Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-680/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4588/2018-77 od 27. lipnja 2025., dana 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4588/2018-77 od 27. lipnja 2025. se:

- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 15.730,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos po odgovarajućoj kamatnoj stopi počam od 27. lipnja 2025. pa do isplate,

- preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 9.305,43 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini od 9.305,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 27. lipnja 2025. pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni trošak žalbenog postupka u visini od 286,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4588/2018-77 od 27. lipnja 2025. odlučeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe od 29. srpnja 2022.

II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.036,82 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 27. lipnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi navodi u bitnome kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 155. stavak 1. tog propisa obzirom nije tužitelju kao parnični trošak priznao samo one troškove koji su bili nužni za vođenje postupka. Ističe da je tužitelju za zastupanja na ročištu trošak priznat prema maksimalnom iznosu Tarife od 570 bodova, iako se na svim ročištima nisu izvodili dokazi niti se kvalitativno raspravljalo o glavnoj stvari. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) jer je tužitelju parnični trošak dosudio za ukupno 13 podnesaka umjesto 4 podneska kako je to normirano tom tarifnom odredbom. Osporava pravilnost odluke o troškovima i u dijelu u kojem je tužitelju kao parnični trošak priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, upućuje na odredbu iz članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama. Smatra da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, obzirom odluka nije dostatno obrazložena. Predlaže žalbu usvojiti i rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke preinačiti odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka povodom žalbe tuženika, u okviru njegovih žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom iz članka 381. tog propisa, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o trošku je razumljiva, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Tuženik osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava i to odredbe iz članka 155. ZPP-a, kao i pravilnost primjene odredaba Tarife .

8. Prema odredbi iz članka 155. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini sud odlučuje ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka, jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

9. Iz pobijane odluke o troškovima postupka proizlazi da je tužitelju kao parnični trošak priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife u visini 100 bodova, zatim trošak zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2019., 14. listopada 2019., 4. veljače 2020., 29. svibnja 2020., 1. ožujka 2022., 6. prosinca 2023. i 14. svibnja 2025., sve to po Tbr. 9.1. Tarife u visini od 570 bodova, te da mu je priznat i trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2019. od 100 bodova, kao i trošak pristupa na ročišta od 22. studenog 2024. i 3. travnja 2025. po Tbr. 9.5. Tarife, za svako od ovih ročišta po 142,5 boda, odnosno ukupno 285 bodova.

10. Osnovano tuženik prigovara priznatim troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištima određeno po prvostupanjskom sudu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naveo novčani iznos od 10.001,00 kn, što odgovara novčanom iznosu od 1.327,24 EUR.

12. Prije svega valja navesti da je prvostupanjski sud tužitelju trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2019. priznaje dva puta, prvi puta prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od 570 bodova, a potom ga priznaje u visini od 100 bodova.

13. Na ročištu održanom 15. ožujka 2019. nije se raspravljalo o glavnoj stvari već je tužitelj pozvan urediti tužbeni zahtjev tako da tužitelju nagrada za trošak zastupanja na ovome ročištu pripada prema Tbr. 9.2. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife u visini od 50 bodova.

14. Tužitelj je podneskom zaprimljenim pri prvostupanjskom sudu 3. travnja 2019. specificirao tužbeni zahtjev te ujedno vrijednost predmeta spora u visini od 569.804,14 kn / 75.626,01 EUR (čemu se tuženik nije protivio) pa tužitelju za sve troškove zastupanja poduzete nakon promjene vrijednosti predmeta spora nagradu valja odrediti prema Tbr. 7.1. Tarife u vrijednosti od 570 bodova.

15. Iz stanja spisa proizlazi da se i na ročištu 14. listopada 2019., 4. veljače 2020., 29. svibnja 2020., 1. ožujka 2020., 6. prosinca 2023., kao i 14. svibnja 2025. raspravljalo o glavnoj stvari pa je za svako od navedenih ročišta odvjetnički trošak pravilno određen prema zatraženoj vrijednosti od 570 bodova.

16. Prvostupanjski sud tužitelju još dosuđuje i trošak pristupa na ročište 22. studenog 2024. i 3. travnja 2025. prema Tbr. 9.5. Tarife za svako ročište 142,5 bodova. Prvostupanjski sud pri tome gubi iz vida sadržaj Tbr. 9.5. prema kojoj za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova, što znači da je trošak zastupanja za svako od navedenih ročišta trebalo priznati u visini od 50 bodova, a ne u visini od 142,5 boda kako je to priznao prvostupanjski sud.

17. Tužitelju je stoga s osnova troška zastupanja na ročištima po punomoćniku odvjetniku trebalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 3570 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR čini iznos od 7.140,00 EUR koji uvećan za iznos PDV-a od 1.785.00 EUR daje trošak zastupanja na ročištima u visini od 8.925,00 EUR.

18. Prvostupanjski sud tužitelju priznaje trošak sastava podnesaka u ukupnom iznosu od 5800 bodova (za 11 podnesaka prema Tbr. 8.1.).

19. Tarifnim brojem 8.1. normirano je da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska, kao za tužbu po Tbr. 7.1., 4., 7. i 8. Tarife.

20. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj podneskom od 25. siječnja 2019. očitovao na odgovor na tužbu, pa mu je prvostupanjski sud pravilno pozivom na Tbr. 8.1. Tarife za sastav ovog podneska priznao nagradu, ali pritome nagradu pogrešno priznaje u visini od 570 bodova, obzirom je vrijednost predmeta spora, kako je to i naznačeno na podnesku, iznosila 10.001,00 kn / 1.327,24 EUR, tako da tužitelju za sastav očitovanja na odgovor na tužbu pripada naknada troška u visini od 100 bodova. Trošak sastava podneska od 3. travnja 2019. pravilno je određen obzirom se radi o podnesku koji je bio nužan za vođenje postupka. Trošak sastava podneska od 24. srpnja 2019. pravilno je priznat prema Tbr. 8.1. Tarife obzirom se radi o obrazloženom podnesku. Podnesak tužitelja od 17. listopada 2019. također predstavlja obrazloženi podnesak za koji je trošak sastava pravilno priznat u visini od 570 bodova.

21. U odnosu na podnesak tužitelja od 15. ožujka 2021. prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje Tbr. 8.1. Tarife. Pravilnom primjenom Tarife i to Tbr. 8.3. tužitelju za sastav ovog podneska pripada 100 bodova. Trošak sastava podneska od 14. ožujka 2022. tužitelju pripada, ali ne po Tbr. 8.1. već po Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25 bodova.

22. Tužitelj je tužbeni zahtjev uredio podneskom od 29. srpnja 2022. Tužbeni zahtjev tužitelj je mogao urediti i na ročištu, slijedom čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da mu za sastav ovog podneska pripada nagrada po Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25 bodova. Podneskom od 3. listopada 2022. tužitelj se očituje na podnesak tuženika od 23. rujna 2022. ponavljajući ranije iznesene navode, pa se po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka.

23. Trošak sastava podneska od 20. veljače 2022. po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelju treba priznati po Tbr. 8.4. u visini od 25 bodova obzirom se radi o uređenju tužbenog zahtjeva glede promjene valute dok podnesak od 6. prosinca 2022. nije bio potreban za vođenje postupka.

24. U podnesku od 4. prosinca 2023. tužitelj ponavlja navode istaknute tijekom postupka pa se, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ne radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka. Napominje se kako je prvostupanjski sud dva puta priznao trošak sastava podneska od 25. siječnja 2019. (najprije u vrijednosti od 570 bodova, a potom u vrijednosti od 100 bodova).

25. I naposlijetku, trošak podneska od 9. rujna 2020. tužitelju je valjalo priznati prema Tbr. 8.4. Tarife, ali u visini od 25 bodova, a ne 142,5 bodova kako je to priznao prvostupanjski sud.

26. Obzirom na navedeno pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo s osnova troška sastava podneska priznati sveukupno trošak zastupanja u visini od 2555 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 5.110,00 EUR. Kada se ovaj iznos uveća za iznos PDV od 1.277,50 EUR dobiva se iznos od 6.387,50 EUR.

27. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu kojim je tužitelju kao parnični trošak priznat trošak pristojbe na tužbu od 53,09 EUR. Naime, tužitelj je tužbu podnio 26. rujna 2018. Pristojbena obveza tužitelja nastala je s danom podnošenja tužbe, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023.) kojom je propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači u postupcima koji se temelje na pravomoćnoj sudskoj presudi za zaštitu kolektivnog interesa.

28. Odredba iz članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano oslobođenje od obveze plaćanja sudskih pristojbi za potrošača u postupcima koji se temelje na pravomoćnoj sudskoj presudi za zaštitu kolektivnih interesa stupila je na snagu 20. svibnja 2023. te se ista, prema stavu ovog suda, ne može primjenjivati retroaktivno.

29. Sveukupan trošak koji je tužitelju trebalo priznati s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku uvećan za trošak vještačenja, pristupa vještaka ročištu i sudske pristojbe iznosi 15.730,57 EUR: S ostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška (preko dosuđenog od 15.730,57 EUR do zatraženog od 25.036,82 EUR) tužitelj je odbijen.

30. Obzirom na sve iznešeno na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. i 3.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

31. Razmjerno uspjehu sa žalbom od 37% tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka u visini od 286,00 EUR.

U Karlovcu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Vesna Stokrp