REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-388/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravom sporu tužiteljice ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 336, radi međunarodne zaštite 21. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/10578, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 10. prosinca 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Danielu Ćukušiću isplati iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura u roku 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/10578, URBROJ: 511-01- 212-25-8 od 10. prosinca 2025., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako rješenje nije pravilno niti zakonito. Navodi kako se rješenje ne može ispitati te da u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i kao i da je rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa.
2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri besplatna pravan pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi da tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Tijekom postupka utvrđeno je da nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla te da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Napominje kako iz provedenog postupaka proizlazi da je tužitelj državu podrijetla napustio zakonito, bez ikakvih poteškoća, koristeći se vlastitom važećom putnom ispravom pa da stoga navedena okolnost upućuje na zaključak da tužitelj u trenutku napuštanja države podrijetla nije bio u interesu nadležnih tijela, niti je bio izložen proganjanju ili stvarnom riziku od ozbiljne štete. Ističe da je tužitelj sam naveo da je u Republiku Hrvatsku došao s ciljem zaposlenja, za što je prethodno ishodio dozvolu za boravak i rad i tek nakon što navedena dozvola više nije bila produljena, odnosno kada ju više nije mogao ponovno ishoditi, izrazio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Smatra da je takav slijed događaja opravdano upućuje na zaključak da podnošenje zahtjeva nije bilo motivirano postojanjem osnovanog straha od proganjanja, već promjenom njegova boravišnog statusa u Republici Hrvatskoj. Napominje kako je tužitelj izričito naveo da osobno nije imao političkih problema u državi podrijetla, niti je ikada bio politički aktivan, da se njegovi navodi o mogućim budućim problemima temelje isključivo na općim tvrdnjama o navodnim nemirima i prosvjedima u Nepalu te subjektivnom osjećaju nesigurnosti. Ističe da takvi opći i nedovoljno konkretizirani navodi, koji nisu individualizirani u odnosu na osobu tužitelja, ne mogu predstavljati osnovan strah od proganjanja niti stvarni rizik od ozbiljne štete u smislu članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navodi da tužitelj nije naveo niti jedan konkretan događaj, prijetnju ili postupanje nadležnih tijela koje bi se moglo dovesti u vezu s bilo kojom od zaštićenih osnova, već se poziva na opću sigurnosnu situaciju i mogućnost proizvoljnog postupanja nepoznatih osoba. Sama opća nestabilnost ili postojanje nemira u državi podrijetla, bez postojanja ozbiljnog i individualiziranog rizika, nije dovoljna za priznanje međunarodne zaštite. Napominje kako iz podataka upravnoga spisa proizlazi da je tužitelj od samog trenutka izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu zastupao opunomoćenik po izboru tužitelja, kojeg je tužitelj angažirao o vlastitom trošku i da navedena okolnost nesporno upućuje na to da tužitelj raspolaže financijskim sredstvima dostatnima za snošenje troškova pravnog zastupanja. Predlaže da Sud stoga da Sud ocijeni neosnovanim zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.
3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 22. travnja 2026. U bitnome navodi kako mu nije bila pružena mogućnost iskazivati na materinjem, nepalskom jeziku, već na hindiju, a koji jezici nisu istovjetni niti međusobno potpuno razumljivi. Navodi i da je teret dokaza prebačen na tužitelja, da nije provedena cjelovita i ažurna analiza sigurnosnog stanja u Nepalu i nisu razmotrene psihološke posljedice traume koje su utjecale na način iskazivanja.
5. Sud je 18. rujna 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje Zakon), propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
7. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnesenom 25. studenoga 2025., a prije donošenja odluke tužitelj je 9. prosinca 2025. o čemu je sastavljen zapisnik.
9. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza, procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
10. Prema podacima spisa i iskaza danog u upravnom postupku, proizlazi da je tužitelj izjavio da je zemlju podrijetla naputio bez ikakvih poteškoća, koristeći svoju putnu ispravu. Naveo je da je u Republiku Hrvatsku došao s ciljem zaposlenja, a zbog čega je prethodno ishodio dozvolu za boravak i rad te da kada mu navedena dozvola više nije produljenja, odnosno kada nije mogao ishoditi novu, podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu. Istaknu je da su se u međuvremenu u Nepalu pojavili nemiri i prosvjedi te da se tamo više ne može razlikovati policiju od pripadnika bandi, da ljudi nose oružje i da postoji stalna opasnost da netko bude ubijen.
11. S obzirom na sve navedeno, ispravan je zaključak tuženika kako je razlog napuštanja zemlje podrijetla egzistencijalne prirode i da se tužitelj definirao kao ekonomski migrant, a ne tražitelj međunarodne zaštite. Obrazloženje tuženika i razloge odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u cijelosti prihvaća ovaj sud. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju ili nečovječnom ponašanju. Tuženik je procijeni opće stanje u Nepalu i utvrdio da ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.
12. Nadalje, u svezi navoda tužitelja da postupak nije vođen na materinjem jeziku, valja reći da je tužitelj prilikom saslušanja 9. prosinca 2025., imao opunomoćenika Daniela Ćukušića koji je bio prisutan i nije imao nikakvih prigovora na zapisnik, a i sam tužitelj je izjavio da nema primjedbi na zapisnik i da se razumije sa prevoditeljem za hindi jezik. Stoga proizlazi da je tuženik osigurao prevođenje na jeziku koji tužitelj razumije (hindi jezik) i za koji je na obrascu "Informacije za tražitelje međunarodne zaštite o njihovim pravima, obvezama i postupku odobrenja međunarodne zaštite" napisao da prihvaća da se postupak vodi na tom jeziku. Tužitelj nije u tijeku upravnog postupka isticao da ne razumije prijevod niti je zatražio drugog prevoditelja ili vođenje postupka na drugom jeziku pa činjenica da se postupak nije vodio na materinjem jeziku tužitelja ne znači daje došlo do povrede njegovih prava.
13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS- a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).
14. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava dostatnih za pravnu pomoć, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22, dalje: Pravilnik).
15. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Daniel Ćukušić točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu 21. rujna 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Daniel Ćukušić, Zagreb, Štefanićeva 6/IV, e. komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
