Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-665/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička Cesta 41, OIB: 13667298928, zastupan po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR-3836/2025-29 od 16. ožujka 2026., dana 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe CT, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj OVR-3836/2025-29 od 16. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijeni su prijedlozi treće osobe CT za odgodu ovrhe od 3. ožujka 2026. i 15. ožujka 2026. kao neosnovani.

2. Protiv navedenog rješenja žali se treća osoba zbog žalbenih razloge iz čl. 353. st. 1. st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, 73/17, 131/20 i 144/22 –dalje OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba treće osobe je neosnovana.

4. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovane prijedloge treće osobe od 3. ožujka 2026. i 15. ožujka 2026. za odgodu ovrhe, uz ocjenu da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava, čime je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 67. OZ, no treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu a koju ne bi mogla nadoknaditi od ovrhovoditelja. Osim toga, iako je pokrenula parnicu na koju je upućena zaključkom ovog suda, ista nije pokrenuta u propisanom roku. Stoga nisu kumulativno ispunjeni uvjeri iz čl. 67. OZ

6. Odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje pojedinih ili svih ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika (ili treću osobu), čime im se pruža određena zaštita, doduše, privremena i katkad s neizvjesnim trajanjem, ali u svakom slučaju omogućuje da se, u slučaju ispunjenja razloga radi kojega se ovrha odgađa , od ovršenika (ili treće osobe) otkloni nastanak štete koja bi nastala nastavljanjem i provođenjem ovrhe.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je treća osoba podneskom od 3. ožujka 2026. i 15. ožujka 2026. predložila odgodu ovrhe navodeći da je pokrenula parnicu radi proglašenja nedopuštenosti određene ovrhe jer da se radi o nekretnini koja nije isključivo vlasništvo ovršenika, već u ½ dijela njezino vlasništvo ( stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice s ovršenikom), da je starije životne dobi, a u predmetnoj nekretnini živi s ovršenikom i mlt. djetetom i koja nekretnina predstavlja njezin dom, te je stoga gotovo nemoguće nadoknaditi štetu koja bi nastala prodajom njezine imovine.

8. Sud prvog stupnja je pravilno pobijanim rješenjem prijedloge treće osobe odbio smatrajući da za odgodu ovrhe nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl . 67. OZ.

9. Odredbom čl. 67. st. 1. OZ propisano je naime da će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta, ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava, te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

10. Za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će ovrhu odgoditi ispune li se kumulativno pretpostavke i to da treća osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava, zatim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu uz uvjet da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na predmetu ovrhe na koju je upućena u određenom roku.

11. Nije sporno da je treća osoba pokrenula parnicu protiv ovrhovoditelja u kojoj zahtijeva da se utvrdi da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, te tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i ovršenika, svakog u ½ dijela, međutim, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja , navedena parnica nije pokrenuta u roku od 15 dana. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju treća osoba upućena na parnicu zaključkom suda broj Ovr-3836/2025-17 od 20. siječnja 2026., kojim joj je određen rok od 15 dana za pokretanje parnice, koji zaključak punomoćnica treće osobe zaprimila je 5. veljače 2026., pa je zadnji dan roka istekao 23. veljače 2026. (čl. 112. st. 4. ZPP) dok je tužba Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnesena 25. veljače 2026. te je zaprimljena pod brojem P-1309/2026,.

12. Nadalje, protivno žalbenim navodima treća osoba, kako je to i zaključio sud prvog stupnja, nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak, a da bi se prihvatio prijedlog treće osobe za odgodom ovrhe potrebno je treća osoba protiv ovrhovoditelja vodi parnični postupak, a pored toga mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe, odnosno ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine, pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno, mora dokazati postojanje uzročne veze između provedbe ovrhe ispražnjenjem predmetne nekretnine i nastanka štete, a koja šteta bi se sastojala u vidu nemogućnosti eventualnog povrata novčanih sredstava od ovrhovoditelja u slučaju ne samo utvrđenja suvlasništva treće osobe već i u slučaju prodaje nekretnine (opseg male vrijednosti imovine, loše poslovanje ovrhovoditelja i sl.).

14. Imajući u vidu da treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 1. OZ, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovane prijedloge treće osobe za odgodu ovrhe.

15. Treća osoba istakla je i prigovor prava na dom. Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje Konvencija) propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Pravo na dom je također ustavna kategorija, te je prema članku 34. Ustava pravo na dom nepovredivo pravo i pojedincima je dano pravo da pred sudom istaknu prigovor prava na dom te sud na to pravo ne pazi po službenoj dužnosti.

16. U odnosu na prigovor prava na dom, valja istaknuti da takav prigovor nije osnovan kako je to pravilno i sud utvrdio u pobijanom rješenju. Naime, provođenjem ovrhe, sve i da se prihvati navod treće osobe da predmetna nekretnina predstavlja dom u smislu čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5./14 - dalje Ustav) i čl. 8. st. 2. Konvencije, u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba čl. 8. st. 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

17. Drugim riječima, kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

18. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu, budući da je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršne isprave, te je tom u ovršnom postupku, ovrhovoditelj u ovom postupku kupio predmetnu nekretninu i tako stekao pravo vlasništva. Također, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom usmjereno je na postizanje legitimnog cilja jer ovrhovoditelj ima pravo ostvariti svoje pravo vlasništava koje ne može ostvariti na drugi način, osim traženjem ispražnjenja predmetne nekretnine koju u posjedu drži treća osoba, tako da se opravdani, legitimni cilj miješanja u eventualno pravo na dom treće osobe, ne može ostvariti blažom mjerom. Pri izvođenju navedenog zaključka, ovaj sud je imao u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim pravima pravne i fizičke osobe. Stoga je, nakon što je proveden test razmjernosti od strane suda, i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno da ispraženjenje i predaja nekretnine u ovršnom postupku nije protivna čl. 8. Konvencije.

19. Naime, s obzirom da treća osoba smatra da opravdanost prijedloga za odgodu ovrhe proizlazi iz navoda kojima obrazlaže povredu prava na dom, valja reći da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 1. OZ, a navodima istaknutim u prijedlozima za odgodu ovrhe treća osoba nije učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete provedbom ovrhe, to nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 67. st. 1. OZ. Naime, iseljenje iz nekretnine koja je predmetom ovrhe samo za sebe ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da se radi o redovnoj posljedici ovrhe, već treba biti riječ o posebnim okolnostima koje bi upućivale na nastanak takve štete, na što u konkretnom slučaju treća osoba ne ukazuje.

20. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. rujna 2026.

Sutkinja:

Milena Frankić