1              Poslovni broj: II Kž-194/2024-5

Poslovni broj: II Kž-194/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog M. P., okrivljene R. S. i okrivljenog I. R., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-11/2024-5 od 10. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog M. P., okrivljene R. S. i okrivljenog I. R. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. P. i drugih, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 34/24. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. P., okrivljene R. S. i okrivljenog I. R. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 17. listopada 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. P. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da se isti zamijeni mjerama opreza.

 

2.1. Žali se i okrivljena R. S. po braniteljici, odvjetnici M. L. L., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da vijeće Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijano rješenje preinači te da u odnosu na okrivljenicu ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. i drugih ZKP/08.

 

2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni I. R. po branitelju, odvjetniku M. V., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači te da se u odnosu na tog okrivljenika ukine istraži zatvor ili da se isti zamijeni predloženom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika, a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu, a tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

 

5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, doprinosu u počinjenju kaznenog djela svakoga od njih te pravnoj kvalifikaciji djela u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

5.2. Stoga nije u pravu okrivljeni M. P. kada navodi, da nije ispunjen opći uvjet za određivanje istražnog zatvora, odnosno da ne postoje dokazi iz kojih proizlazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela i ističući kako okrivljenik nije postupao s namjerom da usmrti oštećenika, pa da je eventualno počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom ili kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbeni prigovori tog okrivljenika kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, jer isti predstavljaju iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

5.3. Pravilnost utvrđenja opće pretpostavke za produljenje istražnog zatvora nije dovedena u pitanje niti žalbenim tvrdnjama okrivljene R. S. i okrivljenog I. R. kojima isti prebacuju teret kaznene odgovornosti na okrivljenog M. P., navodeći da nisu sudjelovali u počinjenju kaznenog djela na način kako im se inkriminira činjeničnim opisom iz podignute optužnice te da ih okrivljeni M. P. tereti da bi umanjio svoju kaznenu odgovornost. Naime, kao što je prethodno već spomenuto, odluku o tome jesu li okrivljenici počinili kazneno djelo, stupnju njihove krivnje i doprinosu u počinjenju kaznenog djela svakoga od njih donijet će raspravno vijeće, naravno u slučaju da optužnica bude potvrđena, pa to nije predmet utvrđivanja u postupku ispitivanja pretpostavki radi produljenja istražnog zatvora.

 

6. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima svih okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, kao jedine mjere kojom se u konkretnom slučaju može postići svrha istražnog zatvora.

 

6.1. Naime, kada se analiziraju težina, način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret, iskazana upornost i kriminalna volja kao i činjenica da su svi okrivljenici tempore criminis bili bitno smanjeno ubrojivi, te da uslijed njihove ovisnosti postoji visoka razina opasnosti da bi i u budućnosti mogli počiniti slično kazneno djelo, uslijed čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti pa navedenom pridoda da je okrivljeni M. P. i ranije dolazio u sukob sa zakonom, jer je višestruko osuđivan za različita kaznena djela, pretežito imovinskog karaktera, kao i prekršajno kažnjavan, a 2021. mu je postavljena i dijagnoza ovisnosti o opijatima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kod svih okrivljenika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora.

 

6.2. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljene R. S. i okrivljenog I. R. ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se, za sada, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom, jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.

 

6.2.1. S tim u vezi, nije osnovan niti žalbeni prigovor okrivljene R. S. kako u obrazloženju nigdje nije navedeno da se radi o prekršajno nekažnjavanoj i kazneno neosuđivanoj osobi budući da je prvostupanjski sud te okolnosti cijenio i naznačio u točki 15.2. pobijanog rješenja.

 

6.3. U odnosu na okrivljenog M. P., a imajući u vidu njegov prijašnji život i osuđivanost, ocjena je drugostupanjskog suda kako dosada izrečene sankcije očito nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu te je njegovo protupravno ponašanje očigledno progrediralo, jer mu se ovdje stavlja na teret počinjenje teškog kaznenog djela protiv života i tijela.

 

6.3.1. Stoga je bez utjecaja okrivljenikov žalbeni navod kako nije osuđivan ili ranije optužen za isto ili slično teško kazneno djelo.

 

6.4. Nije u pravu niti okrivljeni I. R. kada u žalbi navodi, da su razlozi rješenja nejasni i proturječni, jer je kao jedan od elemenata za procjenu opasnosti od ponavljanja djela navedena težina kaznenog djela što bi bio istražnozatvorski razlog iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. čime smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, da bi se radilo o istražnozatvorskom razlogu iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. nužno je da se postupak vodi za kazneno djelo sa zapriječenom kaznom dugotrajnog zatvora i da u tom smislu postoji prijedlog državnog odvjetnika, dok je za procjenu opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela kod okrivljenika, a sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, jedan od kriterija (iako ne jedini) sasvim sigurno i način počinjenja kaznenog djela te iskazana upornost i kriminalna volja.

 

6.5. Naposljetku, a u pogledu postojanja iteracijske opasnosti, nije osnovan niti žalbeni prigovor okrivljenog I. R. kako ovisnost o alkoholu na istog ne djeluje poticajno u smislu činjenja kaznenih djela i prekršaja, jer je dosada kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan. Naime, visoka razina opasnosti od ponavljanja sličnog kaznenog djela kod ovog okrivljenika proizlazi upravo iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, uslijed čega je i predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

7. Slijedom svega izloženog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje, kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

9. Kako, dakle, žalbama okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. travnja 2024.