REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-9/2022

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Srđan Kalebota odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. srpnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Josipe Simsig Zorić odvjetnice u ZOU Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, na ročištu objave presude dana 21. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 218849 od 22. srpnja 2008. godine, kojeg su zaključili tužiteljica i tuženik, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se kredit odobrava i stavlja na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti od 9.406,90 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, članak 8., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti 221,35 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 218849 od 22. srpnja 2008. godine, kojeg su zaključili tužiteljica i tuženik, u dijelu 2.1. u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, da tužiteljici (ime u nominativu) ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.808,70 eura (tisuću osamsto osam eura i 70/100 euro centa), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve rokom od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe, kako slijedi:

XIV P-9/2022

- na iznos od 2,66 EUR od 02.09.2008. godine

- na iznos od 5,47 EUR od 06.10.2008. godine

- na iznos od 16,57 EUR od 05.11.2008. godine

- na iznos od 7,14 EUR od 05.12.2008. godine

- na iznos od 16,21 EUR od 02.01.2009. godine

- na iznos od 22,90 EUR od 03.02.2009. godine

- na iznos od 29,56 EUR od 06.03.2009. godine

- na iznos od 29,31 EUR od 07.04.2009. godine

- na iznos od 29,48 EUR od 07.05.2009. godine

- na iznos od 29,87 EUR od 05.06.2009. godine

- na iznos od 30,07 EUR od 20.07.2009. godine

- na iznos od 16,18 EUR od 07.08.2009. godine

- na iznos od 29,78 EUR od 02.09.2009. godine

- na iznos od 30,11 EUR od 06.10.2009. godine

- na iznos od 30,29 EUR od 05.11.2009. godine

- na iznos od 29,91 EUR od 07.12.2009. godine

- na iznos od 30,00 EUR od 05.01.2010. godine

- na iznos od 29,93 EUR od 03.02.2010. godine

- na iznos od 30,10 EUR od 05.03.2010. godine

- na iznos od 30,15 EUR od 06.04.2010. godine

- na iznos od 30,21 EUR od 07.05.2010. godine

- na iznos od 30,12 EUR od 02.06.2010. godine

- na iznos od 30,45 EUR od 07.07.2010. godine

- na iznos od 30,19 EUR od 06.08.2010. godine

- na iznos od 43,85 EUR od 03.09.2010. godine

- na iznos od 43,72 EUR od 07.10.2010. godine

- na iznos od 43,45 EUR od 05.11.2010. godine

- na iznos od 42,96 EUR od 08.12.2010. godine

- na iznos od 56,72 EUR od 07.01.2011. godine

- na iznos od 43,00 EUR od 01.02.2011. godine

- na iznos od 42,98 EUR od 11.03.2011. godine

- na iznos od 43,22 EUR od 08.04.2011. godine

- na iznos od 43,36 EUR od 11.05.2011. godine

- na iznos od 56,31 EUR od 06.06.2011. godine

- na iznos od 56,73 EUR od 06.07.2011. godine

- na iznos od 69,63 EUR od 03.08.2011. godine

- na iznos od 69,45 EUR od 05.09.2011. godine

- na iznos od 55,92 EUR od 05.10.2011. godine

- na iznos od 55,95 EUR od 04.11.2011. godine

- na iznos od 55,80 EUR od 06.12.2011. godine

- na iznos od 55,62 EUR od 12.01.2012. godine

- na iznos od 55,31 EUR od 02.02.2012. godine

- na iznos od 55,30 EUR od 02.03.2012. godine

- na iznos od 55,80 EUR od 03.04.2012. godine

- na iznos od 55,74 EUR od 04.05.2012. godine

- na iznos od 55,45 EUR od 06.06.2012. godine

- na iznos od 55,77 EUR od 03.07.2012. godine.

XIV P-9/2022

IV. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, tužiteljici (ime u nominativu) ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.219,45 eura (dvije tisuće dvjesto devetnaest eura i 45/100 euro centa) sa zateznom kamatom na isti iznos koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da je dana 22. srpnja 2008. godine s pravnim prednikom tuženika (Volksbank d.d. Zagreb) zaključila ugovor o kreditu broj 218849.

2. Predmetnim ugovorom pravni prednik tuženika da je odobrio tužiteljici namjenski kredit za kupnju vozila u iznosu od 9.406,90 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, na rok otplate od pet godina 48 mjeseci, sa izvorno ugovorenom redovnom kamatom od 6,10 % godišnje, promjenjivom, na dan zaključenja utuženog ugovora otplatni anuitet da je iznosio 221,35 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća.

3. Tužiteljica da je predmetni kredit u cijelosti otplatila dana 01. kolovoza 2012. godine, isti da nije konvertiran.

4. Predmetni ugovor da je zaključen u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, kojim da je člankom 1. utanačena valutna klauzula u valuti švicarski franak, otplata kredita člankom 8. ugovora da je vezana uz istu valutu, te člankom 2.1. ugovora utanačena visina kamatne stope od 6,10% godišnje kao promjenjiva i to na način da ta promjena ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke (pravnog prednika tuženika) „odlukom o kamatama i naknadama kreditora“, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ista mijenjati.

5. Posljedica ugradnje u ugovor nepoštene i ništetne odredbe o vezivanju glavnice uz švicarski franak, te odredbe o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo, niti utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.

6. Zbog opisanog postupanja pravnog prednika tuženika da je vođen sudski postupak radi kolektivne zaštite interesa potrošača, time tako i zaštite interesa ovdje

XIV P-9/2022

tužiteljice, to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. U istom postupku Visoki trgovački sud RH da je dana 14. lipnja 2018. godine presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, točkom II. potvrdio prvostupanjsku presudu iz citiranog postupka, kojom je utvrđeno da je tada, između ostalih, tuženik ad.8 Sberbank d.d. bio pravni slijednik ovdje kreditora Volksbank d.d., ovdje pravni prednici tuženika, u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako time interese i prava ovdje tužiteljice, time što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je kao takva ništetna, odnosno, isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrdio i prvostupanjsku presudu u spomenutom postupku kojom je utvrđeno da je tada tuženik ad.8 Sberbank d.d. u razdoblju u od 01. listopada 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti o takvom utanačenju.

7. Slijedom iznesenog, utemeljeno na važećim propisima da postoji obveza tuženika vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju ništetnih odredbi predmetnog ugovora, a u konkretnom slučaju tuženik da je na štetu tužiteljice bez valjane pravne osnove stekao ne pripadajuću imovinsku korist, koja da se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim obrocima, kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate predmetnog kredita u odnosu na početni tečaj CHF kakav je primijenjen za obračun prilikom zaključenja spornog ugovora, pa je predložila usvojiti tužbeni zahtjev kako je iskazan podneskom od dana 24. lipnja 2026. godine, dostavljenim sudu nakon provedenog financijskog vještačenja, a tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju.

8. Tuženik nije pristupio ročištu glavne rasprave, iako je bio uredno pozvan, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), održano u odsutnosti istog.

9. U pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio se predmetnoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, predložio je isti odbiti, a tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku.

10. U bitnom prigovorio je mjesnoj nadležnosti ovog suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, o čemu je pravomoćno riješeno (rješenje Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-2076/2020 od dana 15. prosinca 2021. godine), te je osporio tužbene postavke o ništetnosti spornih odredbi predmetnog ugovora koje se odnose na utanačenje valutne klauzule u CHF-u, navodeći da su

XIV P-9/2022

sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, iste da nisu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Isticao je da utvrđenja iz predmetne kolektivne tužbe nisu primjenjiva na utuženi pravni odnos. Protivio se tužbenom zahtjevu, ali i provođenju knjigovodstveno financijskog vještačenja, ističući prije svega zastaru postavljenog zahtjeva.

11. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu broj 218849 od dana 22. srpnja 2008. godine zaključen između Volksbank d.d. i tužiteljice, pročitana je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 uključivo sa presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17, pročitan je prvi otplatni plan predmetnog kredita u privitku tužbe, te otplatni plan s nadnevkom od 04. ožujka 2019. godine s promjenom kamatnih stopa, pregledana je kartica prometa s podacima od 24. srpnja 2008. godine do 20. kolovoza 2012. godine je kada vršeno brisanje partije 211849 iz upisnika, pročitana je će se obavijest tužiteljici o promjeni kamatne stope, te zapisnik glavne rasprave održane dana 13. svibnja 2022. godine sa iskazom tužiteljice kao stranke, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Hrvojke Bačić, dipl. oec. s nadnevkom 29. ožujka 2026. godine.

11.1. Tužiteljica nije imala daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kako je to navedeno u izreci ove presude.

14. Naime, predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za povrat novčanih sredstava preplaćenih pravnom predniku tuženiku po Ugovoru o kreditu broj 218849 od dana 22. srpnja 2008. godine, odobrenog istoj, nesporno, radi kupnje motornog vozila, to po osnovi razlike u visini ugovorenih i plaćenih anuiteta, s obzirom na promjenu valutnog tečaja CHF i visine kamatne stope kroz razdoblje od plasmana odobrenih sredstava po spomenutom ugovoru do konačne otplate istog dana 01. kolovoza 2012. godine.

15. Između ostalog, tužiteljica predmetnu tužbu temelji i na utvrđenjima iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.a stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP), pravomoćno okončanoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od dana 13. lipnja 2014. godine pod poslovnim brojem Pž-7129/13, u kojoj parnici je na strani (više) tuženika, pored ostalih, sudjelovao i pravni prednik pravnog prednika tuženika iz ove parnice. Revizija izjavljena protiv navedene drugostupanjske presude odbijena je presudom Vrhovnog

XIV P-9/2022

suda Republike Hrvatske donesenom dana 09. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem Revt-249/2014.

16. Citiranom prvostupanjskom presudom VTS RH-a utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojima se jednoj ugovornoj stranci daje ovlaštenje da po svojoj odluci i bez sudjelovanja druge ugovorne stranke, mijenja stopu ugovorene kamate, ništetne, što je nedvojbeno slučaj i u ovom konkretnom predmetu, budući da utanačenje članka 2. predmetnog ugovora implicira zaključak (dokaza za drugačiji u supstratu izvedenih dokaza nije bilo) da stranke iz ove parnice nisu pojedinačno pregovarale o modalitetu određivanja promjenjivosti kamatne stope („u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“), a tim je utanačenjem određena promjena kamatne stope izvorno utanačene između tužiteljice i pravnog prednika tuženika baš jednostranom odlukom potonjeg, te je ista više puta mijenjana tijekom otplatnog razdoblja bez da je na te promijene tužiteljica mogla utjecati, dok je utanačenjem iz točke 4. u svezi s točkom 1. utuženog ugovora zaključenog između tužiteljice i pravnog prednika pravnog prednika tuženika kredit je ugovoren u iznosu od 9.406,09 CHF-a, a isplata u kunskoj protuvrijednosti.

17. Spomenuto utanačenje predmetnog ugovora o kamati stipulirano je tako da ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, ovdje pravnog prednika pravnog prednika tuženika, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer se tako time stvara situacija da vjerovnik (pravni prednik pravnog prednika tuženika) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužiteljice) koji promjenu ne može predvidjeti, ali pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija po kojima bi to mogao učiniti. Tako proizlazi i iz iskaza tužiteljice u kojem je decidirano navela (dokaza za suprotni zaključak nije bilo) da je 2008. godine odlučila kupiti vozilo u Auto centru Aleksić u [adresa], plaćanje toga vozila da je dijelom izvršila u gotovini, a dijelom je vozilo trebalo biti plaćeno iz (predmetnog) kredita zaključenje kojeg da su joj u spomenutom prodajnom centru ponudili navodeći da je pravni prednik tuženika Volksbank d.d. partner istog prodajnog centra, AC Aleksić da će pripremiti svu dokumentaciju potrebitu za dobivanje kredita, tako da tužiteljica u tom smislu nije imala posebnih aktivnosti. Kreditna dokumentacija za utuženi kredit da joj je i predana u navedenom prodajnom centru, prije potpisivanja predmetnog ugovora da nije bila u banci navedenog pravnog prednika tuženika, niti da joj je bilo tko od službenika iz iste banke na bilo koji način protumačio utanačene odredbe ugovora o kreditu, pa niti one o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno načinu promjene kamatne stope. Iako da je iz ugovora znala da je istim utanačena promjenjiva kamatna stopa, nije mogla sa sigurnošću kazati da joj je bilo potpuno jasno u opisanom vremenu što činjenica promjene kamatne stope znači za sam ugovor, odnosno, na koji način će se te promjene vršiti. Naglasila je da je postupala s potpunim povjerenjem u auto centar kod kojeg je kupovala vozilo.

18. Uz obrazloženo treba naglasiti i da je u presudi suda EU, broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, istaknuo, da se ta odredba ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke

XIV P-9/2022

razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pri čemu je sud EU pošao od svog općepoznatog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja potrošača (ovdje tužiteljice kao korisnika utuženog kredita) na njihov sadržaj.

18.1. Susljedno navedenom u točki 18. ovog obrazloženja, u odnosu na razumljivost predmetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nesumnjivo je da je prilikom sklapanja spornog ugovora kreditu, tužiteljica kao korisnik kredita, u usporedbi s bankom kao poduzetnikom bila "prosječni građanin", te je kao takva dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je na temelju odredbi predmetnog ugovora jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a nije mogla procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju te nije mogla predvidjeti učinke koji će za nju, po osnovi zaključenog kredita nastupiti u budućnosti, jer je tek uz objašnjavanje svih čimbenika koji utječu na formiranje kamatne stope, tužiteljica kao potrošač, mogla razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve (promjenjive) kamatne stope. Pače, pored svega obrazloženog važno je naglasiti da tužiteljica u bitnom nije niti kontaktirala službenike ranije navedenog pravnog prednika tuženika, niti je od istog objektivno mogla dobiti bilo kakvu informaciju o spornim odredbama predmetnog ugovora, jer je za tužiteljicu „pripremnu kreditne dokumentacije“ učinio auto centar kod kojeg je kupovala vozilo, tako da u banci pravnog prednika tuženika nije niti bila.

19. Ovdje valja navesti da je sud dopustio tužiteljici preinačenje ove tužbe kakvo je ista izvršila podneskom od dana 24. lipnja 2026. godine uz ocjenu da je isto u konkretnoj pravnoj stvari svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3. članka 190. ZPP-a).

20. Također glede tuženikova prigovora zastare valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama pod brojevima Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 – dalje u tekstu: ZOO), te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe, dok je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, revidirao naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na sjednici dana 30. siječnja 2020. godine ističući da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je

XIV P-9/2022

utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Konačno, valja naglasiti da su predsjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. godine zaključkom pod poslovnim brojem Su IV-162/2021 ocijenili da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

22. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi pet godina, a podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/2012) čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, prekinuta je zastara predmetne tražbine u smislu odredbe članka 241. ZOO-a tako da rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (dana 14. lipnja 2018. godine), a od tog dana do podnošenja tužbe u ovom predmetu (dana 06. lipnja 2019. godine) nije protekao navedeni zastarni rok.

23. Nastavno, tijekom predmetnog postupka, provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke Hrvojki Bačić dipl. oec. koja je dala pisani nalaz i mišljenje 129. ožujka 2026. godine (listovi 127 do 131 spisa), koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, smatrajući da je istim jasno i potpuno odgovoreno na sva po sudu postavljena pitanja zbog kojih je vještačenje određeno, pa je utvrđeno je da je pravni prednik tuženika, postupajući na opisani (ranije obrazloženi) način više puta povećavao ugovorenu kamatnu stopu, što je uz promijenjeni tečaj CHF u odnosu na u odnosnom vremenu važeću valutu u RH, kunu, uzrokovalo pretplatu tužiteljice po predmetnom kreditu.

24. Vještak je na temelju analize raspoložive dokumentacije (opisane u točki 11. ovog obrazloženja) matematički i računovodstveno prikazujući stvarne novčane tokove između ugovornih strana, ovdje tužitelja i pravnog prednika tuženika, tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, utvrdila da je promjenom valutne klauzule i kamatnih stopa nastala razlika po tužitelju više plaćenih mjesečnih anuiteta u promatranom razdoblju otplate utuženog kredita u ukupnom iznosu od 1.808,64 eura, sve po pojedinim uplatama kako su navedene u točki I. izreke ove presude.

25. Računskom provjerom po vještaku prezentiranih podataka (listovi 130 i 131 spisa) utvrđeno je da se radi o iznosu u visini 1.808,70 eura, a razlika od 0,06 centa je očito nastala posljedično zbrajanju višekratno zaokruženih iznosa na dvije decimale, što je sud cijenio kao omašku u ispisu brojeva i susljedno tome nije tražena dopuna nalaza i mišljenja (razvidno i u provjeri zbroja koji je izvršila tužiteljica u privitku podneska od dana 24. lipnja 2026. godine).

26. Susljedno iznesenom osnovom provedenog vještačenja, utvrđeno je da postoji dug tuženika prema tužiteljici, i to po osnovi razlike u visini anuiteta (ugovorenih i plaćenih), nastalih zbog promjene valutnog tečaja CHF i promijene kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate utuženog kredita od dana plasmana istog do dana konačne otplate kredita u ukupnom iznosu od 1.808,70 eura, za koji iznos je utvrđeno da ga je (pravni prednik) tuženik(a) neosnovano stekao zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen

XIV P-9/2022

u cijelosti i stoga je, primjenom odredbe članka 323. stavka 1., kojom su propisane posljedice ništetnih ugovora, u vezi člankom 1111. ZOO-a kojim je normirano opće pravilo o stjecanju bez osnove, tuženik obvezan platiti tužiteljici navedeni iznos to sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 1115. ZOO-a, kojim propisom je određen opseg vraćanja stečenog bez osnove, (datumi plaćanja pojedinih anuiteta nisu među strankama bili sporni), pa je zato suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužiteljici koji je uspjela u parnici, te određeno popisala parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 11.516,41 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro u tužbi, te 1.808.70 eura nakon podneska od dana 24. lipnja 2026. godine, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima dana 28. siječnja i 13. svibnja 2022. godine, te 02. srpnja 2026. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), te za sastav žalbi od dana 30. rujna 2019. godine i 12. ožujka 2020. godine ukupno 100,00 bodova (2X50,00 bodova) i još za sastav podnesak od dana 24. lipnja 2026. godine 100,00 bodova, sveukupno 600,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.200,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr. 46 Tarife u iznosu od 300,00 eura, kao i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu 66,36 eura, to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), te 600,00 eura plaćenog predujma za vještačenje, sveukupno 2.219,45 eura koliko je tužiteljici dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

27.1. Tužiteljici nije dosuđen trošak podneska od dana 27. siječnja 2022. godine s ocjenom da isti nije bio potrebit za vođenje postupka (zamjenička punomoć se mogla dostaviti na ročištu i bez podneska).

27.1.2. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

U Šibeniku, dana 21. rujna 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

OKRENI !

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano u tri primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.