Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-907/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz OD Jelaković & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. Ovr-1799/2025-2 od 13. veljače 2026., dana 21. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. Ovr-1799/2025-2 od 13. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, u toč. I. izreke, naloženo je ovršeniku, da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 55,78 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.
Točkom II. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu.
2. Rješenje u dijelu pod toč. II. izreke, pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te priznati ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 21. sv. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. , 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).
5. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 4. srpnja 2025. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku naplate pred Financijskom agencijom. Ovrhovoditelj u svom zahtjevu u bitnom navodi da je Javni bilježnik Tamara Horvat, temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave donijela Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr.v728/2024 od 22. siječnja 2024. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno i ovršno dana 21. lipnja 2024. Kako ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja, ovrhovoditelj je Rješenje o ovrsi uz Zahtjev za naplatu, dostavio Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.
6. U obrazloženju rješenja, koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje kao i da rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju sukladno čl. 283. Ovršnog zakona.
U prijedlogu odredbe čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 131/20.), kojim je izmijenjen dotadašnji čl. 283. Ovršnog zakona, navedeno da se novim zakonodavnim rješenjem trošak provedbe ovrhe pojednostavljuje i pojeftinjuje pa se brišu odredbe o određivanju predviđenih troškova postupka i potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja, pa iz tog razloga ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati taj trošak.
7. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je stajalište prvostupanjskog suda pogrešno s te da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izvida ili pribave pravomoćnosti presude, rješenja i platnog naloga u visini od 25 bodova, koje pravo nije uvjetovano dokazom da je punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, ukazujući da je takvo pravno stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-633/23.
8. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije dosudio ovrhovoditelju trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
9. Prema čl. 14. sv. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
10. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 50,00 Eur pozivom na Tbr. 36. sv. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnog naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
11. Odredba čl. 283. OZ propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (st. 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (st. 4.). Isto tako Pravilnik o naknadama i nagradama javnih bilježnika u završnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u čl. 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
12. Kako iz navedene zakonske regulative proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde jer taj trošak nije imao.
13. Sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. sv. 2. Tarifa nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta. U konkretnom slučaju nije primjenjiva niti odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od od 27. rujna 2023., broj Rev-633/2023.
Naime, u navedenoj odluci izraženo je stajalište da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, dok je u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz čl. 283. sv. 1. i 4. OZ isključuje inicijativu ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj niti ne tvrdi da je njegova inicijativa bila potrebna.
14. Slijedom navedenog trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, cijeneći odredbu čl. 14 st. 4 OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
15. Nadalje, vezano za troškove koji se odnose na pribavu podataka o zaposlenju ovršenika te trošak izdavanja potvrde HZMO, valja navesti da navedene radnje nisu bile nužne niti potrebne za provedbu izvansudske ovrhe, odnosno postupka izravne naplate koji se provodi putem Financijske agencije (dalje: FINA). Naime, riječ je o radnjama koje nisu u neposrednoj vezi s postupkom prisilne naplate pa se ti troškovi ne mogu smatrati nužnima za vođenje tog postupka niti teretiti ovršenika.
Predmetni trošak mogao bi biti opravdan u postupku promjene sredstva ili predmeta ovrhe, primjerice radi provođenja ovrhe na plaći ili drugim stalnim primanjima ovršenika. Međutim, takva promjena može se ostvarivati isključivo u okviru odgovarajućeg sudskog ovršnog postupka, a ne u postupku izravne naplate pred FINA-om. Stoga u konkretnom slučaju navedeni troškovi nisu bili potrebni.
16. Međutim, ovršenik se nije žalio na prvostupanjsko rješenje, a ovaj sud isto ne može preinačit na štetu žalitelja, stoga je valjalo i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje.
16.1. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao priznati i naknadu od 9,29 Eur koja se odnosi na naknadu za provedbu osnove za plaćanje.
16.2. Prvostupanjski sud odbija ovaj dio zahtjeva navodeći kako ga žalitelj ničim nije dokazao.
16.3. Osim toga, odredbom čl. 22. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18, 2/20, 47/20, 83/20,133/20) propisano je da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja.
16.4. Iz citirane odredbe jasno proizlazi da će iznos od 9,29 Eur, Agencija upisati u Očevidnik zajedno s ovrhovoditeljevom tražbinom pa bi, priznavanjem navedenog troška ovrhovoditelju isti bio dva puta naplaćen.
17. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
18. Kako žalitelj nije uspio sa svojom žalbom, to mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka.
U Zagrebu, 21. rujna 2026.
Sudac
Ana Gradišek
