Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek

Broj: Pp-2894/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje NČ kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VČ iz [adresa] kojeg zastupa odvjetnica Ivana Ostović iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović, zbog prekršaja iz čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga PU osječko–baranjske, II. PP Osijek, klasa: 211-07/26- 5/24928, urbroj: 511-07-23-26-1 od 20. rujna 2026., nakon provedenog žurnog postupka i odluke javno objavljene 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona

okrivljenik CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i DČ, rođene V, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju elektrotehničar, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od 1.800,00 eura, vlasnik osobnog automobila i suvlasnik ½ stana, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, nije izdržavao kaznu zatvora, protiv kojeg se ne vodi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi

k r i v  j e

što je 20. rujna 2026. u 12,50 sati u [adresa] na ulici prema supruzi KČ počinio psihičko nasilje u obitelji kojim joj je prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost kada je došao po zajedničko dijete, mlt. sina UČ (rođenog 2015.) i stajao na ulici, a kada je KČ došla na prozor stana te nije dozvolila da sin UČ ide s njim, okrivljeni joj je uputio riječi: "Kurvo, droljo!" te bacio upaljenu cigaretu koja je pala na ŠČ majicu,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi kojim joj je prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost,

time je počinio prekršaj opisan u čl.10.t.3., a kažnjiv po čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

te mu se na temelju istog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. Prekršajnog zakona

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura

(slovima: tristo eura)

II. Na temelju čl.40. Prekršajnog zakona okrivljeniku će se u izrečenu novčanu kaznu uračunati vrijeme privremenog oduzimanja slobode određeno izvješćem o uhićenju II. PP Osijek od 20. rujna 2026. u trajanju od 20. rujna 2026. u 16,35 sati do 21. rujna 2026. u 9,30 sati kao 79,64 eura novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 220,36 eura (slovima: dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi).

III. Na temelju čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju čl.13.t.2. i čl.16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u svezi čl.50.st.2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenici KČ iz [adresa] na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara, kao i uznemiravanja i uhođenja imenovane u trajanju od tri (3) mjeseca. U navedenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjera opreza određena naredbom o određivanju mjere opreza II PP Osijek, broj: 999676 od 20. rujna 2026. koja je produljena rješenjem ovoga suda, broj: Pp-2894/2026 od 21. rujna 2026.

V. Na temelju čl.58.a. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane posjećivanja stana na adresi u [adresa] u trajanju od 3 (tri) mjeseca. U navedenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjera opreza određena naredbom o određivanju mjere opreza II PP Osijek, broj: 999676 od 20. rujna 2026. koja je produljena rješenjem ovoga suda, broj: Pp-2894/2026 od 21. rujna 2026.

VI. Zaštitne mjere pod točkama IV. i V. izreke presude provodit će djelatnici PU osječko-baranjske, II. PP Osijek.

VII. Na temelju čl.15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u svezi čl.50. st.2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest (6) mjeseci.

VIII. Na temelju čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ukoliko okrivljenik ne postupi u skladu s izrečenim zaštitnim mjerama kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

IX. Na temelju čl.138.st.2.t.3.a i čl.139.st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (slovima: trideset eura) u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom II. PP Osijek od 20. rujna 2026., klasa: 211 -07/26- 5/24928, ur. broj: 511-07-23-26-1, okrivljeniku CČ, stavlja se na teret počinjenje prekršaja opisanog u čl. 10. t. 1. i t. 3., a kažnjivog po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (dalje: ZZNO), i to u dva dijela: a) konkretan događaj od 20. rujna 2026. u 12,50 sati na adresi [adresa] u [adresa], kada je na ulici pred prozorom stana prema supruzi KČ uputio uvredljive izraze i na nju bacio upaljenu cigaretu; te b) psihičko nasilje i primjena fizičke sile prema istoj žrtvi točno neutvrđenih dana i vremena za trajanja bračne zajednice, koje su se navodne radnje ponekad odvijale u nazočnosti zajedničke djece.

2. Okrivljenik se na ročištu izjasnio da nije kriv za prekršaj, navodeći kako nije počinio nasilje prema svojoj supruzi KČ. Naveo je da ga je događaja iz optužbe sin UČ nazvao i rekao tata, molim te dođi po mene i bio je uplakan, dodajući da ga je potom pitao što se dogodilo, ali mu nije htio reći pa je odlučio doći po njega. Parkirao je vozilo u kojem je bila njegova majka DČ preko puta ceste ispred prozora gdje stanuje supruga, napominjući da je majka ostala u vozilu, a on je izašao, došao do prozora i na istom se pojavio UČ i rekao da ne treba doći, da je sve u redu i da se smirio, a potom se pojavila njegova supruga KČ i maknula NČ s prozora. Potom je rekao KČ da ga pusti da vidi dijete i da ga smiri, da bude s njim pet minuta, no tada je KČ počela govoriti nešto u smislu da on priča djetetu da se ona kurva. Na to je KČ odgovorio kako da priča djetetu kad ga ni ne vidi te potom ništa više nije rekao, okrenuo se i otišao do vozila, a potom otišao kući na adresu [adresa] i sjeo u kafić koji se nalazi na istoj adresi kada ga je pozvala policija na telefon da se javi u postaju, što je i učinio. Napomenuo je da za vrijeme trajanja bračne zajednice, koja je trajala 13 godina, nikad nije bio nasilan prema supruzi, nije ju vrijeđao, štoviše hvalio ju je i nikad nije bio fizički nasilan i zbog toga ono što piše u optužbi nije točno. Supruga i on se razvode na njezin zahtjev. Što se tiče djece svaki drugi tjedan ima dva dana za viđanje s djecom. Supruga i on rade u istoj firmi u Hrvatskim autocestama, no supruga radi na naplatim kućicama, a on obilazi sve objekte jer radi kao tehničar održavanja visokog napona i stacioniran je u Čepinu. Naveo je kako je događaj iz optužbe od 20. rujna 2026. trajao tri minute zajedno s njegovim odlaskom i dolaskom, a od tog vremena UČ je možda proveo na prozoru 20tak sekundi, ostalo je bila njegova supruga, jedno je krilo prozora bilo otvoreno i na njemu je stajala supruga, dok je drugo bilo zatvoreno i nakon što se UČ maknuo s prozora, više ga nije vidio. Njegova se majka za vrijeme ovog događaja nalazila na mjestu suvozača u vozilu koje je parkirao na zelenoj površini nasuprot prozora njegove supruge, udaljena oko pet metara od prozora, a on je na vozilu ostavio otvorena vrata na mjestu vozača i mjestu suvozača. Zadnje što mu je supruga rekla na prozoru je bilo da će ga prijaviti, a isto tako mu je prije tri, četiri tjedna rekla da joj ne dolazi na posao i da će ga prijaviti, dodajući da on nije dolazio zbog nje, već mu je to radna obveza jer obilazi cijelu dionicu autoceste od Čepina do mađarske granice, a KČ radi u istoj firmi kao i on, no on ne zna njezin raspored niti kako radi. Deset do dvanaest metara od mjesta događaja nalazi se kafić Exclusive sa otvorenom terasom gdje su bili gosti i da je bilo povišenih tonova, zasigurno bi gosti tog kafića to čuli. Naknadno, kad je već sjeo u auto, dobio je sina na telefon i on mu je rekao da ga je zvao jer nije bio napisao zadaću pa je mama tada na njega vikala. Napomenuo je kako je sa suprugom imao odličan odnos za vrijeme trajanja bračne zajednice, o svemu su se dogovarali i nikad nije bilo nekakvih trzavica, svi su bili sretni. Otprilike triput tjedno kontaktira sa suprugom i to isključivo zbog viđanja djece otkad nisu zajedno, a prema njegovim saznanjima događaja iz optužbe su u stanu bili samo njegova supruga i sin UČ jer da je bila kćerka C, pojavila bi se na prozoru i pozdravila ga.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke oštećenicu KČ, IČ, majku oštećenice i DČ, majku okrivljenika te je pročitao i izvršio uvid u: potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 21. rujna 2026. za okrivljenika, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika II. PP Osijek na ime CČ od 20. rujna 2026., izvješće o uhićenju za okr. od 20. rujna 2026., naredbu o određivanju mjere opreza II. PP Osijek, broj: 999676 od 20. rujna 2026.

4. Ispitana tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka, oštećenica KČ, supruga okrivljenika navela je da je događaja iz optužbe bila kod kuće zajedno sa sinom NČ, kćerkom C i majkom IČ kad je sin u jednom trenutku nazvao okrivljenika, svog oca jer je bio ljut što mu je ukinula igrice i rekao ocu da dođe po njega. Nadalje je navela kako je potom sin nazvao svog oca i rekao da ipak ne dođe po njega, međutim okrivljeni se pojavio ispred njezinog prozora, došao je autom koji je parkirao i izašao. Sin UČ je izašao na prozor i rekao mu da ne treba, da neće ići s njim i tada se ona pojavila, rekla je sinu da se makne i potom rekla okrivljeniku da se trebaju pridržavati plana i da sin ne može ići s njim, a tada je okrivljeni reagirao tako što je bacio poveći opušak goreće cigarete na nju, na majicu i potom uputio izraze govoreći joj i spočitavajući joj gdje je bila sinoć i s kim te joj pritom rekao da je kurva i drolja, ništa mu nije odgovorila, okrenula se i otišla. Navedene riječi i sam postupak su ju povrijedili i uznemirili, a dodala je da okrivljenik nije prvi puta bio takav prema njoj. Događaju koji se odvio na prozoru stana nije bio prisutan njihov mlt. sin UČ, već je on otišao u drugu prostoriju. Od 9. srpnja 2026. suprug i ona ne žive zajedno i prijavila ga je već Zavodu za socijalni rad jer ju vrijeđa kad joj dođe na posao, što povremeno čini. Istaknula je da se boji da bi okrivljeni mogao činiti nasilje prema njoj i zato želi zaštitu, zabranu približavanja, uznemiravanja i uhođenja i zabranu približavanja stanu na adresi u [adresa].

5. Svjedokinja KČ je na zapisnik policije u svojstvu svjedoka 20. rujna 2026. navela kako je sin UČ nazvao okrivljenika, svog oca da dođe po njega jer se naljutio na nju što je morao pisati zadaću, a kada je okrivljeni došao, rekao je NČ da izađe van, što ona nije dopustila, nakon čega joj je okrivljeni rekao ti se kurvaš, droljo i bacio upaljenu cigaretu na njezinu majicu u predjelu prsa, nakon čega je ona zatvorila prozor i zvala policiju.

6. Svjedokinja KČ nadalje je u iskazu navela kako se ne može točno izjasniti koliko često je okrivljenik za vrijeme trajanja bračne zajednice prema njoj bio nasilan, dodajući da je bio većinom verbalno nasilan i da je nasilje činio periodično, a znao je biti i fizički nasilan, no nije ga prijavljivala za nasilje za vrijeme trajanja braka, već događaja iz optužbe. Napomenula je kako ga za vrijeme trajanja braka nije prijavila za nasilje jer ga se bojala, no događaja iz optužbe ga je prijavila jer je počeo učestalo vršiti nasilje, slati joj poruke kasno navečer i slično. Vezano za nasilje u prisustvu djece, navela je da se to znalo događati u vidu vike za vrijeme trajanja braka, dodajući kako u postupku obveznog savjetovanja u Zavodu za socijalnu skrb nije bila upitana za nasilničko ponašanje okrivljenika, svog supruga. Opisala je kako je okrivljenik na nju bacio opušak cigarete na način da je bila nagnuta, nalazeći se na prozoru stana koji je u prizemlju, a opušak cigarete pao je na njena prsa, a potom na klupicu od prozora. Navela je kako je njezina majka za vrijeme događaja stajala u hodniku na vratima spavaće sobu u kojoj se ona nalazila, dok je kćerka C bila u drugoj prostoriji u stanu. Događaj iz optužbe trajao je oko dvije minute, možda i manje, a kada se okrenula ugledala je majku kako stoji na vratima spavaće sobe i iz tog razloga zna da je majka vidjela događaj. Prvo ju je okrivljenik pogodio cigaretom, a potom ju je vrijeđao, a ona je vidjela majku nakon što ju je okrivljeni pogodio cigaretom jer se tada okrenula. Događaja iz optužbe nije upozorila okrivljenika da će ga prijaviti, ali ga je upozorila jednom prilikom na poslu i kada je bila s kolegom u kafiću Exclusive. Komunicira sa suprugom vezano za viđanje djece po potrebi.

7. Braniteljica je u cijelosti stavila primjedbu na iskaz svjedokinje KČ, posebice u dijelu isticanja redoslijeda odlučnih činjenica iz predmetnog događaja 20. rujna 2026. jer je svjedokinja prvotno iskazivala kako je okrivljenik prvenstveno započeo s verbalnim uvredama, a ponašanje završio bacanjem opuška na istu, a potom na poseban upit obrane iskazala kako je prvotno slijedio čin bacanja opuška, a tek potom verbalno vrijeđanje od strane okrivljenika, čime je razvidno kako svjedokinja svojim iskazom isključivo želi nanijeti štetu okrivljenom obzirom da je logično kako bi zbog izuzetno malog proteka vremena od predmetnog događaja do iskazivanja, ista trebala imati neiscrpna i odlučna istovjetna saznanja o samom načinu i redoslijedu događaja.

8. Sud je odredio suočenje između okrivljenika i oštećenice jer su im iskazi bili proturječni. Prilikom suočenja okrivljenik je ustrajao u navodima da nije napravio za što ga se tereti, već da je samo htio utješiti dijete koje ga je pozvalo, dodajući oštećenici da mu je mogla dozvoliti barem pet minuta da se vide i da ju često brani pred djecom koja svašta vide. Oštećenica je u cijelosti ostala kod iskaza koji je dala, dodajući okrivljeniku da je događaja iz optužbe bio nasilan prema njoj, a zbog toga što se uznemirila, ne zna je li ju prvo vrijeđao pa bacio opušak goruće cigarete, no isto se svakako dogodilo te joj je vikao gdje si bila sinoć, da se kurva okolo i slično. Svaki ispitanik ostao je kod svojih navoda, međusobno su se gledali u oči i obraćali jedno drugom povišenim tonom.

9. Svjedokinja DČ, majka okrivljenika u iskazu je navela da je bila prisutna kad je unuk UČ nazvao svog oca, njezinog sina da dođe po njega i plakao pa kada je njezin sin odlučio, sjela je s njim u auto da idu po NČ. Sin je parkirao vozilo u blizini prozora stana gdje se nalazi KČ s djecom, a ona je ostala u autu, sin je izašao i stao pod prozor na kojem se pojavio unuk UČ. UČ mu je potom rekao da ne treba i da je sve okej, a potom se pojavila njezina snaha koja je NČ maknula s prozora i čula je potom da je njezin sin molio KČ da pusti NČ da razgovara s njim, no ona nije htjela te ju je CČ još jedanput zamolio, ona nije pristala i tada se njezin sin okrenuo i sjeo u auto. Napomenula je kako je tada čula KČ kako je viknula njezinom sinu tužit ću te. Navela je kako se nisu zadržali na tom mjestu duže od tri ili četiri minute.

10. Svjedokinja DČ je na zapisnik policije navela kako je kritičnog događaja sjela u vozilo svog sina koji je išao na poziv sina NČ do istog, budući da je UČ plakao i htio da okrivljeni dođe po njega. Došli su do stana i vidjela je kako CČ priča na telefon s NČ te potom prišao ulasku zgrade, a KČ je izašla na prozor i istu je zamolio da pusti NČ, ali je ona to odbila. Cijeli događaj trajao je dvije do tri minute, nakon čega je CČ sjeo u automobil i otišli su dalje. Nije bilo nikakvog sukoba, galame ili vike.

11. Svjedokinja DČ je nadalje navela kako je mogla čuti što je okrivljeni razgovarao sa suprugom jer je sjedila na mjestu suvozača u vozilu, a vrata na mjestu vozača i suvozača bila su otvorena, dok je prozor na kojem se nalazila snaha bio na udaljenosti oko 4 metra od vozila. Navela je da nema saznanja da je njezin sin prema snahi ikad bio verbalno ili fizički nasilan, dodajući da je njihov brak bio idealan. Njezin sin je inače po naravi dobar, vrijedan, nije agresivan, a nije niti sklon svađanju, vrijeđanju ili bilo kakvom nasilju. Snaha se nikad nije požalila na neprimjereno ponašanje njezinog sina, a niti se unučad požalila za neprimjereno ponašanje oca, odnosno njezinog sina. Napomenula je kako je znala biti mjesečno u kontinuitetu pet dana kod sina, a nije dolazila samo kada se nalazila u Irskoj te kada je bila prisutna kod sina nikad nije bilo nasilnog ponašanja u obitelji.

12. Sud je odredio suočenje između oštećenice KČ i svjedokinje DČ jer su im iskazi proturječni. Prilikom suočenja oštećenica je navela svjedokinji kako ne zna razlog zašto brani svog sina jer je isti događaja iz optužbe bacio opušak goruće cigarete na nju i vrijeđao ju da je drolja, da se kurva okolo i slično. Svjedokinja je na to navela kako isto nije istina i da joj okrivljenik ništa tako šta nije napravio niti rekao jer da je, ona bi to vidjela, napomenula je oštećenici kako ju nije vidjela i da je okrivljenik samo tražio da pusti NČ da bude malo s njim. Svaki ispitanik ostao je kod svojih navoda, pritom je svjedokinja DČ držala prekrižene ruke ispred prsišta i međusobno su se prepirale.

13. Svjedokinja IČ, majka oštećenice je u iskazu navela da je događaja iz optužbe bila u stanu zajedno sa kćerkom KČ i unucima NČ i C te je UČ odbio pisati zadaću, zbog čega je reagirala KČ i blokirala mu igrice, a on se na to naljutio i zvao svoga oca CČ na telefon te plakao govoreći mu da dođe po njega. UČ se potom smirio i nazvao oca i rekao mu da ne dolazi, međutim njezin se zet ipak pojavio ispred stana, ispred zgrade te je rekla kćerki da stane na prozor i razgovara s njim, a ne da otvara stan jer su u prizemlju. Za vrijeme cijelog ovog događaja nalazila se u hodniku na vratima ispred spavaće sobe te je vidjela da se na prozoru prvo pojavio UČ i rekao svom ocu da je sve u redu i da može ići, a potom je na prozor stala njezina kćerka KČ, a UČ je otišao u drugu sobu i čula je da je CČ rekao KČ da će je prijaviti da se drogira, da je kurva i da se kurva te je bacio čik od cigarete na nju, a ona je potom ubrzo bacila taj čik i zatvorila prozor te pozvala policiju.

14. Svjedokinja IČ je na zapisnik policije navela da se nalazila u hodniku stana i čula kćerku KČ kako iz sobe govori vidi, bacio je čik na mene, nakon čega joj je kćerka rekla da je njezin suprug CČ došao do prozora i vrijeđao, zbog čega je KČ pozvala policiju.

15. Svjedokinja IČ je na upit suda navela kako u zapisniku policije nije navela da je čula što je okrivljenik govorio svjedokinji KČ, dok je na sudskom ročištu navela da je upućivao određene izraze i da je sve vidjela i čula, obrazlažući da je jedno kada se govori riječima, a drugo kada se zapisuje u zapisnik. Navela je i da se nalazeći u hodniku pomicala i hodala hodnikom i da nije cijelo vrijeme bila na istom mjestu te da je bila udaljena od prozora oko 3 metra. Ne može točno procijeniti koliko je trajao događaj, dodajući da je mogao trajati možda pet minuta. Znala je biti prisutna kada je njezin zet vikao na njezinu kćerku, no ne može se točno izjasniti kada je to bilo, dok navedeno nikad nije prijavila nikome. Okrivljenik je jednom davno bio fizički nasilan prema njezinoj kćerki u njezinoj prisutnosti, no navedeno nije prijavljivala jer se nije htjela miješati.

16. Braniteljica je stavila primjedbu na iskaz svjedokinje IČ u cijelosti, navodeći da je isti neživotan, nelogičan i neistinit te prepun kontradiktornih činjenica u odnosu na ranije saslušanog svjedoka oštećene te samog okrivljenika, posebice iz razloga što je sama imenovana svjedokinja navela kako se kretala uzduž hodnika pa cijeneći udaljenost od prozora gdje se nalazila oštećena, a posebice udaljenost u odnosu na okrivljenika koji se nalazio ispred prozora stana, ista nije mogla objektivno biti u mogućnosti i čuti riječi koje je eventualno okrivljeni uputio oštećenoj, a uzimajući u obzir činjenicu kako svjedokinja danas iskazuje o navodnim upućenim riječima od strane okrivljenika, a koje jučer prilikom ispitivanja u policijskoj postaji nije istaknula te je razvodno kako svjedokinja svojim iskazom želi pogodovati oštećenoj u svom naumu da neistinito prijavi svog još uvijek zakonskog supruga.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je okrivljenik 20. rujna 2026. u 12,50 sati na adresi [adresa] u [adresa], ispred stana prizemnog kata u kojemu stanuje supruga okrivljenika KČ, došao automobilom po zajedničkog maloljetnog sina NČ, dok je na suvozačkom sjedalu ostala njegova majka DČ. Maloljetni sin UČ pojavio se na prozoru i rekao ocu da ne treba doći, a potom se maknuo u drugu prostoriju. Kada je na prozoru ostala oštećenica KČ i priopćila okrivljeniku da se moraju pridržavati dogovorenog plana viđanja djeteta te da sin ne može ići s njim, okrivljenik je prema oštećenici bacio poveći opušak goreće cigarete koji je pao na njezinu majicu, te joj pritom uputio uvredljive izraze: "Kurvo, droljo!", kojima je oštećenicama prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost. Cijeli je događaj trajao oko dvije minute, a za njegovo odvijanja maloljetni UČ (rođen 2015.) nije bio prisutan na prozoru niti je na drugi način nazočio ovom događaju, jer se nalazio u drugoj prostoriji stana.

18. Sud je izvedene dokaze cijenio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u čl.88. Prekršajnog zakona, prema kojemu je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke, s jednakom pažnjom utvrđujući okolnosti koje terete okrivljenika i one koje mu idu u korist, a pri tome nije ograničen ni vezan nikakvim dokaznim pravilima.

19. Iskaz oštećenice KČ, ispitane u svojstvu svjedoka, sud je ocijenio uvjerljivim i vjerodostojnim. Oštećenica je na sudskom ročištu podrobno i konzistentno opisala tijek predmetnog događaja od 20. rujna 2026. da je okrivljenik na nju bacio poveći opušak goreće cigarete koji je pao na njezinu majicu, te joj uputio uvredljive izraze kojima je povrijedio njezino dostojanstvo i prouzročio uznemirenost. Oštećenica je potvrdila da za vrijeme samog događaja maloljetni sin UČ nije bio prisutan na prozoru, jer je otišao u drugu prostoriju. Opisala je okolnosti nastanka incidenta na jasan i konzistentan način, ostajući pri svom iskazu i na suočenju s okrivljenikom, pri čemu je bila uvjerljivija od okrivljenika koji je tek paušalno negirao počinjenje prekršaja, bez navođenja konkretnih činjenica koje bi pobijale iskaz oštećenice.

20. Braniteljica okrivljenika istaknula je primjedbu na iskaz oštećenice u dijelu koji se tiče redoslijeda odlučnih radnji, ističući da je oštećenica u jednom dijelu iskaza navela da je okrivljenik najprije izrekao uvredljive izraze, a potom bacio opušak, dok je na poseban upit braniteljice navela suprotan redoslijed, prema kojemu je najprije uslijedio čin bacanja opuška pa tek potom verbalno vrijeđanje. Sud tu primjedbu ne smatra osnovanom i ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice. Radi se o razmjerno kratkom događaju koji je prema iskazima svih stranaka i svjedoka trajao tek dvije do pet minuta, a oba su sporna čina vremenski neposredno uzastopna, gotovo simultana. Logično je i životno uvjerljivo da se osoba koja je doživjela kombiniranu verbalnu i fizičku agresiju, pri tome uznemirena i povrijeđena, ne može sa sigurnošću prisjetiti egzaktnog redoslijeda pojedinih radnji počinitelja od kojih su obje uslijedile u istom kratkom vremenskom slijedu. Nesigurnost u redoslijed ne dovodi u pitanje tvrdnju da su se obje radnje doista zbile, a sud je upravo na sudskom ročištu uvjerljivijim ocijenio iskaz oštećenice, dok je okrivljenik nastupao s paušalnom obranom negiranja cijelog događaja.

21. Iskaz svjedokinje DČ, majke okrivljenika, sud je ocijenio pristran im. Svjedokinja je tvrdila da joj sin ništa nije učinio niti rekao oštećenoj, navodeći da bi to svakako vidjela. Međutim, svjedokinja se za cijelo vrijeme incidenta nalazila na suvozačkom sjedalu u automobilu parkiranom nasuprot prozoru, na udaljenosti od otprilike četiri do pet metara, s daljinom i ograničenim kutom pogleda koji su objektivno umanjivali mogućnost cjelovite percepcije zbivanja na prozoru. Svjedokinja nije navela da je čula ni vidjela bacanje opuška ni izrečene uvredljive izraze. Njezin iskaz isticao je idealiziranu sliku bračnog odnosa i osobnih karakteristika okrivljenika u smjeru isključivog pogodovanja svom sinu, što sve zajedno umanjuje vrijednost njezine izjave kao objektivnog dokaza.

22. Iskaz svjedokinje IČ, majke oštećenice i punice okrivljenika, sud je također ocijenio pristranim, ali u smjeru pogodovanja svojoj kćerki. Bitna je, naime, okolnost da je svjedokinja na sudskom ročištu iskazivala o konkretnim uvredljivim riječima koje je okrivljenik uputio oštećenoj, a taj dio iskaza ne proizlazi iz zapisnika o njezinom ispitivanju od 20. rujna 2026. sastavljenog od strane policijskih službenika. Na upit suda zašto taj sadržaj nije navela u policijskom zapisniku, svjedokinja je odgovorila da je "jedno govoriti riječima, a drugo zapisivati", što je neobjašnjivo i neprihvatljivo opravdanje s obzirom na to da je policijsko ispitivanje upravo svrhovito usmjereno na unos relevantnih saznanja u zapisnik. To bitno odstupanje od iskaza danog policiji umanjuje vjerodostojnost svjedokinje IČ u tom dijelu. S druge strane, svjedokinja je potvrdila ključnu okolnost da se UČ pojavom okrivljenika povukao u drugu prostoriju, kao i da je za vrijeme cijelog događaja stajala u hodniku ispred spavaće sobe, te je time potkrijepila onu jezgru iskaza oštećenice koja je bila ocijenjena uvjerljivom.

23. Iskaz samog okrivljenika sud je ocijenio neuvjerljivim i ocijenjenim isključivo kao obrambenu tvrdnju bez potkrepljujućih dokaza. Okrivljenik je negirao svako nasilno postupanje prema oštećenoj, tvrdeći da je jedini razgovor između njih bio njezino prigovaranje da on djetetu priča da se ona kurva, na što je on odgovorio da to ne čini jer dijete ni ne vidi. Međutim, njegova obrana nije potkrijepljena ni jednim dokazom niti iznosi neku okolnost koja bi logički isključivala počinjenje prekršaja. Nasuprot tomu, oštećenica je uvjerljivo opisala specifičan sadržaj uvredljivih izraza koji su je uznemirili i povrijedili, a što se potvrdilo i njenim iskazom danim policiji. U kontekstu cjelokupnog dokaznog materijala te promatrajući ponašanje okrivljenika na suočenju, gdje je paušalno i bez ikakvih argumenata negirao počinjenje prekršaja, tvrdeći tek da je jedino htio utješiti uznemirenog sina, sud zaključuje da obrana okrivljenika nije osporila osnovanost optužnih navoda.

24. Odredbom čl.22.st.3. ZZNO-a kažnjivo je, uz propisanu minimalnu novčanu kaznu od 1.100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, počinjenje nasilja iz čl. 10. ZZNO-a u nazočnosti djeteta. Optužni prijedlog okrivljeniku stavlja na teret upravo tu kvalificiranu formu prekršaja, tvrdeći da je predmetni incident počinjen u nazočnosti maloljetnog djeteta, sina BČ (2015.). Međutim, na temelju izvedenih dokaza i usklađenih iskaza oštećenice, okrivljenika i svjedokinje IČ sud je utvrdio suprotno.

25. Svi ispitani sudionici, oštećenica KČ, okrivljenik CČ i svjedokinja IČ, suglasno su naveli da se maloljetni sin UČ pojavio na prozoru na kratko, rekao ocu da ne treba doći i da je sve u redu, te se potom povukao u drugu prostoriju stana. Sam okrivljenik izrijekom je naveo da je UČ bio na prozoru svega dvadesetak sekundi i da ga nakon toga više nije ni vidio. Oštećenica je na izravno pitanje suda potvrdila da UČ nije bio prisutan na prozoru u trenutku kada je okrivljenik prema njoj uputio uvredljive izraze i bacio opušak cigarete. Budući da su sve tri stranke suglasne u toj ključnoj okolnosti, a ista je potvrđena i zapisnički, sud je izvan svake razumne sumnje utvrdio da počinjenje predmetnog prekršaja nije učinjeno u nazočnosti djeteta u smislu čl. 22. st. 3. ZZNO-a.

26. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se u prvom dijelu činjeničnog opisa stavlja na teret da je oštećenoj uputio izraze: "Ti se kurvaš, droljo.", dok je oštećenica na sudskom ročištu opisala da joj je okrivljenik rekao: "Kurvo, droljo!". Sud je ovaj razlaz u opisu izrečenih izraza ocijenio kao razliku u formi, a ne u supstanciji uvredljive poruke. Oba opisa sadržajno su identična jer se radi o pogrdnim izrazima istog semantičkog polja kojima se oštećenicu proziva promiskuitetnom, a kojima se na isti način vrijeđa njezino osobno dostojanstvo i prouzročuje uznemirenost. U takvim okolnostima sud je ovlašten utvrditi i proglasiti okrivljenika krivim za radnju opisanu konkretnim iskazom oštećenice koji je dan na sudskom ročištu, a koji je tek neznatno, supstancijalno nebitno odstupio od formulacije navedene u optužnom prijedlogu. Time nisu povrijeđena prava obrane jer okrivljenik nije doveden u položaj iznenađenja u pogledu sadržaja i značenja predbačene mu verbalne agresije.

27. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se, uz konkretan događaj od 20. rujna 2026., u drugom dijelu činjeničnog opisa stavlja na teret i psihičko nasilje te primjena fizičke sile prema supruzi KČ za ukupno trajanje bračne zajednice, počinjene "točno neutvrđenih dana i vremena", u vidu vikanja, nazivanja pogrdnim imenima te šamaranja i udaranja rukama po tijelu, a koji su se navedeni događaji "ponekad" odvijali u nazočnosti zajedničke djece. Sud je taj dio optužnog prijedloga izostavio iz izreke presude i nije o njemu meritorno odlučivao, i to iz sljedećih razloga. Temeljni zahtjev koji optužni prijedlog mora ispunjavati, a koji slijedi iz odredbi čl. 160. st. 2. t. 5. i 6. Prekršajnog zakona, jest da mora sadržavati jasan i određen činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje, kao i točno određenje vremena i mjesta počinjenja. Drugi dio predmetnog optužnog prijedloga tima zahtjevima ne udovoljava. Opis "točno neutvrđenih dana i vremena" u "nekoliko navrata" za trajanja bračne zajednice, bez ikakve pobliže vremenske, prostorne ili okolnosne odrednice koja bi te radnje činila individualiziranim i razlučivim, suviše je neodređen da bi mogao biti predmetom meritorne presude. Na taj način nije moguće odrediti o kojim se konkretnim radnjama radi, u kakvim su okolnostima navodno počinjene niti u kojoj su mjeri eventualno zastarjele. Takav opis nije podoban za preciznu obranu, jer okrivljenik nije u stanju znati na koje se točno navodne događaje optužba odnosi, a niti sud nije u stanju supstancijalno provjeriti činjenični temelj te tvrdnje, s obzirom da nije prikupljan niti jedan konkretan dokaz o točno određenom incidentu iz tog dijela optužbe. Slijedom navedenog, taj je dio optužnog prijedloga ocijenjen neodređenim i nepreciznim u mjeri koja onemogućuje meritorno vođenje postupka i donošenje presude, a bez njega nije ostala nekažnjena nijedna konkretno utvrđena protupravna radnja.

28. Slijedom toga, sud je okrivljenika proglasio krivim za osnovnu formu prekršaja opisanog u čl. 10. t. 3. ZZNO-a (psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost), kažnjivu po čl. 22. st. 1. ZZNO-a, čime je preinačena pravna kvalifikacija optužbom postavljenog čl. 22. st. 3. ZZNO-a. Odlučujući o sankciji, sud se opredijelio za novčanu kaznu i okrivljeniku izrekao istu u minimalnom iznosu predviđenim Zakonom, cijeneći da će se kaznom dostatno utjecati na okrivljenika da ne čini nove, iste ili slične prekršaje. Pritom je kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika i način izvršenja djela, a nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti.

29. Na temelju čl.40. Prekršajnog zakona okrivljeniku će se u izrečenu novčanu kaznu uračunati vrijeme privremenog oduzimanja slobode određeno izvješćem o uhićenju II. PP Osijek od 20. rujna 2026. u trajanju od 20. rujna 2026. u 16,35 sati do 21. rujna 2026. u 9,30 sati kao 79,64 eura novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 220,36 eura (slovima: dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi).

30. Okrivljeniku su izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja oštećenici ŠČ na bilo kojem mjestu na području RH na udaljenosti manjoj od 100 m, uznemiravanja i uhođenja iste te zabrana posjećivanja stana na adresi u [adresa], obje u vremenskom trajanju od tri mjeseca. Sud je utvrdio kako postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti istovrstan ili sličan prekršaj jer se isti nalazi u brakorazvodnoj parnici s oštećenicom s kojom ima dvoje maloljetne djece i s kojom će morati kontaktirati zbog zajedničke djece, a međusobno su u narušenim obiteljskim odnosima, što sve zajedno predstavlja visok faktor rizika od ponavljanja prekršaja. U navedene zaštitne mjere uračunat će se mjere opreza određene naredbom o određivanju mjere opreza tužitelja i rješenjem ovoga suda.

31. Zaštitne mjere provodit će djelatnici PU osječko-baranjske, II. PP Osijek.

32. Sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci poradi otklanjanja njegovog detektiranog nasilnog ponašanja u obitelji i postojanja opasnosti da bi mogao ponoviti nasilje, a kako bi ovladao tehnikama potrebnim za otklanjanje nasilnog ponašanja, samokontrole ljutnje, konstruktivnog izražavanja i komuniciranja te rješavanja sukoba unutar obitelji. Naime, sud je uvjerenja da je okrivljeniku neophodna stručna pomoć kako bi stekao uvid u vlastito nasilničko ponašanje i usvojio obrasce nenasilnog komuniciranja i ponašanja u partnerskom odnosu, a tek uz stručnu psihoedukativnu i savjetodavno -terapijsku intervenciju u okviru ovog tretmana postoji realna mogućnost zaustavljanja nasilnog ponašanja i otklanjanja opasnosti od njegovog ponavljanja. Sud je pri izricanju zaštitne mjere imao u vidu i načelo razmjernosti te ocijenio da interes zaštite oštećenice i njezino pravo na osobu sigurnost i tjelesnu nepovredivost neusporedivo preteže nad eventualnim teretom koji mjera nameće okrivljeniku.

33. Na temelju čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenik se upozorava da je dužan postupiti u skladu s izrečenim zaštitnim mjerama jer će ga sud u suprotnom kazniti za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

34. Okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka, sukladno citiranim zakonskim odredbama.

U Osijeku 21. rujna 2026.

Sutkinja

Dunja Bertok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Oštećenici,

4. Braniteljici,

5. Arhiv.