REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2202/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, pravnoj stvari tužitelja AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820, koga zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate (vps: 132,00 eur),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 132,00 EUR (slovima: sto trideset dva eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 07. veljače 2025. godine pa do isp late, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke I. izreke ove presude preko dosuđene kamatne stope.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka 76,64 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 14,135 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 30. rujna 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje iznosa od iznos od 132,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dana 07. veljače 2025. do plateža, te ga obveže na na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da se dana 26. rujna 2024. dogodila rometna nezgoda, u kojoj je nastala nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI I20, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18736141210, nakon čega je oštećenik nastanak štetnog događaja prijavio tuženiku, nakon čega sud djelatnici tuženika dana 26. rujna 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete , referentni broj: 248203204287, te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

3. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 194-21340- 1, a koji račun u ukupnom iznosu od 496,13 eur (PDV uključen), time da je osnovicu po navedenom računu u iznosu od 396,90 eur je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, da je tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 264,90 eur, ali da razliku od 132,00 eur po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, odnosno da je razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora.

4. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je tuženik dužan naknaditi štetu u skladu s policom kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

5. Zaključno, tužitelj u tužbi navodi da je oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 26. ožujka 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 132,00 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, te predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev, i tuženika obveže na plaćanje navedenog iznosa, sa zateznim kamatama kao troška postupka.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbu i tužbeni zahtjev, kao i aktivna i pasivna legitimacija, odnosno prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, navodi da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu, odnosno da je tuženik kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila, a obzirom da je budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

7. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u Uputi o radionici za popravak vozila u dopisu od dana 28. Rujna 2024. upućenoj UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. AMOBORSKA CESTA 145, naveo da u skladu s prijavom štete oštećenik izjasnio da,popravak vozila na temelju točke E2 Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila, dalje; Uvjeti), a koji su uručeni prilikom sklapanja ugovora o osiguranju/polici da je ugovoreno da se popravak vozila ima izvršiti na mjestu (radionici) koje tuženik odredi, a u slučaju da se tako ne postupi da će se priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u naprijed navedenim radionicama.

8. Isto tako, tuženik u tužbi navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila prema računu br. 194-21340-1 i to prema cijenama rada od 52,00 eur + PDV iako je tužena oštećeniku priznala cijenu sata rada po 30,00 eur + PDV koliko iznosi cijena sata rada u servisu u koje je tuženik oštećenika uputio na popravak, to je tužena isplatila nesporan iznos od 264,90 eur, a koji iznos ne spori ni tužitelj u tužbi, te da smatra da je pravno pitanje koje se u ovome slučaju nameće je može li tužitelj ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno može li tužitelj ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao.

9. U postupku izvođenja dokaza sud je, u skladu s odredbom članka 220. ZPP -a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to kopiju računa br. 194-21341-1 od 6. veljače 2025. na iznos od 496,13 eur (list 9 spisa), kopiju Izvida štete br. 248203204287 od dana 26. rujna 2024. (list 10 spisa), kopiju dopisa tuženika od dana 12. veljače 2025. kojim tuženik šalje obavijest da je procjena visine štete 264,90 eur (list 11-12 spisa), kopiju narudžbe popravka od 23. siječnja 2025. (list 13 spisa), kopiju izvatka o stanju i prometnu po računu od dana 10. travnja 2025. na iznos od 364,13 eur (list 14-15 spisa), kopiju cjenika usluga tužitelja od dana 1. veljače 2024. (list 16 spisa), kopiju Ugovora o ustupu tražbine sklopljen između UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., [adresa] i tužitelja, odnosno AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o. iz [adresa] (list 17-19 spisa), kopiju notifikacije o ustupu tražbine od dana 26. ožujka 2025. (list 20 spisa), kopiju notifikacije o ustupanju tražbine-oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. (list 21 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 3971/23-2 od 13. listopada 2023. (list 22-29 spisa), kopiju dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od dana 3. srpnja 2013. (list 30-31 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-914/24-2 od 18. ožujka 2024. (list 32-37 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-818/14-2 od 4. lipnja 2014. (list 38-41 spisa), kopiju dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 42-45 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-1749/23-2 od 12. siječnja 2024. (list 46-50 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (list 51-56 spisa), kopiju presude VTS RH br. Pž-387/24- 2 od 6. veljače 2024. (list 57-62 spisa), kopiju dopisa nazvan Upute radionice za popravak od dana 28. rujna 2024. (list 76-78 spisa), kopiju Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila s primjenom od 5. rujna 2022. (list 79-116 spisa).

10. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 26. rujna 2024. sačinili izvid štete broj 248203204287, za štetu koja se odnosi na osobni automobile registarske oznak ZG1121IF, marka i tip HYUNDAI I20 broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2021. (list 10 spisa), time da je na izvidu štete navedeno da treba izvršiti popravak stražnjeg blatobrana i stražnjih vrata, a za koje je potrebno radno vrijeme popravka limar 2,00 eur i lakirer 4,00 eur.

11. Nakon toga, tuženik je dana 12. veljače 2025. dostavio ponudu u visini od 264,90 eur, (list 11 spisa) Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, (list 14-15 spisa) međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

12. Oštećenik je mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, jednake kvalitete kao i servis u kojem je izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka, no oštećenik je navedeno u potpunosti ignorirao. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO -a.

13. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br.194-21340-1 dana 06. veljače 2025, s dospijećima dana 21. veljače 2025. popravak vozila Registarske oznaka: ZG1121IF, Tip vozila:

HYUNDAI 1.2 DOHC KAPPA MPI (GBC3), za rad limar 2,00 eur po cijeni od 52,00 eur, rad lakirera 4,00 eur, kao potrošni material, 84,90 eur, ukupno 396,90 eur, uvećano za porez 99,23 eur, odnosno sveukupno 496,13 eur, time da je količina radnih sati za limara i lakirera jednaka kao i u ponudi tuženika, time da je ponuda tuženika od dana 12. veljače 2025. 256,90 eur, tima da time da razliku od 132,00 eur po računu koji tuženik nije platio, time da tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

14. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 132,00 eur.

15. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

16. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

17. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP -a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

18. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP -a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

19. Rješenjem od 14. listopada 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

20. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti

21. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to saslušanje tužitelja, saslušanje zakonskog zastupnika oštećenika, izvođenje dokaza Prometno - tehničkim vještačenjem na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, predloženo po tužitelju i kao i izvođenje dokaza prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera kao i u odnosu na cijene iskazane u usporednim računima, predloženo po tuženiku imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

22. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 30. rujna 2025).

23. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno - tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

24. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

25. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

26. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 26. rujna 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203204287, te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, što je podudarno navodima iz historijata tužbe pa se osporavanje štetnog događaja od strane tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

27. Iz Cjenika usluga tužitelja od dana 1. veljače 2024. (list 16 spisa), proizlazi da je radni sat limara /lakirera 65 eur, time da iz računa tužitelja proizlazi da je visina popravka obračunata u skladu s Cjenikom tužitelja.

28. Iz kopiju Ugovora o ustupu tražbine sklopljen između UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., [adresa] i tužitelja, odnosno AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o. iz [adresa] (list 17 -19 spisa), proizlazi da sud utvrđuje da su ugovorne strane dana 26. ožujka 2025. temeljem članka 88. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22, 156/22, 145/2023, 1555/2023 dalje u tekstu: ZOO) sklopule UGOVOR O USTUPANJU TRAŽBINE kojim su ugovorile da se ustupa novčana tražbina u ukupnom iznosu od 132,00 eur po računu popravka br. 194-21340-1., odnosno po računu koji je predmet ustupa, obzirom da da je dužnik po računu za popravak štete br. 194- 21340-1 podmirio dio naknade štete Ustupitelju kao vlasniku vozila na kojem je nastupila šteta u iznosu od 264,90 eur, osnovica po istom računu iznosi 396,90 eur, čime dužnik nije podmirio iznos od 132,00 eur po računu popravka br. 194-21340-1, uzimajući u obzir činjenicu da dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, slijedom ćega primatelj ima otvoreno potraživanje u iznosu 132,00 eur.

29. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku, time da je tužitelj dostavio kopiju Notifikacije od dana 26. ožujka 2025. i potvrda o njenom slanju (list 20 spisa), iz čega je vidljivo da je tuženik obaviješten o postojanju ugovora.

30. Prvenstveno se ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

31. Iz predmetnog računa proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

32. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

33. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa kopije dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od dana 3. srpnja 2013. (list 30-31 spisa), i dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., (list 42-45 spisa), koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

34. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO -a). Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 eur, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim .

35. Sud smatra da je tuženik je pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja sam priznao prije pokretanja ovog parničnog postupka, u mirnom postupku, čak djelomično isplatio nastalu štetu.

36. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Međutim, takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

37. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

38. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 132,00 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

39. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz dopis tuženika oštećenom, a koji je oštećeni u štetnom događaju koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

40. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

41. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO -a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

42. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

43. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO -a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

44. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz Obrazložene ponude tuženika razvidno, između ostaloga, da je odštetni zahtjev podnesen 26.09.2024 , dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 7. veljače 2025., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope, odnosno tužitelj je odbijen sa zahjtevom za kamatu uvećanjem osam posto na glavnicu, kao i sa zahtjevom za kamatnu stopu na trošak postupka uvećanjem osam posto, time da sud smatra da tužitelj može potraživati kamatu za tri postotna poena, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. ii Izreke

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 132,00 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

46. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 30. rujna 2025. (OTbr. 7.1.) 62,50 eur (50,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 12,50 eur) kao i trošak pristojbe 14,14 eur (sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 eur plaćen dana 30. rujna 2025. i sudska pristojba na presudu 7,50 eur), odnosno sveukupno 76,64 eur, slijedom čega je odlučeno kao izreci pod toč. III presude .

47. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6.64 eur do zatraženog iznosa od 13,27 eur (za iznos od 6,63 eur) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

48. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu troškova sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 7,50 eur (jedna polovina od iznosa pristojbe od 15,00 eur) obzirom da je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke.

U Zagrebu, 21. rujna 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

1. AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820 po odvjetniku Ivanu Županu uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976 po odvjetnici Tamari Stanić Sertić