1

Poslovni broj: Kž-197/2024-7

Poslovni broj: Kž-197/2024-7

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-61/24 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024., u prisutnosti optuženog D. V., a odsutnosti državnog odvjetnika i branitelja optuženika,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. V. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je optuženi D. V. u neubrojivom stanju ostvario protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

1.1.              Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) i čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14.) optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

1.2.              Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 (ispravno bi bilo čl. 554. st. 1. ZKP/08-22) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka (očito iz čl. 145. st. 2. toč 1. do 6. ZKP/08-22) i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. V. po branitelju T. K., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači "na način da donese oslobađajuću presudu", podredno da istu preinači i umjesto prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, odredi njegovo psihijatrijsko liječenje na slobodi ili da presudu ukine i vrati predmet sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.              Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Optuženik je u žalbi zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici. Na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni državni odvjetnik i branitelj optuženika, dok je prisutnost optuženika sjednici osigurana putem video linka s Zatvorskom bolnicom u Zagrebu.

6.              Žalba optuženika nije osnovana.

7.              Žalitelj ističe postojanje bitne povrede, očito iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, da je izreka pobijane presude nejasna jer prvostupanjski sud nije kod izricanja presude protiv optuženika produljio istražni zatvor. Osim što navedena žalbena tvrdnja nije točna, jer je prvostupanjski sud protiv optuženika produljio istražni zatvor kod izricanja nepravomoćne presude, sve kada i ne bi donio odluku o istražnom zatvoru, to ne bi imalo nikakvog utjecaja na izreku pobijane presude, jer odluka o istražnom zatvoru nije sastavni dio presude, već sud o tome donosi posebno rješenje.

7.1.              Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

8.              Optuženik ističe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kod čega sasvim kratko preocjenjuje sadržaj i značenje izvedenih dokaza, izvodeći zaključak da se nije radilo o nasilju optuženika prema žrtvi, već o njihovim međusobnim svađama. Nadalje se tvrdi da optuženik nije tjerao žrtvu iz stana, već da je to žrtvi rekao otac optuženika. U odnosu na događaj od 20. studenoga 2023. žalitelj navodi kako se radi o prekršaju, ne o kaznenom djelu.

8.1.              Ovakvim, sasvim sumarnim, žalbenim razlozima žalitelj nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza žrtve, iskaza roditelja optuženika, ali i obrane optuženika, izveo sasvim jasan i određen zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo u pitanju. Žrtva je dosljedno iskazivala o postupcima optuženika prema njoj, trajanju i intenzitetu tih postupaka, koji su iz psihičkog nasilja i vrijeđanja prešli u fizičke napade, što je sve kulminiralo događajem od 20. studenoga 2023. Ne može biti govora da se radilo o međusobnim svađama, pa čak i optuženik potvrđuje da je bilo određenih njegovih ponašanja prema žrtvi, koji su opisani u činjeničnom opisu. Roditelji optuženika, kao svjedoci, opisuju neprimjeren odnos optuženika prema žrtvi, a svjedok A. V. je i svjedok očevidac događaja od 20. studenoga 2023., koji je opisao taj događaj kao i žrtva. Stoga je sasvim ispravna, potpuna i obrazložena pravilima životne logike, ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka, time da za posljednji događaj postoje i fotografije ozljeda i ošišane kose žrtve. Iz izvedenih dokaza i njihovom ocjenom ispravno je prvostupanjski sud postupke optuženika podveo pod odredbu čl. 179.a KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja protupravnog djela. Ne radi se samo o prekršaju , već se radi o teškom kršenju čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), psihičkim i fizičkim nasiljem optuženika, koje se ponavljalo učestalo i kroz dulje vrijeme.

8.2.              S obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu ZID KZ/11 iz Narodnih novina 36/24., koji sadrži izmijenjenu odredbu čl. 179.a KZ/11, u smislu čl. 3. st. 2. KZ/11 trebalo je provjeriti koji je zakon blaži za počinitelja. Iako je donekle izmijenjen opis obilježja kaznenog djela, ništa od onoga što se optuženiku pravno stavlja na teret, nije izmijenjeno, za kazneno djelo ostala je ista zapriječena kazna, pa je stoga djelo trebalo pravno kvalificirati po čl. 179.a Kaznenog zakona (kao u uvodu).

9.              Žalitelj se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji tvrdnjama da je optuženiku na temelju nalaza i mišljenja vještaka trebalo izreći psihijatrijsko liječenja na slobodi. Ovo žalitelj povezuje s tvrdnjom da se radilo o blažem protupravnom djelu, bez neke štete prema bilo kome. Optuženik se podvrgnuo psihijatrijskom liječenju, postignuta je remisija bolesti, a spreman se pridržavati svih mjera opreza i liječenja na slobodi.

9.1.              Žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao sankciju sukladno zakonskim odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08-22 i čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Naime, psihijatrijski vještak je utvrdio da je optuženik protupravno djelo počinio u stanju neubrojivosti i da postoji opasnost (visoka razina vjerojatnosti) da zbog svojeg psihičkog stanja optuženik može počiniti neko teže kazneno djelo. Za otklanjanje te opasnosti psihijatrijski je vještak predložio određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu. Prvostupanjski sud nije imao razloga otkloniti takav nalaz i mišljenje, niti te razloge žalitelj dovodi u sumnju podnijetom žalbom. Time je optuženiku izrečena zakonita mjera, propisana u ZKP/08 i Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Odredbom čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano je da će sud odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ako je na temelju mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrdio da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponoviti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. S obzirom na stilizaciju zakonskog teksta, kada su ispunjene pretpostavke iz čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama sud će, na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu te ne može donijeti drugačiju odluku.

10.              Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 30. travnja 2024.