1

Broj: Ppž-4299/2023

 

                                          

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi oštećenice tužiteljice Z. M., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. veljače 2023., broj: 8. Pp-7011/2022-17, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe oštećenice tužiteljice Z. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. S. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

             

4. lipnja 2022. oko 11:15 sati počinila nasilje u obitelji na štetu žrtve svoje svekrve Z. M. (tj. majke svog supruga M. M.) na način da je pred vrata stana na adresi: M. š. xx u S. nepozvana pristupila u pratnji maloljetnog (desetak godina starog) sina D. M. te je Z. M., protivno volji Z. M., započela intenzivno i agresivno zvoniti na zvono predmetnog stana te izrazito glasnim govorenjem raditi verbalni i psihički pritisak na Z. M. znajući za probleme Z. M. sa živcima te da se Z. M. liječila od navedenog problema, a koje postupanje je uznemirilo i prestrašilo i Z. M. i susjede u zgradi u kojoj se predmetni stan nalazi, tako da su susjedi izlazili na hodnik odnosno stubište zgrade i pitali što se događa,

 

              - pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 10. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba oštećenice tužiteljice Z. M. je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.) u vezi čl. 140. st. 9. Prekršajnog zakona, oštećenica tužiteljica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka i to paušalnu svotu 100,00 EUR (sto eura) te nužne izdatke i nagradu braniteljice okrivljenice, o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. veljače 2023., broj: 8. Pp-7011/2022-17, okr. S. M. je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođena optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je oštećenica tužiteljica obvezna naknaditi paušalnu svotu 100,00 EUR te nužne izdatke i nagradu braniteljice okrivljenice, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnijela oštećenica tužiteljica, putem punomoćnika odvjetnika Z. R., zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Uz žalbu, oštećenica tužiteljica je dostavila rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-167/21 od 15. ožujka 2023.

 

              2.1. Oštećenica tužiteljica je, putem punomoćnika odvjetnika Z. R., podneskom od 20. travnja 2023. dostavila razne isprave, kojim potkrepljuje svoje žalbene navode.

 

              3. Okrivljenica je, putem braniteljice odvjetnice I. T., dostavila očitovanje na žalbu, kao i očitovanje na podnesak oštećenice tužiteljice od 20. travnja 2023.             

 

              4. Žalba je bespredmetna.

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenica optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

 

6. Naime, okr. S. M. je oslobođena optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, dakle u nedostatku dokaza, da je počinila psihičko nasilje prema svekrvi Z. M. na način da je, u pratnji maloljetnog sina, nepozvana i protivno volji Z. M., pristupila pred vrata stana Z. M. te započela intenzivno i agresivno zvoniti na zvono predmetnog stana te izrazito glasnim govorenjem raditi verbalni i psihički pritisak na Z. M., znajući za probleme Z. M. sa živcima te da se Z. M. liječila od navedenog problema, a koje postupanje je uznemirilo i prestrašilo Z. M.

 

7. Prije svega treba navesti da je psihičko nasilje, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje, pri čemu mora biti riječ o takvom ponašanju koje odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja.

 

8. Imajući na umu prethodno navedeno te notornu činjenicu da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, ovaj sud smatra da je postupanje okrivljenice opisano u izreci pobijane presude lišeno suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje. Činjenica da je okrivljenica, nepozvana i protivno volji Z. M., 4. lipnja 2022. pristupila pred vrata stana Z. M., nema težinu protupravnog postupanja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Jednako je i u odnosu na radnju „započela intenzivno i agresivno zvoniti na zvono predmetnog stana“ jer, prije svega, nije navedeno i nije jasno u čemu se sastoji razlika između „intenzivnog“ i „agresivnog“ zvonjenja, niti je ta radnja imalo konkretizirana pa čak ni u smislu duljine trajanja da bi se eventualno po tom kriteriju moglo zaključiti radi li se o radnji koja sama za sebe ili u korelaciji s ostalim opisanim radnjama ispunjava biće djela psihičkog nasilja. Također, ni radnja „izrazito glasnim govorenjem raditi verbalni i psihički pritisak na Z. M.“ nije ni na koji način konkretizirana, a za ocjenu radi li se o prekršaju psihičkog nasilja u obitelji verbalnom komunikacijom odlučan je sadržaj izgovorenih riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se Z. M. moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

9. Stoga, po ocjeni ovog suda, navedene radnje počinjenja ne predstavljaju grubo uznemiravanje takvog stupnja odnosno takvog intenziteta da bi imale karakter psihičkog nasilja. Ovo pogotovo što je predmet odlučivanja prvostupanjskog suda bio jednokratan dolazak okrivljenice, a ne učestalo ponavljanje istog ili sličnog obrasca ponašanja. Pritom svakako treba navesti da je optužba bila podnesena, osim za događaj 4. lipnja 2022. o kojem je prvostupanjski sud donio odluku, i u vezi događaja 11., 25. i 26. studenog 2021., za koje je prvostupanjski sud utvrdio da su predmet odlučivanja u drugom prekršajnom postupku (koji se kod istog suda vodi pod brojem Pp-14607/2021), zbog čega ti događaji nisu bili predmet odlučivanja u ovom prekršajnom postupku i prvostupanjski sud ih je izostavio iz izreke. S obzirom da oštećenica tužiteljica ni jednim žalbenim navodom nije osporavala takvu odluku prvostupanjskog suda, ovaj sud nije imao zakonske ovlasti preispitivati pobijanu presudu u tom dijelu.

 

10. Pitanje je li djelo koje je opisano u izreci pobijane presude prekršaj razmatrano je i kroz prizmu činjenice da su osobe starije životne dobi posebno ranjiva skupina. Ovo neovisno o tome što u činjeničnom opisu nije naveden ni jedan podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti da je Z. M. osoba starije životne, ali je postavljena pravna kvalifikacija čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Okolnost da su osobe starije životne dobi posebno ranjiva skupina ne znači da kriteriji za ocjenu radi li se o protupravnoj radnji u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bitno odstupaju od kriterija za ocjenu postojanja osnovnog oblika prekršaja nasilja u obitelji. Posebna ranjivost te skupine osoba izražena je u činjenici da ih je zakonodavac svrstao u posebnu kvalifikatornu okolnost i propisao strože kazne za počinjenje prekršaja na njihovu štetu.

 

11. Slijedom svega navedenog, djelo za koje se protiv okr. S. M. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica, za predmetno djelo prekršaja, oslobođena optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

12. Uslijed ove odluke, žalba oštećenice tužiteljice je postala bespredmetna, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno u skladu s odredbom čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku u vezi čl. 140. st. 9. Prekršajnog zakona, jer Prekršajni zakon ne sadrži odredbe o pitanju troškova prekršajnog postupka nastalih u postupcima koji su pokrenuti po optužnom prijedlogu oštećenika tužitelja a pravomoćno su dovršeni oslobađajućom presudom. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje oštećenice tužiteljice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi oštećenica tužiteljica bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. travnja 2024.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, braniteljicu, oštećenicu tužiteljicu i punomoćnika oštećenice tužiteljice.