REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-447/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju, s osnove naknade neimovinske i imovinske štete, iznos od 2.800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenoga 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 1.709,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, se u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 940,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. rujna 2026. do isplate.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 13. veljače 2025. godine.

Obrazloženje

1. Među strankama je tijekom postupka učinjen nespornim nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odštetna odgovornost tuženika, odnosno učinjeno je nespornim da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. ožujka 2021. u Zagrebu, a u kojoj su sudjelovala vozila reg. oznake [registarska oznaka], za koje je bilo sklopljeno važeće osiguranje od automobilske odgovornosti s tuženikom, i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a kojim se tužitelj prevozio kao putnik.

2. Učinjeno je nespornim i da se tužitelj prije podnošenja tužbe, 3. studenoga 2025., obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.526,67 eura, pri čemu valja kazati da tuženik tijekom postupka nije specificirao koji dio od tog iznosa se odnosi na neimovinsku štetu, a koji dio na imovinsku štetu.

3. Učinjeno je nespornim i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

4. Ostao je sporan opseg i visina štete, a ostalo je sporno i je li zastarjelo tužiteljevo potraživanje naknade štete preko iznosa od 1.400,00 eura do iznosa od 2.800,00 eura, dakle za iznos od 1.400,00 eura, a za koji iznos je tužitelj povisio tužbeni zahtjev tijekom postupka, kao i tijek zakonske zatezne kamate na povišeni dio zahtjeva.

5. Naime, tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da mu je nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege, te da mu je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 1.592,67 eura s osnove naknade štete, no drži da isti iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu štete tužitelju, zbog čega zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.400,00 eura s osnove neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da je sporna jedino visina štete.

7. Potom je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 13. veljače 2025. naveo, u bitnom, da drži da ima pravo na naknadu štete s osnove povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 4.392,67 eura, što umanjeno za isplaćenih 1.592,67 eura iznosi 2.800,00 eura.

8. Stoga, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate.

9. Međutim, tuženik je u podnesku od 4. ožujka 2025. naveo da se protivi preinaci tužbe, ističe prigovor zastare za povišeni dio i na taj dio osporava i zahtijevani tijek zakonskih zateznih kamata.

10. Ovaj sud je na ročištu održanom 1. srpnja 2026. dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 13. veljače 2025., primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), budući da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao znati točan, medicinski opravdani, opseg povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom tek nakon medicinskog vještačenja.

11. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 14.4.2021. (str. 6-10 spisa), skicu mjesta događaja (str. 11 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12-22 spisa),

zahtjev za naknadu štete od 3.11.2022. (str.23-25 spisa) i obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 3.11.2022. (str. 26 spisa), te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem (str. 43- 45 i 61-62 spisa).

12. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Naime, vještak dr. Šime Mijić je u svom pisano iznijetom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom, da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede vratnog segmenta kralježnice, dok se ostale dijagnoze ne odnose na predmetni štetni događaj. Liječenje je završeno posljednjim pregledom liječnika specijaliste 16. studenoga 2021. godine. Tužitelj mu je dao na uvid karton obiteljskog liječnika u kojemu on (vještak) nije našao bolesti i stanja koji bi imali direktan utjecaj u ovom predmetu.

14. Tužitelj je zbog ozljeđivanja trpio bolove i to jačeg intenziteta kratkotrajno, srednjeg 2 tjedna, slabijeg intenziteta 2 mjeseca (pregledi, ovratnik, fizikalne terapije).

15. Primarni strah je trpio kratkotrajno, sekundarni umjereni 1 mjesec, slabijeg intenziteta 2 mjeseca (pregledi, dijagnostika i liječenje, okolnost pandemije).

16. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno 1 mjesec, za pomoć oko osobne higijene, aktivnosti svakodnevnog života, nabavka i priprema hrane i slično, odlazak liječniku, te pohađanje fizikalnih terapija i održavanje kućanstva. Iz istih razloga mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 sat dnevno tokom 1 mjeseca.

17. Tuženik je prigovorio izloženom nalazu i mišljenju vještaka navodeći, u bitnom, da je vještačenje po vještaku fizijatru na okolnosti svih kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete rezultiralo krajnje visokom i nerealnom ocjenom primjerice pretrpljenog straha, a koja ocjena je punomoćniku tužitelja (inače odvjetniku specijaliziranom za naknadu štete) bila podloga da prvotni tužbeni zahtjev dvostruko povisi. Upravo je zbog navedene činjenice i predlagao vještaka fizijatra, budući fizijatri često daju trostruko, pa i četverostruko veće ocjene straha od vještaka kirurga i neurologa koji uobičajeno vještače strah. Nije naprosto realno da bi punomoćnik tužiteljice koji svakodnevno utužuje ovakve ili slične spise utužio dvostruko manji iznos od iznosa koji bi mu mogao biti dosuđen nakon ovakvog vještačenja. Ocjena straha je apsolutno pretjerana kada se stavi u kontekst pretrpljenih fizičkih bolova koji su trajali kraće, a tužitelj nije uzimao nikakve psihofarmake, niti je posjećivao psihijatra.

18. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore tuženika, vještak dr. Šime Mijić je ustrajao u svom nalazu i mišljenju. Pri tome je objasnio da je mišljenje temeljio na osnovu cjelokupne medicinske dokumentacije, osobnog pregleda tužitelja i okolnosti konkretnog slučaja. Ne nalazi niti jedan medicinski razlog za izmjenu ili dopunu svojih stručnih zaključaka. Riječ je prije svega o vrijednosnim ocjenama tuženika koji nisu potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom. Tužitelj se predominantno liječio kod fizijatra, te je provođena višestruka fizikalna terapija, te prigovor da je vještačenje povjereno fizijatru umjesto kirurgu i neurologu nije opravdan. Fizijatar je kontinuirano pratio bolesnika, procjenjivao funkcionalni status, provodio rehabilitacijski proces, te je imao direktan uvid kako u bol tako i u strah, te je upravo zbog toga i na osnovu te dokumentacije i kliničkog pregleda iznesen takav nalaz i mišljenje. Strah ne mora nužno pratiti bolove. Isto tako nije potrebno da se kod nekog razvije psihička bolest i da bude liječen psihofarmacima da bi se moglo zaključiti da je kod njega prisutan strah. Iako bolovi nisu trajali dugo koliko i strah, to je zato što je on strahovao i kad su bolovi prestali. Rađene su dijagnostičke pretrage, FSVK, provođene su fizikalno terapijske procedure i sve ono što je pacijent osjećao kao jednu nelagodu, te je iz toga proizlazio strah za ishod liječenja. Liječenje tužitelja je trajalo devet mjeseci. Tužitelj je u jednom od radioloških nalaza imao pomake vratnih kralježaka, te je radi toga i bilo indicirano dalje liječenje. Ne bi se složio da bi to bila pretjerana ocjena straha. U medicinskoj dokumentaciji je zabilježeno da su tužitelju određeni i lijekovi među ostalim i trankvilizatori, lijekovi za umirenje i protiv straha. Tužitelj je dobio normabel već prvi dan hospitalizacije. Odredio je kirurg. U medicinskoj dokumentaciji se ne spominje strah, ali ni tuđa pomoć i njega, ne spominje se ni kad je završeno liječenje. U medicinskoj dokumentaciji nije zabilježeno do kada je tužitelj uzimao normabel. Uzimao je ketonal, lijek za bol. Fizikalno terapijske procedure su isto analgetske procedure.

19. Ovaj sud je ocijenio da je vještak dr. Šime Mijić izradio pisani nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno i da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja razložno otklonio prigovore tuženika, pa je njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, a odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem na okolnost straha.

20. Pri tome valja kazati i da je ovom sudu posebno uvjerljivo obrazloženje vještaka dr. Šime Mijića da je u konkretnom slučaju slabiji sekundarni strah trajao i nakon prestanka bolova, jer je i tužiteljevo liječenje trajalo i nakon prestanka bolova, pa je logično i da je postojao strah za ishod liječenja.

21. Valja kazati i da odvjetnici, unatoč iskustvu u parnicama za naknadu štete, nemaju dovoljno stručnog znanja kako bi precizno utvrdili opseg štete svojih stranaka, a nije neobično ni da postavljaju niže zahtjeve kako bi izbjegli primjenu odredbe čl. 154. st. 2.

ZPP-a pri odlučivanju o troškovima postupka.

22. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužitelja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO).

23. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i brojne neugodnosti tijekom liječenja opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka (pregledi i kontrole liječnika specijalista, ovratnik, analgetici, fizikalna terapija, RTG, MR itd.), ovaj sud je ocijenio da iznos od 3.942,67 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje.

24. Prilikom ocjene visine naknade neimovinske štete ovaj sud se vodio i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002., izmijenjenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i općepoznatom činjenicom inflatornih kretanja od 15. lipnja 2020. godine.

25. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne mu nestručne tuđe pomoći i njege u iznosu od 450,00 eura (1095. st. 1. ZOO), jer mu je tuđa pomoć bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 90 sati i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a imajući u vidu da tužitelj nije dokazivao cijenu sata tuđe pomoći i njege u [adresa], gdje prebiva, utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura.

26. Dakle, tužitelj bi imao pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.392,67 eura, što umanjeno za isplaćeni iznos od 1.592,67 eura iznosi 2.800,00 eura.

27. Budući da tuženik tužitelju u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva nije isplatio cjelokupnu naknadu štete na koju tužitelj ima pravo, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu, sukladno odredbama čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), kao posebnog zakona koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, od 3. studenoga 2022., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

28. Imajući u vidu da je tužitelj u odštetnom zahtjevu postavio zahtjev na iznos od 45.000,00 kuna, današnjih 5.972,53 eura i da tijekom postupka nije postavio viši zahtjev od toga koji je potraživao odštetnim zahtjevom, to se u konkretnom slučaju radi o situaciji o kojoj se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-263/2025-2 od 21.5.2025. godine.

29. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate.

30. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na tijekom postupka povišeni iznos od 1.400,00 eura.

31. Naime, štetni događaj se dogodio 6. ožujka 2021., a tužitelj je podnio tužbu 20. veljače 2023., dakle prije isteka roka zastare od 3 godine predviđenog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

32. To zbog toga što se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

33. Podnošenjem tužbe kojim je zahtijevao isplatu određenog iznosa na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, visina kojih šteta se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelj je ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja, te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekinuo zastarijevanje i u odnosu na konkretni povećani zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, dakle zahtjeve iz iste činjenične i pravne osnove (u tom smislu VSRH u Rev-x 1196/11-2 od 4.4.2012. i izvodu iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. broj: Su-IV-123/2024-5).

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

35. Vrijednost predmeta spora iz tužbe od 1.400,00 eura i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 2.800,00 eura nalaze se unutar istog bodovnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT).

36. Tako je tužitelju priznat trošak prijedloga za nagodbu od 100 bodova (Tbr. 32. OT), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podneska od 13.2.2025. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 19.3.2024. i 1.7.2026. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.000,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (250,00 eura) 1.250,00 eura.

37. Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 333,18 eura (300,00 eura + 33,18 eura) i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na ovu presudu u zahtijevanom iznosu od 100,00 eura (Tar. br. 2. toč. 1. Tarife sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 50/26.).

38. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.709,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. rujna 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

39. Pri tome valja kazati da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20.2.2023. u prilogu kojega je dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, jer je sudsku pristojbu na tužbu bio dužan platiti već prilikom podnošenja tužbe (čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18., dalje: ZSP), a u kojem slučaju bi podatak o plaćenoj pristojbi bio vidljiv iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska, pa se taj trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

40. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 3.4.2023., koji nije podnesen u skladu s odredbom čl. 299.a st. 2. ZPP-a. Pri tome valja kazati da je ovaj sud na ročištu održanom 19.3.2024. riješio da se ne dopušta podnošenje odgovora na odgovor na tužbu, jer je nakon tuženikovog odgovora na tužbu ostala sporna samo visina zahtjeva, pa tužiteljevo očitovanje na odgovor na tužbu doista nije bilo potrebno za vođenje ove parnice.

41. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer istu nije platio i jer se ista plaća tek nakon pravomoćno završenog postupka razmjerno uspjehu stranaka (čl. 4. toč. 2. ZSP-a).

42. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

43. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu u iznosu od 148,00 eura

II. Pun. tuženika