Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u građansko pravnoj stvari tužiteljice JBH, [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnice iz Splita, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2026.,broj Pr- 1856/2022-36, 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2026.,broj Pr-1856/2022-36, pod točkom II., potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2026., broj Pr-1856/2022-36, točkom I., izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2017. do 31.03.2020. u ukupnom iznosu od 396,91 EUR bruto zajedno s pripadajućom: koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a te Uredbe o izmjeni ZOO-a, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Za više zatraženi iznos od 1.403,09 EUR tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 517,44 EUR, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2026., broj Pr-1856/2022-36, pod točkom II. izreke žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju bila dopuštena tzv. “ stupnjevita tužba“, koju je prvostupanjski sud trebao odrediti nakon provođenja vještačenja, te nije bilo mjesta za donošenjem rješenja za određivanjem tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe, jer tužiteljica nije raspolagala sa svim ispravama nužnim za određenje tužbenog zahtjeva, a niti sa dovoljno financijskog znanja za razliku od tuženika koji raspolaže sa financijskom službom. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila točno određeni tužbeni zahtjev na isplatu po pojedinim mjesecima, pa takvo specificiranje ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP- a, niti povlačenje tužbe u smislu odredbe iz članka 193. ZPP-a, slijedom čega je prvostupanjski sud trebao usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti bez odbijajućeg dijela, pa je u ovom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a na štetu tužiteljice. Tužiteljica predlaže pobijanu odluku o troškovima postupka preinačiti i tužiteljici odrediti troškove postupka prema troškovniku uplatom na račun punomoćnice tužiteljice, te traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćene plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima postupka.

7. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka u granicama istaknutih žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i pravilnu primjenu materijalnog prava, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđenje je ovoga suda da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tužiteljica žalbom ne upućuje kojom bi bitnom povredom odredaba parničnog postupka pobijana odluka bila zahvaćena. U odnosu na visinu troškova postupka koji su priznati tužiteljici, iako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući je pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio ispuštajući iz vida da je tužiteljica uspjela u cijelosti s osnovom tužbenog zahtjeva, ovaj sud na temelju članka 374. ZPP-a, ne može preinačiti pobijanu odluku.

8. U svezi načina isplate troškova parničnog postupka, kao obveze tuženika prema tužiteljici zastupanoj po punomoćnici odvjetnici, a u smislu odredbe članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a, punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.), pa je prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku isplatu troškova postupka tužiteljici, a ne na račun njene punomoćnice.

9. Naime, iz priložene punomoći ne proizlazi izričito ovlaštenje tužiteljice da se troškovi postupka isplate na bankovni račun punomoćnice.

10. Tužiteljica tvrdi da je podnijela stupnjevitu tužbu, koja ustvari treba olakšati poziciju tužitelja radi ostvarenja određenih prava, pa tako i onih iz radnih odnosa, o čemu je i riječ u predmetnom slučaju i da je u tužbi postavila manifestacijski zahtjev da joj tuženik dostavi platne liste, odjelnu listu i evidenciju rada unazad pet godina prije podnošenja tužbe, te je istaknula i nespecificirani kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom kojega se sukladno pravnoj prirodi stupnjevite tužbe, treba specificirati tijekom postupka, kada se za to ispune zakonske pretpostavke, tužiteljica .

11. Međutim, tužiteljica je trebala prilikom podnošenja tužbe navesti i za to pružiti odgovarajuće dokaze da joj tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev–677/21 od 2. veljače 2022. U ovoj odluci, a na postavljeno pitanje "Je li pretpostavka urednosti tužbe da je tužitelj u tužbi naznačio, odnosno dostavio dokaze da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu, dostavu zatraženih podataka i knjigovodstvenu dokumentaciju, pod prijetnjom odbacivanja cjelokupne tužbe?" dao slijedeći odgovor: „Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.“

12. Tužiteljica nije dostavila dokaze da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku da joj dostavi podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, a koji bi joj podaci bili potrebni radi postavljanja određenog kondemnatornog zahtjeva, te je prvostupanjski sud na ročištu održanom 7. studenog 2024., dao tužiteljici rok od 20 dana da precizira tužbeni zahtjev u odnosu na glavni zahtjev i u odnosu na kamatu koju potražuje. Tužiteljica je poštujući rješidbu suda podneskom od 25. studenog 2024., postavila tužbeni zahtjev prema traženju suda s napomenom da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja, ali i dalje nije sudu pružila dokaze koji bi opravdavali osnovanost stupnjevite tužbe.

13. Stoga tužiteljica neosnivano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 186.b, i nakon provođenja vještačenja odrediti rok tužiteljici u kojemu je dužna određeno postaviti tužbeni zahtjev, pa svakako nije bilo mjesta za donošenjem rješenja za određivanjem tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe, jer tužiteljica nije raspolagala sa svim ispravama nužnim za određenje tužbenog zahtjeva, a niti sa dovoljno financijskog znanja za razliku od tuženika koji raspolaže sa financijskom službom. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila točno određeni tužbeni zahtjev na isplatu po pojedinim mjesecima, a koje uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a, ali predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe iz članka 193. ZPP-a, na koje tuženik nije pristao (ročište od 16. ožujka 2026.).

14. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je nakon provedenog financijskog vještačenja kojim je utvrđen točan iznos neisplaćene tražbine, tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev, te podneskom od 19. rujna 2025., specificira tužbeni zahtjev, ali ne u skladu s odredbom članka 186.b ZPP-a, budući u ovom konkretnom predmetu nije podnesena stupnjevita tužba.

15. Sud prvog stupnja je tužiteljici temeljem odredbe članka 154. stavak 2. u vezi s odredbom članka 155. ZPP, a prema vrijednosti predmeta spora od 1.800,00 EUR i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje: Tarifa) i uspjeha u parnici priznao pravo na troškove postupka.

16. Stoga, kako se u ovom postupku ne radi o stupnjevitoj tužbi, pravilnom primjenom odredaba ZPP-a, i Tarife prvostupanjski sud je pravilno odredio za koje radnje odvjetnika priznaje tužiteljici troškove i u kojem iznosu imajući u vidu VPS i djelomični uspjeh tužiteljice.

17. Međutim, prilikom utvrđena ukupnog uspjeha tužiteljice u ovom postupku, prvostupanjski sud nje uzeo u obzir uspjeh tužiteljice s osnovom, već samo obzirom na visinu a na što žalbom ukazuje tužiteljica.

18. Tužiteljica je s osnovom uspjela 100%,a u odnosu na visinu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je uspjeh 22%, budući se i prema stavu ovog suda ne radi o stupnjevitoj tužbi. Tako je uspjeh tužiteljice 61% (100+22=122/2), a uspjeh tuženika je stoga 59%.

19. Takav konačni uspjeh stranaka, u sklopu kojeg tužiteljica predstavlja stranku koja je uspjela u sporu sa 61% zahtjeva, a tuženik sa 59%, ukazuje na razmatranje opravdanosti primjene odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a i sukladno kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

20. Na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

21. Međutim kako je žalbu na odluku o troškovima postupka izjavila samo tužiteljica, to na temelju članka 374. ZPP-a, drugostupanjski sud ne može preinačiti odluku na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, pa je primijenjenim člankom 380. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena a odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi potvrđena.

22. Odluka o troškovima žalbe donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu 21. rujna 2026.

Sudac:

Vesna Britvec