REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
Poslovni broj: O-2527/2026-2
ranije O-158/91
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, stalna služba u Samoboru po sucu toga suda Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu, na prijedlog nacrta odluke višeg sudskog savjetnika- specijaliste Almira Travljanina, u ostavinskom postupku iza pokojne JE, [adresa], odlučujući o prijedlogu za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine, 21. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog HE od 17. rujna 2026. da se kao naknadno pronađena imovina iza pokojne JE utvrde i rasporede nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Obrazloženje
1. Ovaj sud je u uvodu označenoj ostavinskoj stvari rješenjem poslovni broj O- 158/91 od 4. ožujka 1992. odredio da se neće raspravljati ostavina iza pokojne JE (dalje u tekstu: ostavitelji) zbog nepostojanja ostavinske imovine odnosno budući da je ostaviteljica svojom imovinom raspolagala za života ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
2. Podneskom od **.**.2026. HE je predložila da se kao naknadno pronađena imovina rasporede nekretnine prema zemljišno knjižnim izvacima priloženim uz prijedlog, odnosno1/4 dijela k.č.br. 549/4 upisana u z.k.ul.br. 1738 k.o. Deržnik Podokićki
3. Odredbom čl. 232. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list SFRJ“ 20/55, 12/65, „Narodne Novine“ br. 52/71, 47/78, 71/91; u daljnjem tekstu ZN) propisano je da, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će tu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanu. Ako prije nije raspravljana ostavina, sud će raspravljati ostavinu samo ako se pronađena imovina sastoji od nekretnina.
4. 4. Odredbom čl. 122. ZN-a je propisano da ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio u nasljedstvo nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).
5. Prema odredbi čl. 173. ZN-a u postupku za ostavinsku raspravu sud utvrđuje tko su nasljednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu ostavinu i koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. .
6. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.
7. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao dvostrani pravni posao, nema nasljedno pravno djelovanje već se njime jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja Imovina koja je predmet ugovora ne ulazi, doduše, u ostavinu otuđivaoca imovine, ali to nije nasljedno pravni efekt tog ugovora, nego posljedica okolnosti da se radi o ugovoru obavezno pravnog karaktera, koji je postao perfektan već za života obaju ugovornika, samo što je predaja imovine obuhvaćene ugovorom davatelju uzdržavanja u vlasništvo odgođena do smrti otuđivatelja imovine. Zbog toga se davatelj uzdržavanja ne pojavljuje kao sudionik ostavinskog postupka. Ako mu imovina, koja je predmet ugovora, nije već za života otuđivaoca predana na ekonomsko iskorištavanje, on ima prema njegovim nasljednicima položaj ostaviteljevih vjerovnika, pa može od nasljednika zahtijevati predaju imovine na koju se odnosi ugovor.
8. Sud je izvršio uvid u priloženi zemljišno knjižni izvadak te je utvrdio da je na suvlasničkom dijelu OE, [adresa] temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16.XII. 1985. zabilježeno pravo vlasništva u korist ĐE.
9. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (st. 3. i4. istog članka).
10. Obzirom da iz spisa proizlazi da je ostavitelj imovinu predloženu kao naknadno pronađena imovina rasporedio ugovorom o doživotnom uzdržavanju te da zemljišno knjižni izvadak kao javna isprava koju je izdao nadležni zemljišno knjižni odjel koja služi kao dokaz o vlasništvu nekretnina ima snagu javne isprave, sud zaključuje da predmetna nekretnina ne čini imovnu ostavitelja pa se niti ona ne može rasporediti nasljednicima ostavitelja.
11. Stoga je prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Samoboru 21. rujna 2026.
Sudac:
Mirela Crnjak
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik-specijalist:
Almir Travljanin
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja.
Dna: HE
