REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: 1316/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
RJEŠENJE
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Anto Nobilo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Nobilo i dr., Ulica Milana Amruša 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI policijska postaja, OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP, 21. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe
i
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25- 01/789, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 12. ožujka 2025.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućeipetstoeura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika u točki I. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], te da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (dalje u tekstu EGP) u roku od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, te mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u trajanju od 1 (jedne) godine, a računajući od isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske i sve pod uvjetima i način detaljno određen izrekom osporavanog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi kako nisu ispunjene pretpostavke niti za ukidanje dozvole boravka, niti za protjerivanje te da je tuženik bez ikakvog dokaza unaprijed zaključio da je vozačka dozvola tužitelja krivotvorena. Tijekom spora ističe da je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, rješenjem broj Kir-DO-85/2025 od 4. kolovoza 2025., koje rješenje je priložio uz podnesak, odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona, a to jer je, kako navodi tužitelj, utvrđeno da je vozačka dozvola tužitelja valjana. Također da je Državno odvjetništvo vratilo tužitelju njegovu vozačku dozvolu.
3. Predlaže izdati rješenje o odgodnom učinku tužbe, te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troška tužitelju u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja koje ponavlja, dok se na dostavu podneska tužitelja kojem je priloženo rješenje o odbacivanju kaznene prijave, tuženik nije posebno očitovao.
5. Predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad za tužitelja obustavljen 11. ožujka 2025. rješenjem KLASA:UP/I-216-02/25-09/29392, URBROJ:511-19-23-25-1, jer da je 10. ožujka 2025. tužitelj po policijskim službenicima zatečen prilikom vršenja kontrole objekta smještaja u [adresa], kojom prilikom je priveden u prostorije VI Policijske postaje Zagreb, radi utvrđivanja zakonitost boravka u Republici Hrvatskoj, te je nad istim provedeno kriminalističko istraživanje na okolnosti počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave opisano u članku 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, te je nakon dovršetka opisanog, VI Policijska postaja Zagreb zbog postojanja osnovane sumnje Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja.
9. Člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 141/22, 151/22– dalje: Zakon) propisano je da ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.
10. Člankom 184. stavkom 2. istog Zakona propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
11. Naime, imajući u vidu okolnost da je tužitelj tijekom spora podneskom od 22. travnja 2026. dostavio rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 4. kolovoza 2025. o odbacivanju kaznene prijave protiv tužitelja zbog kaznenog djela krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. i 3 Kaznenog zakona, slijedom čega, po ocjeni ovog suda pravilno tužitelj ukazuje ne postoji razlog uslijed kojeg mu je ukinuto rješenje o privremenom boravku, a nastavno na to dovedeno je u pitanje odlučno utvrđenje osporavanog rješenja, a to je da se tužitelj kao stranac nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.
11. Slijedom navedenog, imajući u vidu isprave dostavljene tijekom upravnog spora, proizlazi da postoje razlozi koji dovode u pitanje zakonitost rješenja tuženika. Ovakav stav ovaj Sud zauzima neovisno o tome što su odlučne činjenice (odbacivanje kaznene prijave te to što je tuženik, kako to proizlazi iz navoda tužitelja u žalbenom postupku, sam ukinuo rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad) nastale po okončanju upravnog postupka i predstavljaju nove činjenice, koje u najvećem broju upravnih stvari ne utječu na zakonitost pojedinačnog akta. Međutim, imajući na umu konkretnu upravnu stvar u kontekstu stvarnog i djelotvornog pravnog lijeka (članak 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) te posljedice koje rješenje o protjerivanju i prisilnom udaljenju imaju za tužitelja kao stranca, Sud drži razumnim i učinkovitim da i ove nove činjenice utječu na ishod upravnog spora (U vezi s navedenim upućuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-534/2026-3 od 1. travnja 2026. i Usž -116/26-5 od 22. travnja 2026.
13. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se nezakonitim, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 144. ZUS-a i isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku i to troška sastava tužbe i podneska koji je od utjecaja na donošenje odluke, a koji troškovi su ocjenjeni nužnim i opravdanim, a sve sukladno Tbr. 23, i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), što ukupno iznosi 2.500,00 EUR.
14. U odnosu na zahtjev za odgodnim učinku tužbe ističe se da tužitelj u tužbi nije dokazao nastanak teško popravljive štete, a sud je, nakon dostave isprava koje bi upućivale na eventualno mogući nastanak teško popravljive štete donio odluku o glavnoj stvari.
U Zagrebu 21. rujna 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke presude žalba nije dopuštena (članak 127. st. 1. Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke II. izreke presude i protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe, žalba je dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Anto Nobilo, odvjetnik, OD Nobilo i dr., – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava Zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb – e-komunikacijom
3. U spis
