1              Poslovni broj: II Kž-179/2024-5

Poslovni broj: II Kž-179/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 80/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-30/2024-4 (K-1/2024.) od 5. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II izreke u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. K. po branitelju, odvjetniku N. A. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da optuženiku odredi mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su i nadalje ispunjene opća i posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza.

6. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik inkriminiranim postupanjem opisanim u potvrđenoj optužnici iskazao izrazitu ustrajnost i kriminalnu volju radi protupravnog postupanja prema oštećeniku kada se ima u vidu da se optuženik tereti da je oštećenika više puta udario batom za meso, davio ga rukama te koljenima stisnuo za stražnji dio vrata i držao mu glavu stisnutu uz madrac čupajući mu kosu i govoreći da će ga ubiti. Kada se pored navedenog, uzme u obzir da je optuženik ranije osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela na štetu tadašnje supruge, te rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja prema kojima je optuženik izmijenjene strukture osobnosti, sklon negativnom emocionalnom doživljavanju te je, između ostalog, agresivan, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere psihosocijalnog tretmana, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se radi o onim osobitim okolnostima koje po svom značaju i kvaliteti upućuju na opasnost da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano.

7. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika kojima upire da mjera istražnog zatvora više nije svrhovita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani optuženika i dalje postoji visoki intenzitet opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prema oštećeniku, uslijed čega nema mjesta zamjeni istražnog zatvora mjerom opreza, unatoč tome što se optuženik "javno ispričao" oštećeniku te unatoč udaljenosti između njihovog mjesta stanovanja jer te okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost. Jednako tako, nije od značaja za odluku o istražnom zatvoru činjenica da je optuženik otpušten na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora na koju je ranije osuđen zbog kaznenog djela ubojstva, kao ni proteklo vrijeme na slobodi do počinjenja ovog kaznenog djela.

8. Iako optuženik u žalbi upire na povredu načela razmjernosti kada navodi da se nalazi u istražnom zatvoru "gotovo 11 mjeseci", drugostupanjski sud ocjenjuje da načelo razmjernosti nije povrijeđeno kada se ima, u vidu u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., razmjer između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženika, kazne, koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Stoga, vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru, po ocjeni drugostupanjskog suda ne opravdava primjenu mjere opreza kako to predlaže žalitelj kada navodi da je optuženik tijekom boravka u istražnom zatvoru "shvatio protupravnost svojeg postupanja".

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. travnja 2024.