- 1 -

                                  Broj: Ppž-7743/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.B., zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), kojeg brani P.K., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 54. Pp J-2390/2020 od 11. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb te potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. T.B. je na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih pod t. 1) i 2) izreke pobijane presude, s obrazloženjem da nije sa sigurnošću utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti te je određeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. i t. 8. PZ-a te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. PZ-a, tužitelj ističe da je u postupku održana glavna rasprava bez sudjelovanja na glavnoj raspravi, tužitelja kao stranke u postupku, što je protivno čl. 108. st. 1. t. 1. PZ-a, navodeći da su održane četiri glavne rasprave od kojih je tužitelj bio pozvan jedino na glavnu raspravu održanu 12. travnja 2021., dok na raspravu 11. svibnja 2021. tužitelj nije bio pozvan, a o raspravama 10. rujna 2020. i 3. prosinca 2020. nije imao saznanja, odnosno, nije pozvan.

5.1. Uvidom u spis predmeta ovaj sud je utvrdio da, iako je točno da tužitelj nije bio pozvan na glavnu raspravu 10. rujna 2020., zbog činjenice da je ta glavna rasprava odgođena te da se na istoj nisu uopće izvodili dokazi, navedeni propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost vođenja glavne rasprave, odnosno, tužitelj nije time prikraćen za pravo neposrednog sudjelovanja u postupku u smislu čl. 165. st. 9. PZ-a. Nadalje, iako je isto tako točno da tužitelj nije pozvan niti na glavnu raspravu održanu 3. prosinca 2020. na kojoj je okrivljenik usmeno iznio svoju obranu, činjenicom što je prvostupanjski sud na sljedećoj glavnoj raspravi održanoj 12. travnja 2021., a na kojoj je bio prisutan predstavnik tužitelja, pročitao tu obranu okrivljenika koju je okrivljenik tada usmeno i nadopunio, također je omogućio ravnopravno sudjelovanje tužitelja u prekršajnom postupku, a što je vidljivo i iz činjenice da je predstavnik tužitelja prigovarao iznesenoj obrani okrivljenika i iskazima ispitanih svjedoka. Nije osnovan žalbeni navod da tužitelj nije bio pozvan na glavnu raspravu održanu 11. svibnja 2021., budući da je iz priležeće povratnice u spisu (str. 60 spisa) vidljivo da je tužitelj uredno primio poziv za tu glavnu raspravu, ali nije pristupio niti je svoj nedolazak ispričao. Ovime je tužitelju isto tako pružena učinkovita mogućnost kontradiktornog sudjelovanja u postupku, odnosno, prisustvovanja izvođenju dokaza i očitovanjem na iste, a koju tužitelj svojim nedolaskom nije iskoristio.

5.2. Slijedom iznesenog, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 3. PZ-a koju ističe tužitelj u žalbi.

6. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe jer nije odlučio o inkriminaciji da je okrivljenik u alkoholiziranom stanju narušio javni red i mir bukom i galamom te uvrijedio policijske službenike. Naime, ponašanje pod utjecajem alkohola nije odlučna činjenica o kojoj ovisi ostvarenje zakonskog obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji sankcionira onoga „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir“, niti prekršaja iz čl. 17. istog zakona koji sankcionira onoga „tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja službe ili njihova zakonita naređenja“. Stoga prvostupanjski sud nije niti bio dužan utvrđivati činjenicu eventualne alkoholiziranosti okrivljenika koja nije relevantna za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za navedena djela.

6.1. Iz tog razloga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 8. PZ-a koju ističe tužitelj u žalbi.

7. U odnosu na navode žalbe prema kojima je činjenično stanje u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer se sud upustio u ocjenjivanje opravdanosti uporabe sredstava prisile od strane policijskih službenika prema okrivljeniku te je oslobađajuću odluku utemeljio na snimkama iz memorijskog uređaja (USB sticka) na kojem se vide samo dijelovi događaja koji obuhvaćaju uporabu sredstava prisile službenika, a ne i narušavanje javnog reda i mira i vrijeđanje policijskih službenika od strane okrivljenika, uz pogrešnu ocjenu iskaza policijskih službenika kao nevjerodostojnih, prije svega je potrebno naglasiti da je prvostupanjski sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega je analizirao svakog zasebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju optužbe okrivljenika dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.1. Naime, i po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika koji su teretili okrivljenika da je vikao na javnom mjestu te ih omalovažavao i vrijeđao, uspoređujući ih sa snimkom događaja u koju je izvršio uvid (na glavnoj raspravi 12. travnja 2021.), a iz koje proizlazi drugačije stanje stvari od onoga što su pred sudom iskazivali ispitani policijski službenici koji su bili prisutni tom događaju. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, a što je i ovaj sud utvrdio, da je iz navedene snimke jasno vidljivo da okrivljenik nije dragovoljno policijskom službeniku predao mobitel kojim je snimao događaj već da mu ga je policijski službenik M.N. prilazeći mu, naglo rukom izbio iz njegove ruke, a što je u skladu s obranom okrivljenika, dok je taj svjedok pred sudom (str. 10), iskazao da mu je okrivljenik mobitel dragovoljno predao, unatoč tome što mu je predočena snimka, zbog čega se iskaz tog svjedoka ne može ocijeniti pouzdanim u cjelini. Nadalje, iz snimke je jasno vidljivo da su sva tri policijska službenika – M.N., M.L. i A.L., bila u međusobno neposrednoj blizini, okrenuta u smjeru okrivljenika kada službenik M.N. naglo izbija mobitel okrivljeniku iz ruke, dok je pred sudom svjedok M.L., unatoč predočenju snimke, iskazao da nije niti čuo niti vidio bilo kakvu scenu vezano za mobitel (str. 7, odlomak 3. presude), osim da je okrivljenik snimao. Isto tako, svjedokinja A.L. je iskazala da nije bilo nikakvog sukoba oko mobitela kojim je okrivljenik snimao niti ga je bilo tko tražio da preda mobitel (str. 8, odlomak 6.), a nakon što joj je predočena predmetna snimka. Osim navedenog, niti iskaz svjedoka Ž.F., policijskog službenika koji je kasnije došao na intervenciju gdje su se već nalazili naprijed navedeni policijski službenici, ne može se ocijeniti potpuno pouzdanim. Naime, taj je svjedok iskazao da se okrivljenik njegovim kolegama povišenim tonom obratio govoreći im: „vi mene hoćete optužiti, ja sam spasio pola kvarta“, te da je također govorio: „jebem mater Bandiću i svim hercegovcima“ i da je rekao: „sad ću vas sve razbiti i krenuo prema kolegi Lovriću“ (str. 11, odlomak 5.), što je drugačije od iskaza naprijed navedenih svjedoka policijskih službenika koji su naveli da je okrivljenik „vikao“ koristeći se sličnim izrazima, s time da ti svjedoci nisu iskazali da bi okrivljenik rekao da će ih sve razbiti, a što iskazuje svjedok Ž.F.. Osim toga, potrebno je istaknuti da izgovaranjem riječi na javnom mjestu (je „rekao:“) nekom, pa bile one i agresivne, a da se pritom ne viče ili ne svađa ili na sličan način ponaša, nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga iz iskaza ovog svjedoka niti ne proizlazi da je okrivljenik vikao na javnom mjestu i time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako mu se to stavlja na teret.

7.2. Kada se uzmu obzir ovakvi iskazi navedenih svjedoka koji su u očitom razmimoilaženju u pogledu postupanja okrivljenika predmetne zgode te u znatnom proturječju sa snimkom događaja, neovisno što ona sadrži samo dio događaja, ne mogu se niti njihovi iskazi u ostalom dijelu u kojem terete okrivljenika da je vikao na javnom mjestu te ih vrijeđao (M.N., M.L. i A.L.), ocijeniti kao potpuno pouzdani i istiniti, kao niti iskaz Ž.F. koji osim nesuglasnog iskazivanja u odnosu na ostale policijske službenike, nije prisustvovao dijelu događaja izbijanja mobitela iz ruke okrivljenika. Iz tog razloga u konkretnom slučaju iskazi ispitanih policijskih službenika se niti po stavu ovog suda ne mogu ocijeniti uvjerljivijima od iskaza ostalih ispitanih svjedoka koji nisu teretili okrivljenika. Naime, ostali ispitani svjedoci J.B. – vodočuvar XX, L.P., okrivljenikova sestra te D.V.V. su decidirano izjavili da okr. T.B. predmetne zgode nije vikom ili na drugi način remetio javni red i mir niti je omalovažavao ili vrijeđao policijske službenike te su suglasno potvrdili tijek događaja kao na snimci, zbog čega se nije mogla isključiti kao vjerodostojna obrana okrivljenika u kojoj on poriče prekršaj, odnosno da bi vikao na javnom mjestu i vrijeđao policijske službenike prilikom vršenja njihove službe, navodeći da je došao vidjeti što se događa na mjestu ustave gdje su došli policijski službenici na očevid zbog provale te da je zbog poplave „u noćnim satima spriječio vodenu katastrofu provalio u ustavu i otvorio branu da se pusti voda u Savu“.

7.3. Budući da drugih relevantnih dokaza nije bilo, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza, zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje (a što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), dakle, s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti te donio odluku da se okr. T.B. oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nije mogao otkloniti dvojbe u pogledu postojanja relevantnih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranih prekršaja odnosno o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano istog oslobodio optužbe. 

8. Iz tog razloga nisu osnovani navodi žalbe u kojima tužitelj u bitnome daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te isti ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja. U odnosu na navod žalbe iz kojeg proizlazi da se prvostupanjski sud neosnovano „upustio u ocjenjivanje opravdanosti uporabe sredstava prisile od strane policijskih službenika prema okrivljeniku“ potrebno je istaknuti da je sud u postupku ocjene dokaza pravilno obuhvatio i analizirao sve dokaze u njihovoj ukupnosti u cilju utvrđivanja onih činjenica koje smatra relevantnim, a, pa tako i postupanje policijskih službenika prema okrivljeniku prilikom uhićenja čime je postupao upravo sukladno obvezi iz čl. 88. st. 2. u vezi s čl. 185. st. 7. PZ-a.

8.1. U odnosu na prijedlog žalbe za izuzećem sutkinje u predmetnom prekršajnom postupku po osnovi otklona zbog okolnosti koje izazivaju sumnju u njenu nepristranost u korist okrivljenika (čl. 104. st. 2. PZ-a), o čemu tužitelj uz žalbu prilaže kao dokaze službene zabilješke policijskih službenika od 13. travnja 2021. (sastavljene nakon njihovog ispitivanja kao svjedoka pred sudom), ističe se da ovaj sud nije ulazio u osnovanost tog zahtjeva budući da je isti podnesen izvan roka propisanog čl. 105. st. 2. PZ-a. Naime, sukladno navedenoj odredbi, stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće suca po osnovi otklona (zbog sumnje u nepristranost) isključivo do započinjanja prekršajnog postupka, dakle, u konkretnom slučaju, do otvaranja glavne rasprave. Budući da je iz stanja spisa evidentno da je tužitelj tek u žalbi, dakle, nakon provedenog postupka i zaključenja glavne rasprave podnio predmetni zahtjev, o osnovanosti istoga, ovaj sud nije niti mogao odlučivati.

9. Slijedom iznesenog, je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te je na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2024.

Zapisničarka:                                                                                    Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Gordana Korotaj, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.