REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj Pr-59/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel Velika Gorica, radi isplate, 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba od 18. lipnja 2018. u ovom predmetu povučena.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je svojim podneskom od 31. kolovoza 2026. obavijestio sud da povlači tužbu u ovom predmetu te je predložio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak s obzirom da bi u konkretnom slučaju primjena pravila "gubitnik plaća" iz članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, u okolnostima ovog predmeta predstavljala ograničenje tužiteljevog prava na pristup sudu.

2. Tuženica se na ročištu održanom 1. rujna 2026. očitovala da pristaje na povlačenje tužbe te je zatražila naknadu troška postupka u iznosu od 4.125,00 eura.

3. Prema odredbi članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP) tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

4. Budući da je tuženica pristala na povlačenje tužbe, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Prema odredbi članka 158. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP) tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

6. Trošak tuženice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025; dalje OT) odnosi se na trošak sastavljanja podnesaka od 21. travnja 2021. i 18. svibnja 2023. (Tbr. 8. t. 1. OT) u iznosu od po 500,00 eura po radnji, te trošak pristupa na ročišta održana 15. lipnja 2021. i 4. lipnja 2024. (Tbr. 9. t. 2. OT) u iznosu od po 250,00 eura po radnji, trošak pristupa na glavnu raspravu održanu 4. rujna 2024.(Tbr. 9. t. 1. OT) u iznosu od 500,00 eura po radnji kao i trošak sastavljanja žalbe od (Tbr. 10. t. 1. OT) u iznosu od 625,00 eura po radnji, dakle ukupno u iznosu od 2.625,00 eura.

6.1. Tuženičin zahtjev za naknadu troška postupka koji se odnosi na sastavljanja odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 19. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 eura i sastavljanje odgovora na tužbu od 7. rujna 2018. u iznosu od 500,00 eura kao i zahtjev u dijelu koji prelazi iznos iz Tbr. 9. 2. OT za ročišta održana 15. lipnja 2012. i 4. lipnja 2024. budući da se na tim ročištima nisu izvodili dokazi , ukupno u iznosu od 1.500,00 eura sud smatra postavljenim izvan odredbe članka 155. ZPP .

7. U konkretnom predmetu do povlačenja tužbe nije došlo zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu, međutim, sud je pri odlučivanju o troškovima postupka primijenio test razmjernosti u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske vodeći računa o pravu na pristup sudu. Sud je ocijenio sve okolnosti predmeta, uključujući financijsku situaciju tužitelja, pravnu nesigurnost u trenutku podnošenja tužbe, ozbiljnost predmeta i ponašanje stranaka tijekom postupka, posebno vodeći računa o tome da je u ovom predmetu tuženica upravo Republika Hrvatska.

7.1. Pritom je sud prihvatio navode tužitelja da je u vrijeme podnošenja tužbe postojala različita praksa Županijskih sudova te da je bilo dopušteno podnošenje revizije u više predmeta (Revd-2141/2023, Revd-1134/2024, Revd-447/2023 i Revd-1415/2024) čime je pitanje osnovanosti zahtjeva djelatnih vojnih osoba za naknadu plaće podložno tumačenju sudova odnosno da u trenutku podnošenja tužbe nije bilo razjašnjeno zbog čega tužba tužitelja nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh . Drugim riječima, u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj je imao legitimno očekivanje da je njegov zahtjev može biti i prihvaćen.

7.2. Uzimajući u obzir da je predmet bio pravno složen i da nije bilo očito nerazumno pokretanje postupka, sud je zaključio da bi dosuđivanje svih troškova protiv tužitelja predstavljalo nerazmjerno opterećenje i ograničenje prava na pristup sudu zbog čega je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čime je postignuta pravična ravnoteža između legitimnog cilja zaštite pravosudnog sustava i prava stranaka na pristup sudu, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava. Naime, sud je stava da Država ne smije prevaliti rizik promjene vlastitih sudskih stajališta i pravne nesigurnosti na teret slabije stranke (radnika) koja je postupala u dobroj vjeri. Mehaničko nametanje visokih troškova zastupanja tužitelju bi stvorilo prekomjeran teret za njegovu egzistenciju i rezultiralo odvraćajućim učinkom ('chill-effect') na pristup sudu. Cijeneći ustavno načelo vladavine prava i poštenog suđenja, sud nalazi da je pravična ravnoteža postignuta odlukom da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 21. rujna 2026.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.