REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1919/2025-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NCD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Anić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. rujna 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužiteljici NCD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži naknadu štete isplatom daljnjeg iznosa od 1.504,00 EUR.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.615,77 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 2. travnja 2024. oko 12,30 sati, na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, kod kbr. 19, došlo je do prometne nezgode u kojoj je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] marke BMW, osigurano kod tuženika, naletjelo na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Fiat kojim je upravljala tužiteljica. Tužiteljica dalje navodi da je do nezgode došlo isključivom krivnjom osiguranika tuženika, da je u nezgodi zadobila ozljede, da se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom dana 17. srpnja 2005. te da joj je tuženik odbio nadoknaditi štetu. Tužiteljica traži naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Nakon što joj je tuženik 7. svibnja 2026. isplatio nesporni iznos naknade u visini od 1.500,00 EUR, tužiteljica traži da joj tuženik isplati još 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2025. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za izazivanje predmetne nezgode. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da kod tužiteljice nije došlo do trajnog oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja. Protivi se djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 1.504,00 EUR i traži naknadu parničnih troškova vezano za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz medicinskim vještačenjem te je izvršen uvid u dostavljene isprave. Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša kao stranka. Prije zaključenja glavne rasprave stranke su izjavile da su svi predloženi dokazi izvedeni te da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog prometne nezgode koja se dogodila dana 2. travnja 2024. u Zagrebu, a u kojoj je tužiteljica stradala kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, odgovornost tuženika za štetu te činjenica da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom. Isto tako, nije sporno da su tužiteljici potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani i da joj je tuženik 7. svibnja 2026. na ime naknade štete isplatio iznos od 1.500,00 EUR. Među strankama je sporan opseg štete, odnosno je li tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela štetu koja bi opravdavala isplatu novčane naknade i je li do sada isplaćenim iznosom šteta u cijelosti nadoknađena.

6. Stalni sudski vještaci prim. dr. Gordan Makarić, psihijatar i mr. sci. dr. NC, kirurg, u svom su nalazu i mišljenju naveli da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuće mišića vratne kralješnice, da je kirurško liječenje trajalo do 20. ožujka 2025. kada je prema kliničkom zapažanju fizijatra, a nakon provedene fizikalne terapije klinički status VK bio uredan, dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 31. siječnja 2025. U svom mišljenju vještaci navode da je tužiteljica s kirurške strane zadobila laku tjelesnu ozljedu, da u medicinskoj dokumentaciji nema dokaza o mogućim zadobivenim oštećenjima zglobno ligamentarnih ili koštanih struktura, a koji bi bili posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, te da nema objektivizacije o mogućem zaostalom trajnom posttraumatskim umanjenju životne aktivnosti u obliku odstupanja od normalnog funkcionalnog statusa vratne kralješnice. Nadalje, naveli su da je tužiteljica na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1), da je tužiteljica u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja, a aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istih. Vještaci su ocijenili da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednje jake bolove u trajanju od osam dana, dok su manji bolovi bili prisutni mjesec dana. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je prilikom štetnog događaja trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno tri dana, potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno pet dana, a po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno četiri tjedna. Kod tužiteljice je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabije intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj, ali s kirurške i psihijatrijske strane nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, niti je zaostalo naruženje. Prema ocjeni vještaka dok se tužiteljica nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po dva sata dnevno kroz pet dana jer je nosila imobilizaciju, a nakon toga još 10 dana po jedan sat dnevno radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova.

7. Sud je prihvatio mišljenje sudskih vještaka kao stručno i objektivno jer isto proizlazi iz nalaza koji je izrađen na temelju relevantne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

8. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u vezi sa čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO).

10. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova te pretrpljeni strah, sud je ocijenio da tužiteljica temeljem čl. 1100. ZOO ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.400,00 EUR. Sud je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i to da su se nakon donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije značajno povećali životni troškovi čime su nominalni novčani iznosi iz Orijentacijskih kriterija izgubili vrijednost koju su imali u vrijeme kada su isti doneseni. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku stopa inflacije za razdoblje od lipnja 2020. do kolovoza 2026. iznosi 36,8%.

11. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 20 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi približno 5,00 EUR pa je stoga tužiteljici dosuđena naknada u iznosu od 100,00 EUR. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR. Budući da je tuženik tijekom postupka tužiteljici platio nesporno iznos naknade od 1.500,00 EUR, dužan joj je isplatiti preostalih 1.000,00 EUR.

12. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (17. srpnja 2025.). Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

13. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 16. ožujka 2026. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 12. studenog 2025. i 10. rujna 2026. (Tbr. 9/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,25 EUR i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 72,52 EUR.

14. Tužiteljica je prije zaključenja glavne rasprave, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev. Tužiteljica smatra da joj pripada naknada u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, a s obzirom na to da joj je tuženik dana 7. svibnja 2026. isplatio nesporni iznos naknade od 1.500,00 EUR, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu ostatka naknade u iznosu od 1.000,00 EUR. S obzirom na to da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 1.504,00 EUR, nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 158. st. 1. ZPP. Sud je prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova imao u vidu ne samo kvantitativan, već i kvalitativan uspjeh stranaka u sporu, a posebno to da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao ne samo visinu, već i samu osnovu tužbenog zahtjeva tvrdeći kako je tužiteljica u nezgodi zadobila samo lakše ozljede koje ne opravdavaju dosudu bilo kakve naknade. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR. Budući da zbog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi, o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška odlučeno je kao pod točkom III. i IV. izreke.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima