REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6158/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu tog suda Dijani Filipčić, uz sudjelovanje Valentine Pergar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SENCON d.o.o., Zagreb, Buzinska cesta 52, OIB: 33900900853, kojeg zastupa opunomoćenik MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d., Zagreb, Pavla Hatza 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ozljede na radu, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-23-07 od 7. studenoga 2023. i predmet se vraća tuženiku radi donošenja odluke o žalbi zainteresirane osobe.

II Tuženik je obvezan u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisućedvjestopedeset) eura u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-23-07 od 7. studenoga 2023. usvojena je žalba ovdje zainteresirane osobe (točka I. izreke), poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/31, URBROJ: 338-21-02-02-23-10 od 15. veljače 2023. (točka II. izreke) te se ovdje zainteresiranoj osobi ozljeda nastala 28. listopada 2020. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S61.9/ 0 Otvorena rana ručnog zgloba i šake, nespecificiranog djela priznaje ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 12850 281020 4/2023, dodijeljenim od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, te mu se u svezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

2. Tužitelj osporava rješenje tuženika u cijelosti te u tužbi i tijekom upravnog spora, u bitnom, navodi da tuženik nije zakonito proveo žalbeni postupak jer je po primitku žalbe zainteresirane osobe zatražio pisano očitovanje svjedoka BS o svemu što mu je poznato u vezi predmetnog događaja odnosno ozljede na radu zainteresirane osobe. Tuženik je potom, a budući da je svjedok TS tuženiku bio nedostupan, poklonio vjeru iskazu zainteresirane osobe smatrajući da je na istinit, logičan, cjelovit i vjerodostojan način detaljno iskazao o okolnostima radnog procesa i ozljeđivanja. Prema tome, vidljivo je kako je provođenje dokazne radnje na način da je od predloženog svjedoka tražio da mu se pisano očituje na okolnosti istrošenosti krpe protivno članku 64. stavcima 1. i 2. i članku 54. Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno navodi da je ne saslušanjem predloženog svjedoka odnosno traženjem pisanog očitovanja onemogućeno sudjelovanje tužitelja u postupku jer u takvom slučaju osobe koje sudjeluju u postupku ne mogu postavljati pitanja koja smatraju relevantnim za postupak. Navodi kako je tuženik morao, ako je već smatrao da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pozvati svjedoka i stranke na raspravu, odnosno ukinuti prvostupanjsko rješenje i narediti provedbu tog dokaza u ponovljenom prvostupanjskom postupku. Napominje kako TS više nije u radnom odnosu kod tužitelja i to od 13. listopada 2022. čime je uklonjena sumnja da bi svjedok eventualno iskazivao na određeni način. Osporava da bi iskaz zainteresirane osobe bio istinit, logičan, cjelovit i vjerodostojan jer je zainteresirana osoba tek prilikom saslušanja na raspravi održanoj 28. rujna 2022. spomenuo navodni nedostatak istrošenosti krpe. Prema tome, budući da je zainteresirana osoba već više puta davala svoj iskaz, a pritom nikad nije spomenula navodnu istrošenost krpe odnosno da je na navedeni nedostatak upozorio predloženog svjedoka TS, koji je rekao da neovisno o tome mora izvršiti taj radni zadatak, dovodi u sumnju logičnost, cjelovitost i vjerodostojnost iskaza zainteresirane osobe. Prema tome, tužitelj navodi kako je u postupku nesporno da je direktor tužitelja u svojem iskazu naveo da je moguće da je zainteresirana osoba radila na ispravan način ali pod uvjetom da je točan njezin iskaz da je krpa za poliranje bila istrošena. Tuženik je, međutim, propustio utvrditi tu odlučnu činjenicu odnosno uvjet istrošenosti krpe da bi se mogao pozivati na iskaz direktora tužitelja. Stoga predlaže sudu poništiti pobijano rješenje tuženika uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi kako je, suprotno navodima iz tužbe, pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Navodi kako je predmetni upravni postupak pokrenut predajom vlastitog zahtjeva osiguranika, ovdje zainteresirane osobe, nadležnom prvostupanjskom tijelu od 20. svibnja 2021. kojim traži priznavanje ozljede koju je zadobio 28. listopada 2020. tijekom rada kod tužitelja kao poslodavca ozljedom na radu. U obrascu prijave o ozljedi na radu, koju je sam ispunio, i popratnoj izjavi, zainteresirana osoba je navela kako je radio uobičajene poslove rezanja i obrade inoks štangi na stroju za poliranje pri čemu je krpa za poliranje povukla štangu koja je probila rukavicu i zabila se u njegov desni dlan. Navedeno se dogodilo tijekom radnog vremena te je naveo kako predmetni stroj nije bio propisno pričvršćen već je improvizirano stajao na bačvi te je koristio jedine dostupne obične rukavice. Prvostupanjskim rješenjem od 11. veljače 2022. prijavljena ozljeda nije prizna ta ozljedom na radu, kao niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom iste, uz obrazloženje kako je osiguranik propustio prije početka rada pregledati mjesto rada i o uočenim nedostacima obavijestiti ovlaštenika poslodavca odnosno kako je radnu operaciju izvodio na način protivan pravilima zaštite na radu bez primjene dužne pažnje ne vodeći računa o svojoj sigurnosti. Povodom žalbe zainteresirane osobe tuženik je utvrdio kako u prethodno provedenom postupku nije u cijelosti utvrđen pravni aspekt konkretnog slučaja budući da je ostalo nerazjašnjeno je li osiguranik radio s dužnom pažnjom koristeći svu propisanu radnu opremu sukladno uputama i pravilima tužitelja ili se pak radilo o nesretnom slučaju te na koji način se radi s predmetnim strojem i postoje li upute za rad na istom, kao i okolnosti oko samog prijavljivanja ozljede na radu, radi čega je navedeno rješenje od 11. veljače 2022. poništeno te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Temeljem novo provedenog postupka prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj nije izvršio prijavu o ozljedi na radu jer je smatrao da ozljeda nije teška, da je dvojbenim ostalo zašto osiguranik nije koristio čelične rukavice kada tužitelj tvrdi da je u svakom trenutku u skladištu imao dostupne razne vrste rukavica, da je tužitelj priznao mogućnost da je osiguranik ispravno obavljao radnu operaciju pod uvjetom da je krpa za poliranje doista bila istrošena, da je stroj na kojem je nastala ozljeda namijenjen poliranju aluminijske stolarije, no kako se radi o sličnim poslovima i materijalima (PVC-metal), a stroj ne spada uređaje s povećanom opasnosti pri radu, činjenica što osiguranik nije osposobljen za rad na siguran način za poliranje metala, već za izradu PVC stolarije nikako nije mogla utjecati na ozljeđivanje. Slijedom iznesenog, u ponovnom postupku doneseno je novo prvostupanjsko rješenje od 15. veljače 2023. kojim se osiguraniku ne priznaje ozljeda na radu iz razloga što je ista nastala uslijed skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja osiguranika, ovdje zainteresirane osobe, budući da je nastavio raditi nakon što je upozorio poslodavca na uočene nedostatke : nefiksirani stroj, neadekvatne zaštitne rukavice, istrošenu krpu za poliranje. U provedbi drugostupanjskog postupka postupajući po žalbi zainteresirane osobe pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda prema kojem je utvrđeno da je dijagnoza S61.9/otvorena rana ručnog zgloba i šake nespecificiranog dijela u uzročno posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 28. listopada 2020. kao ozljeda na radu, navedena dijagnoza verificirana je u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i mogla je nastati na opisani način. Tuženik je zaključcima od 13. srpnja i 4. listopada 2023. pozivao svjedoka TS, koji nije sudjelovao u prethodno provedenom prvostupanjskom postupku, očitovati se o svemu što mu je poznato u vezi predmetnog ozljeđivanja osiguranika, a naročito na okolnost je li ga zainteresirana osoba obavijestila o određenim nedostacima glede zaštitne opreme i samog radnog stroja, no odgovor nije zaprimljen. Stoga je tuženik, analizirajući dokaze spisa, utvrdio da su u konkretnom slučaju s pravne i medicinske strane ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. točke 1. Zakona za priznavanje ozljede koju je osiguranik zadobio 28. listopada 2020. ozljedom na radu, pri čemu negativne pretpostavke određene člankom 67. Zakona nisu ostvarene. U nemogućnosti nepobitnog utvrđivanja činjenice je li predmetna krpa za poliranje doista bila istrošena, a zbog nedostupnosti svjedoka koji bi o tome mogao iskazivati, tuženik je poklonio vjeru iskazu osiguranika koji je na logičan, cjelovit i vjerodostojan način detaljno iskazao o okolnostima radnog procesa i ozljeđivanja, posebno pritom cijeneći navode tužitelja da je u slučaju istrošenosti krpe upravo ta okolnost mogla neposredno dovesti do štetnih posljedica. Okolnost da predmetni radni stroj nije bio pričvršćen za podlogu na kojoj se nalazio, zbog čega se tijekom korištenja pomicao, ukazuje da je rad na poliranju šipki bio dodatno otežan i radnika dovodio u opasnost od nastanka ozljede. Prvenstveno je obveza poslodavca osigurati rad na siguran način u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima te osposobiti radnika za rad na siguran način prije početka rada, kod svake promjene u radnom postupku te kod uvođenja nove radne opreme odnosno kod upućivanja na novi posao (članci 19. i 27. Zakona o zaštiti na radu). Na obavljanje predmetnih poslova osiguranik je upućen na rad u drugo društvo (Adoro d.o.o.) gdje ga je, prema iskazu osiguranika i tužitelja, u posao uvodio drugi radnik koji je prethodno obavljao iste poslove dajući mu usmene upute za rad. Iz zapisnika nije razvidno da bi formalno osposobljavanje, koje je osiguranik obavio tri godine ranije, uključivalo rad na stroju za poliranje metala, što nije ni vjerojatno obzirom da se radi o stroju drugog poslovnog subjekta kojem je osiguranik na rad ustupljen nedugo prije ozljeđivanja i na kojem stroju prije, prema riječima osiguranika, prethodno nije radio. Iz navedenog je razvidno kako tužitelj nije poduzeo sve potrebne i zakonom propisane mjere ne bi li osiguraniku osigurao sigurne uvjete za rad dok je osiguranik s druge strane postupio sukladno odredbi članka 69. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu te o uočenim nedostacima pravovremeno obavijestiti ovlaštenu osobu, svog poslovođu, a koji je, unatoč saznanju o nedostacima, naredio nastavak posla. U takvim okolnostima nije opravdano postupanje osiguranika podvesti pod odredbu članka 67. stavka 1. Zakona koja bi isključivala priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu budući da je prema dokazima spisa istu ozljedu pretrpio u prvom redu zbog neispravnog sredstva rada odnosno dotrajalosti krpe za poliranje. Ispravno se u žalbi ističe kako radnik u takvoj situaciji sukladno odredbi članka 69. točka 4. Zakona o zaštiti na radu ima pravo odbiti daljnji rad dok poslodavac ne otkloni prijavljene nedostatke, no nije ispravno, niti u duhu mjerodavnih propisa, penalizirati radnika ukoliko isti ne odluči iskoristiti to pravo. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o pravnoj stvari za rješavanje koje bi bilo potrebno provesti raspravu na koju bi se pozvale stranke jer je sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza (članak 98. točka 6. ZUS-a), to je sud presudu donio bez rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je osporavanim rješenjem tuženika od 7. studenoga 2023. usvojena žalba ovdje zainteresirane osobe, poništeno prvostupanjsko rješenje od 15. veljače 2023. te je ovdje zainteresiranoj osobi priznata ozljeda na radu nastala 28. listopada 2020. izražene dijagnozom šifre S61.9/ otvorena rana ručnog zgloba i šake, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

8. Naime, tuženik je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio kako poslodavac prilikom predmetnog događaja nije poduzeo sve mjere radi osiguravanja sigurnih uvjeta za rad radi čega je krpa za poliranje povukla štangu koja je probila rukavicu zainteresirane osobe i zabila se u desni dlan. Pritom, a prema stavu tuženika, zainteresirana osoba je postupila sukladno odredbi članka 69. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) i o svemu obavijestila ovlaštenu osobu, svog poslovođu, TS, a koji je unatoč saznanju o nedostacima naredio nastavak posla nakon čega je nastala predmetna ozljeda zainteresiranoj osobi, a zbog dotrajalosti krpe za poliranje.

9. Tijekom upravnog postupka pregledani su svi dokumenti koji se nalaze u spisu upravnog postupka, a naročito fotografije radnog stroja, medicinska dokumentacija, saslušani su direktor tužitelja, VS i zainteresirana osoba, dok se očevidac KS oglušila na poziv za saslušanje. Direktor tužitelja je, u bitnom, iskazao da je moguće da je zainteresirana osoba ispravno radila na predmetnom stroju pod uvjetom da je istinit iskaz o istrošenosti krpe. Zainteresirana osoba je, između ostalog, iskazala kako je o svim uočenim nedostacima glede radne i zaštitne opreme izvijestio poslovođu TS. Budući da TS nije sudjelovao u prethodno provedenom prvostupanjskom postupku, to ga je tuženik pozvao da se u svojstvu svjedoka pisanim putem očituje na okolnost istrošenosti krpe, međutim, tuženik odgovor nije dobio. U obrazloženju osporavanog rješenja je navedeno kako je radi navedene nemogućnosti nepobitnog utvrđenja činjenice je li predmetna krpa za poliranje doista bila istrošena, a zbog nedostupnosti svjedoka koji bi o tome mogao iskazati, tuženik vjeru poklonio iskazu zainteresirane osobe koji je ocijenio logičnim, cjelovitim i vjerodostojnim.

10. Člankom 115. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da će drugostupanjsko tijelo riješiti stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

11. Člankom 58. ZUP-a propisano je da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

12. Člankom 64. ZUP-a propisano je da će se svjedoka saslušati bez nazočnosti ostalih svjedoka. Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je ispitan ne smije napustiti službene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto očevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je ispitan može se ponovo saslušati, odnosno suočiti s ostalim svjedocima ako se njihovi iskazi ne podudaraju . Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da će se svjedoka prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predočiti posljedice davanja lažnog iskaza. Stavkom 7. istog članka Zakona propisano je da će se svjedoku postavljati samo pitanja o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na način kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti.

13. Člankom 63. ZUP-a propisano je da je svaka osoba pozvana kao svjedok dužna svjedočiti.

14. Člankom 67. ZUP-a propisano je da ako svjedok ili vještak bez opravdanog razloga izostanu s usmene rasprave ili odbiju svjedočiti, odnosno vještačiti te ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje u pisanom obliku, službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove prouzročene njihovim propustom. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

15. Člankom 70. ZUP-a propisano je da ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.

16. Sud nalazi kako je tuženik, povodom žalbe koju je izjavila ovdje zainteresirana osoba, na temelju članka 115. stavka 3. ZUP-a imao ovlast upotpuniti prvostupanjski upravni postupak jer je našao da činjenice u prvostupanjskom upravnom postupku nisu u potpunosti utvrđene.

17. Međutim, imajući na umu odredbe citiranih članaka 58., 63. i 64. ZUP-a sud smatra kako tuženik nije imao ovlast zatražiti pisano očitovanje od svjedoka već je bio dužan sukladno pravilima ZUP-a pozvati TS na raspravu radi svjedočenja.

18. S obzirom na dužnost iz članka 63. ZUP-a, kao i sankciju predviđenu člankom 67. ZUP-a, sud za sada ne može prihvatiti tvrdnju tuženika o nedostupnosti svjedoka zbog koje je tuženik prihvatio iskaz zainteresirane osobe u cijelosti, a koji se kao dokazno sredstvo u smislu članka 70. ZUP-a uzima tek kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi.

19. Prema tome, sud nalazi kako je opisana povreda pravila upravnog postupka od utjecaja na rješavanje stvari jer je dovela do pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega se osporavano rješenje tuženika za sada ne može ocijeniti zakonitim.

20. Radi navedenog sud je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točkama I i II izreke ove presude te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak radi pravilnog izvođenja i ocjene dokaza te potpunog i ispravnog utvrđenja činjeničnog stanja, nakon čega je potrebno zakonito odlučiti o žalbi zainteresirane osobe imajući na umu sve naprijed navedene okolnosti (članak 119. stavak 4. ZUS-a). Sud nije mogao sam riješiti upravnu stvar s obzirom na prirodu stvari (članak 119. stavak 6. ZUS-a).

21. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju priznati troškovi sastava tužbe i podneska od 16. travnja 2024. u iznosu od ukupno 1.250,00 eura, kako je i tražio, radi čega je, p rimjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis