1

Poslovni broj: Gž R-237/2023-2

Poslovni broj: Gž R-237/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. R. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. & V. Š. iz Z., protiv tuženika Z. (OIB:...) Z., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5337/2020-10 od 3. listopada 2023., dana 30. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5337/2020-10 od 3. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 79,63 Eur s osnova neplaćene uskrsnice u obliku dara sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2020. do isplate.

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Obrazlažući uvodno opisano stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjeničnog obrazloženja predmetne tužbe kojim tužitelj od tuženika potražuje ispunjenje njegove obveze ustanovljene odredbom čl.97. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. d.o.o. od 31. prosinca 2019. (dalje: KU od 31.12.2019.) koja obvezuje tuženika da zaposlenicima za Uskrs preda dar u naravi čija vrijednost ne prelazi najveći jednokratni novčani iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, a koji prema Pravilniku o porezu na dohodak iznosi 600,00 kn te od nesporne činjenice da je tuženik svojim zaposlenicima u vremenu od 6. kolovoza 2020. na ime ispunjenja te obveze omogućio preuzimanje ukupno 6 bonova u vrijednosti od po 100,00 kn koje radnici mogu iskoristiti na mjestima označenim na poleđini bona a o čemu da su radnici obaviješteni odnosnom obaviješću na oglasnoj ploči i web-stranicama tuženika i da se obavijest odnosila se na sve zaposlenike te da tužitelj nije preuzeo navedene bonove.

5.1. Polazeći od odredbe čl. 97. KU od 31.12.2019. kojom je propisano da će se radniku za Uskrs dati dar u naravi u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o obvezi tuženika na davanje dara u naravi što znači da se radi o nenovčanoj obvezi u smislu odredbe čl.269. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj  35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) čiji je objekt činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Nasuprot tome da je odredbom čl.21. ZOO propisano da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kada zakon određuje što drugo.

5.2. Osnovom prednje izloženog prvostupanjski sud zaključuje da tuženikova obveza koja proizlazi iz odredbe čl.97. KU od 31.12.2019. nema za činidbu isplatu određenog novčanog iznosa, već je činidba tuženikove obveze predaja dara u naravi, a ta činidba predstavlja nenovčanu obvezu. Okolnost što je Kolektivnim ugovorom određena vrijednost dara u naravi, ne čini tuženikovu obvezu novčanom obvezom, niti je tužitelj kao vjerovnik ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze isplatom novčanog iznosa umjesto predaje dara u naravi. Navedeno da proizlazi i iz čl.166. stav. 1. ZOO-a kojim je propisano da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se  ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

6.1. Naime, u opširnoj žalbi tužitelj obrazlaže svoje stajalište da tuženik predmetnu obvezu iz čl.97. KU od 31.12.2019. nije ispunio u roku (dan Uskrsa 12. travnja 2020. ) slijedom čega da je tužitelj podnio tužbu 4. lipnja 2020. i da zbog toga nije odlučno da je tuženik pozvao svoje zaposlenike tijekom kolovoza 2020. da preuzmu bonove pa kako tuženik svoju obvezu nije ispunio o njezinom dospijeću to da tužitelju pripada pravo na naknadu štete. Smatra i da u tom kontekstu prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi pa u navedenom valja prepoznati žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a. 

6.2. Nastavno tužitelj smatra da je prvostupanjski sud zanemario brojne njegove navode o pravnoj osnovi utužene tražbine čime je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda te Ustavom Republike Hrvatske i to povredom njegovog prava na pristup sudu, prava na dokaz, prava na nepristranost i neovisnost u suđenju, povredom načela zabrane arbitrarnog postupanja, prava na pravnu sigurnost kao i prava na obrazloženu sudsku odluku a u prilog kojeg stajališta iznosi sentence više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i Europskog suda za ljudska prava.

7. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja navesti da će prema odredbi čl.186.stav.3. ZPP-a sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. No pri tom je sud vezan za činjenični supstrat tužbe kojim tužitelj obrazlaže tužbeni zahtjev i koji prema stav.1. citirane odredbe predstavlja bitni sastojak tužbe i to upravo iz razloga što temeljem činjeničnog supstrata tužbe sud određuje pravnu kvalifikaciju određenog spora, dakle određuje pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno odredio pravnu osnovu spora – ispunjenje obveze iz KU od 31.12.2019.

8. Po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na ranije iznesene, a između parničnih stranaka i nesporne činjenice time da valja nadodati da je odredbom čl.166.stav.1. ZOO propisano da se ispunjenje obveze sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te ga niti dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

8.1.Obzirom da je tuženik u kolovozu 2020. pozvao (i) tužitelja na preuzimanje ispunjenja, na način da je na svojim mrežnim stranicama istaknuo obavijest o podjeli vrijednosnih bonova kao dara u naravi za Uskrs 2020. te je naveo da će se bonovi dijeliti na određenim isplatnim mjestima, u određene dane, do kada se bonovi mogu iskoristiti, te da se ne mogu zamijeniti za novac, to ga je tužitelj ne odazivanjem na poziv - odbio. Imajući stoga u vidu da je obveza tuženika iz čl.97. KU od 31.12.2019. predaja radnicima dara u naravi u vrijednosti od 600,00 kn te da navedenim KU nije ugovorena isplata njegove novčane protuvrijednosti te da je tuženik pozvao na ispunjenje ugovora na koje se tužitelj nije odazvao, tada niti u smislu odredbe čl. 166. stav. 1. ZOO nema pravo zahtijevati isplatu protuvrijednosti dara u novcu.

14. U odnosu na žalbenu tezu da je predaja dara za Uskrs 2020. obveza čiji je rok ispunjenja bitan sastojak valja uputiti na suprotno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog povodom izvanredne revizije u pravnoj stvari istog činjeničnog – i pravnog osnova broj Rev-469/2024-2 od 3. travnja 2024. - da je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora samo ako su stranke tako izričito ugovorile ili ako to proizlazi iz prirode posla pri čemu nije dovoljno tek odrediti datum ili neki drugi događaj na temelju kojega se može utvrditi kada dospijeva obveza, već moraju jasno i izričito izraziti volju da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u tom roku. U odredbama predmetnog KU od 31.12.2019. takvo što nije niti na jednom mjestu navedeno, a niti isto proizlazi iz prirode posla. Stoga evidentno tužitelju niti iz tog aspekta ne može pripadati pravo na naknadu štete, imajući u vidu da je sam odbio primiti ispunjenje.

15. Konačno, imajući u vidu da se tužitelj u predmetnoj žalbi poziva na nekoliko odluka županijskih sudova, a i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Revr 1646/2016-2 od 14. ožujka 2018., Revr 1126/09 od 10. studenoga 2009., presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R 259/2019 od 16. srpnja 2019., presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R 894/2019 od 4. ožujka 2020. i presudu Županijskog suda u Splitu Gž x-1195/10 od 11. ožujka 2011.) za koje (pogrešno) smatra da izražavaju u istovrsnoj pravnoj stvari kakva je predmetna, stajalište koje je podudarno tužiteljevom, istog valja uputiti na sadržaj prethodno citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojemu se navedeni sud detaljno referirao na bitno istovrsne navode revidenta i ukazao da niti jedna od tih odluka nije primjenjiva u pravnoj stvari istog činjeničnog – i pravnog osnova kakva je i predmetna, a i revizijska.

16. Imajući u vidu da iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, kraj činjenice što ispitivanjem iste u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a nije utvrđeno da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a na koju upire žalba, niti je povrijeđeno tužiteljevo konvencijsko pravo na pristup sudu ni u jednom žalbom isticanom segmentu, to je njegovu žalbu valjalo pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Varaždin 30. travnja 2024.