblje proveo na slobodi, njegovo konstantno i kontinuirano činjenje imovinskih kaznenih djela, koja činjenica neprijeporno upućuje na veći stupanj kriminalne volje i odlučnosti, opravdava konkretno određivanje istražnog zatvora zbog tzv. iteracijske opasnosti.
7. Protivno stajalištu optuženika sud prvog stupnja je valjano i argumentirano obrazložio svoj stav o nužnosti konkretne primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile te se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na točku 7. obrazloženja pobijanog rješenja, budući da je te razloge ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvatio. S obzirom da optuženika od ponavljanja imovinskih delikata, u konkretnom slučaju na razini osnovane sumnje, nisu odvratile mnogobrojne ranije kaznene sankcije, uključujući i bezuvjetne kazne zatvora, nerealno je očekivati da će ga od toga odgovoriti blaže zakonske mjere (mjere opreza, istražni zatvor u domu) koje se sugeriraju žalbom.
8. Imajući u vidu okolnosti koje opravdavaju istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i činjenicu da je optuženiku tek određen istražni zatvor, osporenim rješenjem nije narušeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a.
9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 21. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček