REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1050/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Skejić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 21. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 01.01.2021.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 13,01 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,60 EUR koja teče od 15. listopad 2021. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2022. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 390,45 EUR, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] zajedno sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11.08.2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi. Tužitelj također navodi da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u utuženom razdoblju u zadnjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužiteljica tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće s osnova prekovremenog rada, dodataka za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 22.07.2026.godine (list 236-237 spisa), te isti tim podneskom potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 13,01 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Centra za vještačenja (vještakinja Ines Lozić).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10-12 spisa) osporava osnov i visinu potraživanja, a u podnesku od 04.09.2026.godine ističe i prigovor zastare potraživanja. Također je tuženik u podnesku od 26.11.2024.godine istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na predmet ovog suda Pr-1126/19, Pr-1241/2021.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2019.godine (list 5-6 spisa); podataka o bolovanju tužiteljice (list 107 spisa); evidencija rada i platnih podataka (list 156 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (Ines Lozić) (list 217-231 spisa). Izvršen je uvid u predmete Pr- 1126/19 i Pr-1241/2021 radi prigovora pravomoćno presuđene stvari istaknutog od strane tuženika.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje od 01.01.2021.godine do rujna 2024.godine i to za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intezivne skrbi. Sporno je da li mu je tuženik isplatio dodatke za otežane uvjere rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju od 01.01.2021. do rujna 2024, te da li je osnovan prigovor zastare potraživanja i prigovor pravomoćno presuđene stvari. U odnosu na prigovor zastare potraživanja isti je neosnovan budući nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog potraživanja iz podneska od 22.07.2026.godine (članak 139. ZR-a). U odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari je potrebno istaći da navedeni prigovor nije osnovan budući se u predmetu Pr-1126/2019 radilo o pravnoj stvari tužiteljice vezan za isplatu po osnovi dodataka na plaću i naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje u prekovremenom radu za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2020.godine, dok se u ovoj pravnoj stvari radi o potraživanje naknade za godišnji odmor i bolovanje u redovnom radu, a što je razvidno iz pregledanog predmeta Pr- 1126/2019 u kojem je donesena presuda od 21.03.2022.godine, a koja je postala pravomoćna 06.04.2022.godine, a ovršna 06.04.2022.godine. Također nije osnovan ni prigovor pravomoćno presuđene stvari vezano za predmet Pr-1241/2021-4 od 14.12.2022.godine budući je u tom predmetu riječ o sasvim drugoj pravnoj stvari – potraživanju vezano za uvećanje plaće s osnova uvećanja osnovice plaće za 6%, te je riječ o utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. Sve navedeno je razvidno i iz pregledanog predmeta Pr-1241/2021 u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda Pr-1241/2021-4 od 14.prosinca 2022.godine, a koja je postala pravomoćna 29.12.2022.godine, a ovršna 29.12.2022.godine. Prigovori vezano za punomoć kojom je tužiteljica ovlastila odvjetnika Maria Skejić u cijelosti su neosnovani, budući iz pregledane punomoći (list 111 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari te da za istu može primiti sve novčane primitke pa u tom smislu i parnični trošak.

7. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 217-231 spisa) proizlazi da je vještakinja utvrdila uvidom u platne liste da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana u drugoj smjeni. U odnosu na izračun visine potraživanja je navedeno da su u odnosu na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi izračuni izvršeni na način da su utvrđeni sati na koje su navedeni dodaci obračunati u obračunskim listama, te preostali efektivno odrađeni sati na koje ti dodaci nisu obračunati, te je istaknuto da je izračun svakog posebnog dodatka izvršen na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun da je vrijednost osnovne plaće, te je navedeni izračun da u Tablici 1. vještva. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da je tuženik u razdoblju od 01.01.2021.godine do 30.09.2024.godine tužiteljici obračunao manju naknadu od pripadajuće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a temeljem obračunatih i isplaćenih plaća, a da ta dugovana naknada temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 13,01 Eur-a. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik tužiteljici uredno isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate pa da u tom smislu nema dugovanja po tim osnovama.

8. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u cijelosti je vjerodostojan i logičan jer je isti sačinjen po nalogu ovog suda i službenoj dokumentaciji (evidencijama radnog vremena tužiteljice i platnim listama), a koju je u predmetni spis dostavio sam tuženik. Tužiteljica je podneskom od 22.07.2026.godine uredila tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim nalazom i mišljenjem. Tuženikov prigovor na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja istaknut u podnesku tuženika od 24.07.2026.godine je u cijelosti neosnovan. Tuženik smatra da obzirom da iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da je tuženik isplatio tužiteljici dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi te sve s osnove prekovremenog rada, kao i naknadu za godišnji odmor i bolovanje vezano za prekovremeni rad da nema dugovanja tuženika prema tužiteljici, te da predmet postupka nije bila neplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje u redovnom radu pa da je vještak prekoračio svoja ovlaštenja kad je izračunao taj dug u visini od 13,01 Eur-a. Međutim, iz sadržaja tužbe predane ovom sudu dana 11.08.2023.godine proizlazi da tužiteljica potražuje i neisplaćene bruto razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća i u prekovremenom i u redovnom radu. Tužiteljicu ovo pravo pripada pripada sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a kojom odredbom je propisano da radnik u ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a sukladno odredbi članka 58.stavka 1. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20), te članka 57.stavka 1. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. U tom smislu budući iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da tuženik duguje tužiteljici iznos od 13,01 Eur-a s osnova naknade za godišnji odmor i bolovanje u redovnom radu neosnovani su svi istaknuti prigovori tuženika na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja. Tuženik nije predlagao sudu da pozove vještaka vezano za navedene prigovore pa su navedeni prigovori u istaknutom smislu paušalne naravi.

9.Temeljem odredbe članka 81. Zakona o radu (''NN'' 93/14), je propisano da radnik u ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a sukladno odredbi članka 58.stavka 1. TKU- a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20), te članka 57.stavka 1. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

10. Na ukupan dosuđeni iznos od 13,01 Eur-a koji tužiteljicu pripada po osnovi neisplaćene razlike plaće i naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u redovnom radu tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelja iste ne pripadaju slijedom čega su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice potraživanja od 479,04 Eur-a, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

11. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točkama I/ izreke ove presude.

12. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u ovom postupku tuženik je istome dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 100,00 Eur- a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 25,00 Eur-a ukupno iznosi 125,00 Eur- a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 390,45 Eur-a koji iznos tuženik duguje tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 04.09.2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 11.09.2024. potraživao iznos od 405,00 Eur-a, a potom podneskom od 22.07.2026. iznos od 13,01 Eur-a pa da se tuženik protivi navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, iz prvotno postavljene tužbe tužiteljice je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom te nije bila u tom smislu u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. Ista je podneskom od 11.09.2024..godine postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev po nalogu suda potražujući iznos glavnice od ukupno 405,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 11.09.2024. nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu) a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 21.11.2025. dostavio sudu evidencije rada i platne liste za utuženo razdoblje, te je vještak Centar za vještačenja temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici. Tužitelj je citiranim podneskom od 22.07.2026..godine specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreba pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva budući je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Centra za vještačenja. Naime, budući je tužitelj tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogao procijeniti visinu razlike plaće koja ga pripada po navedenim osnovama, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 13,01 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 04.09.2026.protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice. Međutim, tužiteljice je dosuđen parnični trošak kako je i potraživao na račun punomoćnika tužitelja budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetniku Mariu Skejić (list 112 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istog na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastio da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužitelja. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njegova punomoćnika, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu 21. rujna 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćniku