Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Kov-61/2025-25

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici, u optužnom vijeću sastavljenom od Vesne Piškorec Kuzmić kao sucu pojedincu s ovlastima predsjednika optužnog vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tanje Benotić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika ŽŠ i 2. okrivljene SŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11) i zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11 te 3. okrivljenika HŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. i 38. KZ/11, a povodom optužnice oštećenika kao tužitelja JŠ, PŠ, GŠ i OŠ, zastupanih po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maćešić & partneri iz Rijeke, od 12. svibnja 2025., odnosno 9. lipnja 2025., dana 21. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012., – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013, 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje ZKP/08) o b u s t a v l j a se kazneni postupak u odnosu na 1. okrivljenika ŽŠ, 2. okrivljenu SŠ i 3. okrivljenika HŠ pokrenut optužnicom oštećenika kao tužitelja JŠ, PŠ, GŠ i OŠ, zastupanih po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maćešić & partneri iz Rijeke, od 12. svibnja 2025., odnosno 9. lipnja 2025., zbog počinjenja kaznenih djela i to 1. okrivljenik ĐŠ i 2. okrivljena SŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11) i zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11 te 3. okrivljenik HŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. i 38. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 149. stavak 3. ZKP/08 oštećenici kao tužitelji PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su nadoknaditi troškove ovog postupka, a koji se odnose na nužne izdatke 1. okrivljenika ŽŠ, 2. okrivljene SŠ i 3. okrivljenika HŠ te nagrade i nužnih izdataka branitelja 1. okrivljenika – odvjetnika Vedrana Barišića, branitelja 2. okrivljene – odvjetnika Damira Barišića i braniteljice 3. okrivljenika – odvjetnice Anite Kovačić Lončarić.

Obrazloženje

1. Dana 12. svibnja 2025. oštećenici kao tužitelji putem punomoćnice odvjetnice Anite Krizmanić podnijeli su ovom sudu optužnicu protiv 1. okrivljenika ŽŠ, 2. okrivljene SŠ i 3. okrivljenika HŠ zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 279. stavak 1. KZ/11 i dr.

2. Rješenjem ovog suda broj K-44/2024-5 od 5. lipnja 2025. optužnica je vraćena oštećenicima kao tužiteljima koji su, prema toč.I. izreke tog rješenja u roku od 3 dana bili dužni poduzeti dokazne radnje radi boljeg razjašnjenja stvari, a u toč.II. izreke tog rješenja je navedeno da ukoliko oštećenici kao tužitelji u roku od 3 dana ne dostave ispravljenu optužnicu u skladu s uputom iz toč.I. i ukoliko neće biti priloženi svi potrebni dokazi, da će sud optužnicu odbaciti.

3. Punomoćnica oštećenika kao tužitelja podnijela je dana 9. lipnja 2025. novu optužnicu protiv 1. okrivljenika ŽŠ i 2. okrivljene SŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11) i zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11 te 3. okrivljenika HŠ, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 279. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. i 38. KZ/11.

4. U novoj optužnici punomoćnica oštećenika kao tužitelja je djelomično uskladila, odnosno izmijenila i dopunila činjenični opis kaznenih djela koja se inkriminiraju 1. okrivljenom ŽŠ, 2. okrivljenoj SŠ i 3. okrivljeniku HŠ, s time da oštećenici kao tužitelji uz novu optužnicu nisu dostavili niti jedan novi dokaz na kojem temelje optužnicu.

5. U odgovoru na optužnicu 1. okrivljenik ĐŠ po branitelju odvjetniku Vedranu Barišiću navodi da je oštećenicima kao tužiteljima optužnica koja je podnesena dana 12. svibnja 2025. vraćena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Kov-44/2025 od 5. lipnja 2025. zbog poduzimanja dokaznih radnji radi boljeg razjašnjenja stvari uz određivanje roka od 3 dana za poduzimanje navedenih dokaznih radnji uz upozorenje, da će sud optužnicu odbaciti ako oštećenici kao tužitelji u ostavljenom roku od 3 dana ne poduzmu dokazne radnje radi boljeg razjašnjenja stvari uz dostavu ispravljene optužnice i uz nju priloženih svih dokaza na kojima se optužnica temelji, a da su oštećenici kao tužitelji podnijeli novu optužnicu dana 9. lipnja 2025. s korekcijama činjeničnog opisa, kojima nisu ostvarili bolje razjašnjenje stvari, jer nisu uz optužnicu priložili dokaze o poduzetim novim dokaznim radnjama kojima bi se postiglo bolje razjašnjenje stvari, a u odnosu na optužnicu od 12. svibnja 2025., u popisu dokaza koje prilažu uz optužnicu od 9. lipnja 2025. postoji razlika samo u tome, što oštećenici kao tužitelji navode i prilažu dva dopisa Zagrebačke banke d.d. od 28. 3.2024. i 5.11.2024., označene kao red. br. dokaza 27. i 28., na str. 4. optužnice od 9. lipnja 2025.

6. Navedeni dopisi Zagrebačke banke d.d. nisu novi dokazi, jer se oni, po navođenju samih oštećenika, već nalaze u spisu KP-DO-1/2024, a sadržajno ti dopisi ničime na pridonose boljem razjašnjenju stvari i time ne udovoljavanju nalogu suda iz rješenja posl. br. Kov-44/2024, pa obrana 1. okrivljenika smatra da optužnicu od 9. lipnja 2025. treba uz primjenu odredbe članka 344. st. 2. u vezi s člankom 356. st. 3. ZKP/08 odbaciti, jer oštećenici kao tužitelji nisu postupili po nalogu iz rješenja Kov-44/2025, nisu proveli dokazne radnje radi boljeg razjašnjenja stvari, a nisu niti tražili produljenje roka za provedbu daljnjih dokaznih radnji.

7. Nadalje, u odgovoru na optuženicu 1. okrivljenik ĐŠ poriče da bi počinio kazneno djelo za koje ga se optužnicom tereti, navodeći da činjenični opis optužnice nije razumljiv i protiv tako sačinjene optužnice nije moguća obrana pa stvari nisu dovoljno dobro razjašnjene niti nakon vraćanja optužnice na popravak radi boljeg razjašnjenja stvari.

8. Smatra da postoji očito proturječje u činjeničnim navodima optužnice i proturječje između prikupljenih dokaza, tako da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, te da nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave, koje je predmet optužbe. Činjenični opis pobijane optužnice, tako kako je sastavljen, ne sadrži dovoljno jasne i određene elemente kaznenog djela za koje se 1. okrivljenika u pravnom opisu kaznenog djela tereti.

9. Obrana 1. okrivljenika navodi da se u činjeničnom opisu optužnice navodi da je drugookrivljena SŠ u predmetu solemnizacije ugovora o doživotnom uzdržavanju postupala „po ovlaštenju 1. okrivljenika“. Iz takvoga navoda oštećenika dalo bi se, valjda, zaključiti, kako se radnjom počinjenja terećenog kaznenog djela ima smatrati to, što je prvookrivljenik dao drugookrivljenoj „ovlaštenje“ da poduzme radnju solemnizacije, pri čemu oštećenici gube iz vida, da je drugookrivljena javnobilježnički prisjednik, koja kao javnobilježnički prisjednik ima izvorno ovlaštenje, temeljeno na odredbi članka 126. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022), prema kojoj odredbi javnobilježnički prisjednik „može obavljati sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik“, pa tako može obavljati i javnobilježničku potvrdu ugovora. Dakle, za obavljanje konkretnog javnobilježničkog posla – javnobilježničke potvrde ugovora o doživotnom uzdržavanju, drugookrivljenoj SŠ nije bilo potrebno nikakvo posebno „ovlaštenje“ prvookrivljenog kao javnog bilježnika, kada ga ona ima po samom zakonu. U sklopu toga ovlaštenja, da obavlja sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, sadržana je i uporaba službenog pečata javnog bilježnika, pa prema tome, drugookrivljena je stavljanjem toga pečata na valjano sastavljenu javnobilježničku potvrdu ugovora postupila pravilno i zakonito, a prvookrivljenik nije počinio radnju koja bi imala obilježje kaznenoga djela.

10. Znajući, da se kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave može počiniti samo s namjerom, a nikako iz nehaja, oštećeni kao tužitelji u činjeničnom opisu konstruiraju po zakonu traženu namjeru kao subjektivni element toga kaznenoga djela tako, što navode, da su svi okrivljenici, što uključuje i 1. okrivljenika ŽŠ, postupali „u cilju da se na štetu drugih osoba sastave i ovjere neistiniti dokumenti koji imaju služiti u pravnom prometu“, a da ništa od uz optužnicu priloženih dokaza nije povezano s takvom tvrdnjom, jer niti jedan od tih dokaza ne podupire tvrdnju, da bi 1. okrivljenik ĐŠ postupao u inače rutinskom i svakodnevnom javnobilježničkom uredovanju potvrde (solemnizacije) ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer se iz dokaza, priloženih uz optužnicu, nedvojbeno dade utvrditi, kako je tu javnobilježničku radnju izvršavala od početka do kraja javnobilježnička prisjednica SŠ, te da je pri tome postupala zakonito i savjesno i da pri tome nije postupala tako da se nanese štetu drugim osobama, te da nije postupala s ciljem sastavljanja i ovjere neistinitih dokumenata.

11. Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao isprava nije sastavljan od strane javnog bilježnika ili javnobilježničke prisjednice, a drugookrivljena SŠ imala je sve zakonom propisane ovlasti za provođenje javnobilježničke radnje potvrde (solemnizacije) tog ugovora, čiji tekst je izradila stručna osoba – odvjetnica Anita Kovačić Lončarić iz [adresa]. Javnobilježnička prisjednica imala je sve zakonom propisane ovlasti za javnobilježničku potvrdu toga ugovora, tako da sudjelovanje prvookrivljenika u poduzimanju te radnje nije bilo potrebno.

12. Iz cjeline činjeničnog opisa optužnice dade se razumjeti, da oštećeni kao tužitelji ne dovode u pitanje postojanje rukoznaka pok. NŠ na ispravama – ugovoru o doživotnom uzdržavanju i pripadajućem zapisniku, a isto slijedi i iz obrane 2.okrivljene SŠ, koja iskazuje da je pok. NŠ UŠ taj rukoznak stavio na navedene isprave nakon što mu je sadržaj ugovora pročitan i detaljno rastumačen, a on je svo vrijeme potvrđivao, kako razumije i prihvaća što mu se govori.

13. Prema tome, rukoznak, nesporno jest nalazeći na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, radi se o rukoznaku pok. NŠ i tu činjenicu je drugookrivljenica SŠ kao javnobilježnička prisjednica posvjedočila.

14. Slijedom toga, prvookrivljeni ĐŠ bio je dužan, kao što je to zakonom propisano, valjano potvrđeni (solemnizirani) ugovor o doživotnom uzdržavanju prihvatiti kao valjanu i relevantnu ispravu u ostavinskom postupku iza pok. NŠ, te uz pravilnu primjenu zakona odlučiti, da se o imovini, obuhvaćenoj ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ne raspravlja u ostavinskom postupku, jer je tom imovinom, za života, raspolagao pok. NŠ, pa slijedom toga, ta imovina ne može ulaziti u ostavinsku imovinu, jer nije zatečena na njegovom imenu u času smrti.

15. Iz dokaza priloženih uz optužnicu, a koje čini i preslika ostavinskog predmeta u kojem je, kao povjerenik suda, nastupao prvookrivljeni ĐŠ slijedi da je postojanje tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog između pok. NŠ i trećeokrivljenog HŠ, uredno solemniziranog, prvookrivljenik ĐŠ trebao i morao uvažiti i kao pravnu činjenicu na odgovarajući način vrednovati u provođenju ostavinskog postupka iza pok. NŠ, u kojem postupku je on nastupao kao povjerenik suda. Svako drugo ili drugačije postupanje prvookrivljenog ŽŠ u tom ostavinskom postupku bilo bi protivno zakonu i podložno pobijanju zainteresiranih osoba. Dakle, nema nikakvih dodirnih točaka s dokazima priloženim uz optužnicu tvrdnja, navedena u činjeničnom opisu, o tome, da bi prvookrivljenik ĐŠ, „na štetu drugih osoba“, spomenuti ugovor o doživotnom uzdržavanju „koristio u pravnom prometu“. Prvookrivljenik je u ostavinskom postupku, postupajući kao povjerenik suda, postupao apsolutno zakonito, a što potvrđuje javnobilježnički zapisnik s ročišta u ostavinskome postupku, iz kojega slijedi, da je postojanje toga ugovora o doživotnom uzdržavanju učinjeno poznatim svim nasljednicima, da su oni postojanje toga ugovora prihvatili kao pravno relevantnu činjenicu, te, dapače, uredno dali na zapisnik, kojega su vlastoručno i potpisali, valjane nasljedničke izjave na kojima se temeljilo doneseno rješenje o nasljeđivanju, koje je istoga dana, temeljem izjava svih nasljednika o odreknuću od prava na prigovor odnosno žalbu, postalo pravomoćno. Osim toga, ugovor o doživotnom uzdržavanju bio je javno vidljiv u zemljišnim knjigama o čemu su prisutne stranke mogle biti upoznate i na taj način.

16. Uz optužnicu priloženi ostavinski predmet O-1132/2022 nedvosmisleno potvrđuje, da je prvookrivljenik ĐŠ, kao javni bilježnik i povjerenik suda u tome ostavinskome predmetu, postupao zakonito, poštujući pravila postupka i poštujući očitovanja volje dana na ostavinskom ročištu od strane svih nasljednika, te da je u skladu s nasljedničkim izjavama donio na zakonu utemeljeno rješenje o nasljeđivanju. Dakle, taj ostavinski predmet, priložen kao dokaz uz optužnicu, u cijelosti se nalazi u proturječju s tvrdnjom iz činjeničnog opisa optužnice o tome, da bi okrivljenici, pa među njima i prvookrivljeni ĐŠ, ugovor o doživotnom uzdržavanju u ostavinskom postupku koristio „na štetu drugih osoba“.

17. Obrana 1. okrivljenika, nadalje navodi, da iz činjeničnog opisa optužnice koji obiluje naprijed opisanim nedostacima, prvookrivljenik zaključuje, kako oštećenici kao tužitelji tu optužnicu podižu i nastoje postići njezinu potvrdu radi toga, što se osjećaju oštećenima za iznos od najmanje 180.000 eura „vrijednosti ostavinske imovine“. Kako je gotovo istovremeno s podizanjem ove optužnice prvookrivljeniku dostavljen prijedlog oštećenika za mirno rješenje spora radi naknade štete u istom iznosu, a nakon toga i tužba radi naknade štete u iznosu od 233.498,54 eura koje se pred naslovnim sudom vodim pod brojem P-162/2025, već je to dovoljno za zaključak, kako se u ovome predmetu radi o građansko-pravnom odnosu i da u svemu što se u činjeničnom opisu optužnice navodi nema dovoljno osnova za osnovanu sumnju na počinjenje kaznenog djela kojem bi počinitelj ili supočinitelj bio prvookrivljenik ĐŠ.

18. Dakle, oštećenici, podizanjem ove optužnice žele ostvariti svoj ekonomski interes

– sudjelovanje u ostavinskoj imovini pok. NŠ, i to onoj imovini, s kojom je pok. UŠ raspolagao za života, u čemu bi im, po njihovom mišljenju, bilo od znatne pomoći optuživanje javnog bilježnika i javnobilježničke prisjednice za kazneno djelo krivotvorenja, bez obzira na to, hoće li ta optužnica biti potvrđena ili ne, te hoće li biti kaznenog postupka, pa i bez obzira na njegov krajnji ishod.

19. Oštećenici svojom optužnicom obuhvaćaju prvookrivljenog ŽŠ iako su svjesni da u njegovom postupanju kao povjerenika suda u ostavinskom postupku iza pok. NŠ nema nikakvih „krivotvorenja“ niti „korištenja u pravnom prometu“ niti postupanja „na štetu drugih osoba“, jer iz dokaza priloženih uz optužnicu jasno je, da je prvookrivljenik postupao u skladu sa zakonom i voljom nasljednika kao stranaka u ostavinskom postupku, slijedeći njihove nasljedničke izjave pri donošenju rješenja o nasljeđivanju, a da ni u kakvom "krivotvorenju“ nije sudjelovao niti je na bilo koji način oštetio „druge osobe“, pod kojima oštećenici podrazumijevaju, valjda, same sebe, iako su u ostavinskom postupku dali nedvosmislene nasljedničke izjave da se nasljedstva iza pok. NŠ odriču u korist sunasljednika, sada pokojnog FŠ.

20. Oštećenici kao tužitelji povezuju radnje okrivljenika, koje oni smatraju važnima, sa navodnom štetom od „najmanje 180.000 eura ostavinske imovine“ a da niti iz dokaza priloženih uz optužnicu niti iz samog činjeničnog opisa optužnice nije moguće razumjeti, u čemu bi bila uzročno-posljedična veza između odricanja sunasljednika od nasljedstva u ostavinskom postupku i radnji prvookrivljenog kao javnog bilježnika i povjerenika suda u tom istom ostavinskom postupku te navodne štete za oštećenike kao tužitelje, kada ta imovina, vrijedna „najmanje 180.000 eura“ niti je bila niti je mogla biti predmetom ostavinskog postupka, kada je tom imovinom, za života, raspolagao pok. NŠ.

21. U odgovoru na optužnicu 2. okrivljena SŠ po svom branitelju, odvjetniku Damiru Barišiću u bitnome ponavlja navode iz odgovora na optužnicu podnijetom od strane 1. okrivljenika ŽŠ također navodeće da smatra kako oštećenici kao tužitelji nisu postupili po rješenju ovog suda Kov-44/2024-5 od 5. lipnja 2025. kojim rješenjem i je vraćena optužnica radi poduzimanja dokaznih radnji radi boljeg razjašnjenja stvari, jer je izvanraspravno vijeće smatralo da dokazi priloženi uz optužnicu koja je bila podignuta pred ovim sudom dana 12. svibnja 2025. nisu priloženi dokazi koji bi doveli do zaključka o osnovanoj sumnji na počinjenje djela, odnosno da bi se optužnica mogla ispitati.

22. Obrana 2. okrivljene SŠ smatra da postoji očito proturječje u činjeničnim navodima optužnice i proturječje između prikupljenih dokaza, tako da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće,

23. Obrana 2. okrivljene SŠ predlaže da se prihvate njezini navodi iz odgovora na optužnicu te da se ista odbaci.

24. U pravodobnom odgovoru na optužnicu 3. okrivljenik IŠ putem svoje braniteljice odvjetnice Anite Kovačić Lončarić također predlaže da optužno vijeće odbaci optužnicu oštećenika kao tužitelja smatrajući da oštećenici kao tužitelji nisu postupili po odluci ovog suda od 5. lipnja 2025. kojom im je vraćena optužnica.

25. Obrana 3. okrivljenika smatra da je nova optužnica nerazumljiva. Navodi da je pok. NŠ u nekoliko navrata izrazio želju za sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je stoga braniteljica 3. okrivljenika dana 15. srpnja 2022. sastavila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je 3. okrivljenik HŠ dostavio 1. okrivljenom ŽŠ i 2. okrivljenoj SŠ radi njegove solemnizacije.

26. Prije vanjskog uredovanja, 2. okrivljena SŠ je utvrdila da je ugovor u skladu sa zakonom i dana 20. srpnja 2022. pristupila kod sada pokojnog NŠ u Dom za starije i nemoćne osobe u Koprivnici radi solemnizacije ugovora, a u nazočnosti 3. okrivljenika HŠ pri čemu je pokojni NŠ umjesto svojeg potpisa stavio rukoznak svojeg lijevog kažiprsta na sve primjerke ugovora o uzdržavanju, jer mu je šaka desne ruke bila ukočena kao i na zapisnik poslovnog broja OV-5882/2022, OV-5884/2022 i na punomoć.

27. Obrana 3. okrivljenika smatra da su 1. okrivljenik ĐŠ i 2. okrivljena SŠ postupali u skladu sa odredbama Zakona o javnom bilježništvu te da 3. okrivljenik HŠ niti na koji način nije potaknuo 1. okrivljenog ŽŠ i 2. okrivljenu SŠ na počinjenje kaznenih djela za koje se terete niti im je pomagao u počinjenju istih.

28. Sud je izvršio uvid u spis broj Kov-61/2025. te spis Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-1237/2024 i spis ODO u Koprivnici broj KP-DO-1/2024.

29. Sud smatra da nema dovoljno dokaza da su 1. okrivljenik ĐŠ, 2. okrivljena SŠ i 3. okrivljenik HŠ osnovano sumnjivi za kaznena djela koja im se stavljaju na teret optužnicom oštećenika kao tužitelja, s time da je oštećenik kao tužitelj JŠ u međuvremenu preminuo dana **.**.2025., a iz rješenja ovog suda broj P-162/2025-18 od 2. ožujka 2026. proizlazi da su PŠ i GŠ utvrđeni kao njegovi zakonski nasljednici.

30. Optužnicom oštećenika kao tužitelja stavljeno je na teret okrivljenicima da su tijekom vremenskog razdoblja 3. lipnja - 20. srpnja 2022., u [adresa], postupili na način, tako da su u prethodno sačinjena tri ugovora o doživotnom uzdržavanju označenog sa datumom 15.07.2022. god., a navodno sastavljenom između pok. IŠ NŠ, umrlog **.**.2022., kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i RŠ kao davatelja uzdržavanja s druge strane, u cilju da na štetu drugih osoba sastave i ovjere neistinite dokumente koji imaju služiti u pravnom prometu, u tri ugovora 2. okrivljena po ovlaštenju 1. okrivljenika koji ima svojstvo osobe javnog povjerenja po čl.2.st.2. ZJB, uz poticanje i pomoć 3. okrivljenika proveli javnobilježničko posvjedočenje činjenica svojeručnog rukoznaka umjesto potpisa sa datumom 20.07.2022. god, premda navedenog dana 20.07.2022. 2. okrivljena i 3. okrivljenik nisu posjetili niti su evidentirani kao posjetitelji radi privatnog posjeta pok. ZŠ niti radi službenog uredovanja 2. okrivljene izvan javnobilježničkog ureda kod pok. DŠ u javnoj ustanovi Domu za starije i nemoćne osobe u [adresa], a pri tome ujedno i svjesni činjenice da se odgovarajući rukoznak ne uzima, već svojeručno stavlja uz prethodno propisano upozorenju i naznake takvog upozorenja na ugovoru sukladno odredbi članka čl. 44. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (ZJB) kao propisanih bitnih formalnosti koje bitne formalnosti po čl.3.st.2. ZJB daju pravnu snagu javne isprave, te da u konkretnom slučaju jednako tako nije niti postojala potreba za uzimanjem više rukoznaka od strane pok. DŠ NŠ koji je u tom trenutku svoju volju mogao potvrditi vlastoručnim potpisom prethodno pročitanog i rastumačenog ugovora, a nakon čega je u nastavku postupanja 2. okrivljena predmetna tri ugovora o doživotnom uzdržavanju provela i ovjerila kroz javnobilježnički Zapisnik posl.br. OV-5882/2022, posl.br. OV-5884/2022 od dna. 20.07.2022. uz naznaku, u jednom Ugovoru ''rukoznak lijevog kažiprsta'', u drugom Ugovoru ''rukoznak desnog kažiprsta'' i pečatom 1. okrivljenika i u trećem Ugovoru bez naznake, a u Zapisniku za sva tri Ugovora ''rukoznak lijevog kažiprsta'', te zatim sva tri Ugovora kao javne isprave svojim potpisom i pečatom 1. okrivljenika, javnog bilježnika ŽŠ koji ima svojstvo osobe javnog povjerenja po čl.2.st.2. ZJB, solemnizirala odgovarajućom javnobilježničkim potvrdama, te je iste u nastavku postupanja 3. okrivljenik koristio kao javne isprave u pravnom prometu nakon smrti pok. DŠ na štetu drugih osoba i to u zemljišno-knjižnom postupku posl. br.- Z- 6313/2022, kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb radi raspolaganja sa 146.618,54 EUR na računu br. 23600002567496500, a 1. okrivljenik u ostavinskom postupku posl. br. O-1132/2022 iza smrti pok. DŠ, slijedom čega dakle, su isti takvim svojim postupanjem oštetili nasljednike pok. DŠ za novčani iznos od najmanje 180.000,00 eura vrijednosti ostavinske imovine, a koja imovina, tako nezakonito raspoređena, nije unesena u cit. ostavinskom postupku iza smrti pok. DŠ NŠ, te da su time 1. okrivljenik i 2. okrivljena, oboje kao službene osobe u službene isprave unijeli neistinite podatke, a koje su isprave sa neistinitim sadržajem svojim potpisom te službenim pečatom i ovjerili, te 3. okrivljenik s namjerom potaknuo druge da kao službene osobe u službene isprave unesu neistinite podatke i pomogao im u tome, koje isprave imaju služiti kao dokaz u pravnom prometu.

31. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su NŠ i HŠ dana 15. srpnja 2022. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a isti je ovjerila javnobilježnička prisjednica SŠ te je naznačeno da je pokojni NŠ stavio svoj otisak kažiprsta na mjesto potpisa.

32. Nadalje, uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-1132/2022. proizlazi da su nakon provedene ostavinske rasprave održane dana 8. prosinca 2022. nasljednicima iza pokojnog NŠ utvrđeni EŠ zastupana po sinu PŠ, OŠ i FŠ, s time da su EŠ i OŠ svoje pripadajuće dijelove ustupile BŠ.

33. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su predmet tog ugovora nekretnine pokojnog NŠ upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te bankovni računi koje je isti imao u Zagrebačkoj banci.

34. Prema podacima iz zemljišnih knjiga na nekretninama pokojnog NŠ zabilježen je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaprimljen kod ovog suda u zemljišno- knjižni odjel dana 21. srpnja 2022. pod brojem Z-6313/2022.

35. Prema odredbi članka 279. stavak 1. KZ/11 kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave čini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izdradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem.

36. Kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11 čini tko dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učini da ovo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu.

37. Sud nespornim zaključuje da je 1. okrivljenik ĐŠ u svojstvu javnog bilježnika proveo ostavinski postupak iza pokojnog NŠ te da je 2. okrivljena SŠ u svojstvu javnobilježničke prisjednice ovjerila ugovor o doživotnom uzdržavanju u Domu za starije i nemoćne Koprivnica gdje je bio smješten pokojni UŠ, s time da je ista postupala po ovlaštenju 1. okrivljenika ŽŠ.

38. Iz dokaza koje su oštećenici kao tužitelji priložili uz podignutu optužnicu ne proizlazi da bi se moglo zaključiti da je u ispravama koje su sačinjene od strane javnog bilježnika, odnosno javnobilježničke prisjednice nešto bilo neistinito navedeno, unijeto u isto, odnosno da bi bio ovjeren neistiniti sadržaj.

39. Iz zapisnika pregleda Ureda javnog bilježnika Nikole Bakrača koji je obavljen 10. listopada 2024. te zapisnika sa 263. sjednice Upravnog odbora Hrvatske javnobilježničke komore od 18. siječnja 2025. proizlazi da je obavljen izvanredni pregled Ureda javnog bilježnika Nikole Bakrača te je donijeta odluka da upravni odbor ne nalazi na bitne povrede u postupanju javnobilježničkog prisjednika, a niti javnog bilježnika (točka Ad11 zapisnika poslovni broj HJK-O-4/25).

40. Također iz dokaza koje su oštećenici kao tužitelji priložili uz podignutu optužnicu ne proizlazi da bi 3. okrivljenik HŠ na bilo koji način prikazivanjem lažnih činjenica doveo u zabludu javnog bilježnika, odnosno 1. okrivljenika ŽŠ te 2. okrivljenu SŠ kako bi ovjerila neistiniti sadržaj, jer je ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen od strane odvjetnice Anite Kovačić Lončarić te su ovjeri tog ugovora bile nazočne stranke.

41. Niti iz jednog dokaza koje je optužba priložila uz podignutu optužnicu ne proizlazi da bi 3. okrivljenik HŠ poticao s namjerom druge osobe da kao službene osobe u službene isprave unesu neistinite podatke i pomagao im u tome.

42. Iz naprijed navedenog sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza da bi 1. okrivljenik ĐŠ, 2. okrivljena SŠ i 3. okrivljenik HŠ bili osnovano sumnjivi za kaznena djela koja im se inkriminiraju optužnicom oštećenika kao tužitelja te je sud rješenjem obustavio kazneni postupak u odnosu na sve troje okrivljenika.

43. Temeljem odredbe članka 149. stavak 3. ZKP/08 oštećenici kao tužitelji PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su nadoknaditi troškove ovog postupka, a koji se odnose na nužne izdatke 1. okrivljenika ŽŠ, 2. okrivljene SŠ i 3. okrivljenika HŠ te nagrade i nužnih izdataka branitelja 1. okrivljenika – odvjetnika Vedrana Barišića, branitelja 2. okrivljene – odvjetnika Damira Barišića i braniteljice 3. okrivljenika – odvjetnice Anite Kovačić Lončarić.

44. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Koprivnica, 21. rujna 2026.

Sudac pojedinac s ovlastima

predsjednika optužnog vijeća

Vesna Piškorec Kuzmić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 3 (tri) dana od primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu.

Dostaviti

1. Punomoćnica oštećenika kao tužitelja – odvjetnica Anita Krizmanić

2. 1. okrivljenik ĐŠ, [adresa]

3. 2. okrivljena SŠ, [adresa]

4. 3. okrivljenik HŠ, [adresa]

5. Branitelj 1. okrivljenika – odvjetnik Vedran Barišić

6. Branitelj 2. okrivljene – odvjetnik Damir Barišić

7. Braniteljica 3. okrivljenika – odvjetnica Anita Kovačić Lončarić