REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-503/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Violeti Veselić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15 a, Zagreb, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tomić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Čačiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marijane Grigić, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Tomić & partneri iz Zagreba, i punomoćnika tuženika, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv-100989/2022 od 4. listopada 2022., kojim je naloženo tuženiku MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB:15907062900 iznos od 24.689,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.578,69 EUR od 24.02.2021.,

- na iznos od 2.087,10 EUR od 24.03.2021.,

- na iznos od 2.017,21 EUR od 24.04.2021.,

- na iznos od 1.719,27 EUR od 22.05.2021.,

- na iznos od 822,12 EUR od 24.06.2021.,

- na iznos od 426,70 EUR od 23.07.2021.,

- na iznos od 425,51 EUR od 24.08.2021.,

- na iznos od 425,51 EUR od 23.09.2021.,

- na iznos od 425,51 EUR od 26.10.2021.,

- na iznos od 1.370.79 EUR od 25.11.2021.,

- na iznos od 1.865,87 EUR od 22.12.2021.,

- na iznos od 2.389,73 EUR od 26.01.2022.,

- na iznos od 2.583,65 EUR od 24.02.2022.,

- na iznos od 2.036,17 EUR od 24.03.2022.,

- na iznos od 2.077,00 EUR od 26.04.2022.,

- na iznos od 1.438,93 EUR od 27.05.2022.,

i to do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv-100989/2022 od 4. listopada 2022. za iznos nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 351,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2022., kao dana donošenje rješenja o ovrsi, do isplate.

III Nalaže se tuženiku MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB:15907062900, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.840,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2026., kao dana donošenja ove presude, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-100989/2022 od 4. listopada 2022. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 6. rujna 2022., sa stanjem na dan 31. kolovoza 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.689,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa do isplate i troškovima ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-503/2023-2 od 29. svibnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je vlasnik cjelokupnog poslovnog prostora koji se odnosi na utuženo potraživanje, RĆ, koji je pravo vlasništva stekao temeljem darovnog ugovora sklopljenog s tuženikom dana 22. svibnja 2014. godine, dakle prije utuženog razdoblja od siječnja 2021. do travnja 2022.godine. Također navodi kako poslovni prostor koji se odnosi na utuženo razdoblje nije grijan te da ga se ne može obvezati na plaćanje računa za toplinsku energiju koja mu nije isporučena.

4. Tijekom postupka tj. na pripremnom ročištu održanom 06. studenog 2024. tuženik ističe prigovor zastare za sve utužene račune te osporava visinu tužbenog zahtjeva obzirom na, kako navodi, postojanje tri neprijavljena poslovna prostora za koja se toplinska energija u utuženom razdoblju obračunavala ostalim suvlasnicima, među ostalim i tuženiku. Predlaže ukinuti predmetni platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. Tužitelj je podneskom od 21.06.2023. obrazložio činjenične navode sada tužbe, navodeći da potraživanje koje je predmet ovog spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], a koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Ističe kako je u Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, upravo tuženik naveden kao krajnji kupac pod šifrom: 1360530, a koju odluku je tuženik vlastoručno potpisao te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Između ostalog, tužitelj navodi kako je krajnji kupac kao obveznik plaćanja računa za toplinsku energiju dužan o svakoj promjeni koja se odnosi na stambeni / poslovni prostor obavijestiti tužitelja u roku od osam dana od nastale promjene i dostaviti relevantnu dokumentaciju temeljem koje tužitelj može za određeni prostor provesti promjene vlasnika i ostalih podataka, a o kojoj obvezi je krajnji kupac upozoren na svakom ispostavljenom računu za toplinsku energiju. Tužitelj, dalje ističe kako je tuženik propustio izvršiti obvezu obavještavanja tužitelja o promjeni subjekta korisnika nekretnine te da stoga za tužitelja nije od značaja ako postoji nesklad između stvarnog korisnika toplinske energije i prijavljenog korisnika sve dok se ne podnese zahtjev za izmjenu podataka. Nadalje, tužitelj navodi kako je iz utuženih računa vidljivo da se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG odnosno prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 1S koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme. Raspodjela toplinske energije, tužitelj navodi, vrši se prema snazi poslovnog prostora tuženika sukladno izdanoj energetskoj suglasnosti dok se fiksni elementi računa obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošnje toplinske energije. Tužitelj pojašnjava kako su svi podaci koji su relevantni za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju, jasno i javno navedeni na svakom računu te da je razvidno kako je u utuženom razdoblju bilo potrošnje. Navodi i kako tuženik nije prigovarao utuženim računima, iako je na svakom računu upozoren na mogućnost podnošenja eventualnog prigovora na ispostavljene račune, radi čega, uvažavajući sve prethodno navedeno, tužitelj smatra da je osnovano utužio predmetne račune.

6. Također podneskom od 12.05.2025., obzirom na tuženikove tvrdnje o tri neprijavljena poslovna prostora za koja se toplinska energija obračunavala u utuženom razdoblju svim suvlasnicima, između ostalog i tuženiku, tužitelj ističe kako postoji ugovor o potrošnji toplinske energije potpisan po suvlasnicima te ukoliko je nakon zaključenja ugovora došlo do promjena u krajnjim kupcima toplinske energije, da je sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije, kako bi se ti novi krajnji kupci priključili na mrežu toplinske energije, potrebno da većina suvlasnika dostavi tužitelju dokaz da su ispunjeni tehnički i pravni uvjeti za njihovo priključenje prema suvlasničkom dijelu, kao i da je potreban i izrađeni strojarski elaborat, kako je i istaknuto u dopisu tužitelja od 29. prosinca 2015. upućenom predstavniku suvlasnika predmetne zgrade. Ističe da je u navedenom dopisu tužitelj ovlaštenog predstavnika suvlasnika obavijestio i o mogućnosti promjene modela obračuna troškova toplinske energije, ali da niti predstavnik suvlasnika niti tuženik nisu dostavili tužitelju niti potrebni strojarski elaborat niti zahtjev za promjenom modela obračuna troškova toplinske energije tako da bez relevantne dokumentacije temeljem nije mogao izvršiti nikakve izmjene u obračunu toplinske energije. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 6. rujna 2022., Darovni ugovor od 20. svibnja 2014., Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 260016201401 od 28. studenog 2014. , Odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, prijepise utuženih računa, reklamaciju tuženika od 12. listopada 2011. na račune tužitelja iz 2011. godine, dopis tužitelja od 28. listopada 2011. upućen tuženiku, energetsku suglasnost od 10. rujna 2004., dopis predstavnika suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i [adresa], DĆ od 19. kolovoza 2015., dopis tužitelja od 29. prosinca 2015. kojim odgovara na dopis predstavnika suvlasnika, saslušan je svjedok DĆ te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa za toplinsku energiju za poslovni prostor koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa] i br. 28, [adresa], za razdoblje od mjeseca siječnja 2021. do mjeseca travnja 2022., u ukupnom iznosu od 24.689,78 EUR.

10. Nesporno je da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke toplinske energije, te da tuženik nije platio dug tužitelju prema utuženim računima koje mu je tužitelj ispostavio.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara te je sporna pasivna legitimacija tuženika obzirom da tuženik tvrdi da je predmetni poslovni prostor darovao RĆ još prije utuženog razdoblja. Sporno je i je li tuženik osnovano ispostavljao račune za isporučenu toplinsku energiju, obzirom da tuženik tvrdi da poslovni prostor za koji su izdani utuženi računi uopće nije grijan.

12. Uvidom u prijepise utuženih računa sud je utvrdio da se radi o računima za isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od siječnja 2021. godine do travnja 2022. godine za samostalnu uporabnu cjelinu (SUC) odnosno poslovni prostor površine 2.101,00 m2 na adresi [adresa], da je kao krajnji kupac i vlasnik naveden tuženik, da je šifra krajnjeg kupca 1360530, da se utuženi računi odnose na obračun potrošene / isporučene toplinske energije, kao i na fiksne naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije te da ukupno dugovanje u utuženom razdoblju iznosi 24.689,78 EUR, kako to proizlazi i iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 06. rujna 2022.

13. Da se radi o poslovnom prostoru kroz postupak stranke nisu osporavale, a sud je isto utvrdio i čitanjem utuženih računa u kojem je pod "kategorija potrošnje" navedeno "industrija i poslovni prostori na CTS-u, vrelovod".

14. Nadalje, sukladno članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj: 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

15. Čitanjem ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 260016201401 od 28. studenog 2014. utvrđeno je da je tužitelj, kao kupac, s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina predmetne zgrade, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, GĆ, kao krajnjih kupaca, zaključio Ugovor o potrošnji toplinske energije za predmetnu zgradu na adresi u [adresa] i br. 28., a koja zgrada uz navedene adrese obuhvaća i adresu [adresa], kako to proizlazi iz iskaza svjedoka DĆ, koji je predstavnik suvlasnika navedene zgrade od 5. prosinca 2013. godine.

16. Odredbom čl. 1. st. 3. Ugovora o potrošnji toplinske energije, broj: 260016201401 od 28. studenog 2014. (list 47 do 53 spisa) određeno je da ugovorne strane utvrđuju da su krajnji kupci donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem (ovdje tužiteljem) većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, dok je st. 4. istog članka propisano da se ugovor sklopljen između kupca i krajnjih kupaca na temelju Odluke iz st. 3. smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima i primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.

17. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine (list 55 spisa) utvrđeno je da su suvlasnici predmetne zgrade, temeljem čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13 i 14/14) ovlastili svojim potpisom predstavnika suvlasnika DĆ da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tvrtkom HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. (ovdje tužiteljem), kao odabranim kupcem toplinske energije, kao i da je Odluka donesena većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima te da ista vrijedi do opoziva. Uvidom u popis suvlasnika (list 56 do 69 spisa) koji je prilog spomenutoj Odluci ovaj sud je utvrdio da je tuženik naveden kao krajnji kupac toplinske energije pod rednim brojem 6, sa šifrom oznake 1360530, za prostor površine 2101,00 m² (koja kvadratura je identična onoj navedenoj na utuženim računima) te da se uz navedene podatke nalazi vlastoručni potpis tuženika. Pri tome sud ističe kako je spomenuti popis suvlasnika koji je ujedno i popis krajnjih kupaca sastavni dio Ugovora o potrošnji toplinske energije, broj: 260016201401 od 28. studenog 2014., kako to proizlazi iz čl. 1. st. 5. tog Ugovora te čl. 4. st. 5. Općih uvjeta.

18. Nadalje, čitanjem darovnog ugovora od 20. svibnja 2014., ovjerenog po javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba dana 22. svibnja 2014., pod poslovnim brojem OV- 6531/2014, sud je utvrdio da je tuženik, kao darovatelj, darovao svom sinu RĆ, kao daroprimatelju, nekretninu - u naravi poslovno prodajni prostor u Zagrebu u naselju „Dubrava-Centar“, na adresi [adresa], a koja nekretnina je nesporno nekretnina na koju se odnosi predmetno potraživanje jer sam tuženik navodi kako je RĆ vlasnik predmetnog poslovnog prostora te da je pravo vlasništva isti stekao upravo temeljem prethodno citiranog darovnog ugovora.

19. Odredbom čl. 4. st. 7. Općih uvjeta propisano je da je krajnji kupac obvezan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije. Također odredbom čl. 1. st. 6. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 od 28. studenog 2014., određeno je da su krajnji kupci obvezni u roku od osam dana, prijaviti kupcu svaku promjenu vlasništva samostalne uporabne cjeline ili drugih podataka koji imaju utjecaj na ispostavljanje računa za toplinsku energiju i ugovorni odnos s kupcem.

20. Imajući na umu da je Ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem kao kupcem toplinske energije zaključen 28. studenog 2014., a sastavni dio tog Ugovora je popis suvlasnika / krajnjih kupaca (članak 4. stavak 5. Općih uvjeta i čl. 1. st. 5. predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije) koji je potpisao sam tuženik, ne može se prihvatiti njegov prigovor da nije pasivno legitimiran jer se tuženik prema tužitelju legitimirao kao krajnji kupac, iako je pola godine prije toga, u svibnju 2014. darovao predmetni poslovni prostor svom sinu RĆ.

21. Osim toga, tuženik niti tvrdi niti dostavlja dokaz da bi nakon sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 od 28. studenog 2014. (kojeg je potpisao kao krajnji kupac toplinske energije putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika predmetne zgrade), u skladu s čl. 4. st. 7. Općih uvjeta odnosno u skladu s čl. 1. st. 6. predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije, prijavio kupcu toplinske energije (ovdje tužitelju) da je predmetni poslovni prostor darovao svom sinu RĆ ili da bi to učinio obdarenik (daroprimatelj) RĆ. Pri tome sud ističe da je, na temelju čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku bio teret dokaza da je, prije utuženog razdoblja, osobno pisanim putem obavijestio tužitelja o darovanju predmetnog poslovnog prostora jer se radi o promjeni koja ima utjecaj na ispostavljanje računa za toplinsku energiju i na ugovorni odnos s tužiteljem, kao kupcem toplinske energije, a tuženik navedeno nije dokazao. Pri tome sud ističe kako i iz iskaza svjedoka DĆ, koji je predstavnik suvlasnika predmetne zgrade od 5. prosinca 2013. godine, proizlazi da niti on kao predstavnik suvlasnika ni na koji način nije obavijestio tužitelja o spomenutom ugovoru o darovanju smatrajući da to nije njegova obaveza kao predstavnika suvlasnika.

22. Ustrajući u svom prigovoru da je predmetni poslovni prostor darovao pa da stoga nema ugovornih obveza prema tužitelju, tuženik gubi iz vida da je na temelju sklopljenog Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 2600162101401 od 28.11.2014. (za koji je dao svoju suglasnost) postao ugovoreni krajnji kupac. Na taj ugovorni odnos ne utječe činjenica da je tuženik svoj suvlasnički udio prenio na treću osobu bez obavijesti o tome svom suugovaratelju (ovdje tužitelju) jer je tuženik u odnosu s tužiteljem bio dužan poštovati ugovoreno pravo te postupiti savjesno prema tužitelju kao svom suugovaratelju, sve u smislu odredbe članka 4. Općih uvjeta i članaka 4., 5. i 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO).

23. Navedeno još i više vrijedi u situaciji poput ove kad se tuženik, a ne njegov sin, obvezao tužitelju kao krajnji kupac, iako je predmetnu nekretninu već prethodno darovao svom sinu.

24. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je utvrdio da je tuženik osnovano zaveden u evidencijama tužitelja kao krajnji kupac toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru, a time i da je obveznik plaćanja usluge tužitelja.

25. Obzirom na sve prethodno navedeno, stav je ovog suda da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan te da tuženik neosnovano poriče svoju obvezu plaćanja utuženog potraživanja. Pritom, sud ističe, kako predmetna tuženikova obveza prema tužitelju ne utječe na pravo tuženika da se za plaćeni iznos tužitelju regresira od svog sina RĆ.

26. U odnosu na prigovor visine tužbenog zahtjeva obzirom na okolnost postojanja tri neprijavljena poslovna prostora za koja se toplinska energija u utuženom razdoblju obračunavala ostalim suvlasnicima predmetne stambene zgrade, među ostalim i tuženiku, ovaj sud je uvidom u dopis predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa] i br. 28, [adresa], DĆ, od 19. kolovoza 2015., (list 131-135 spisa) utvrdio da je predstavnik suvlasnika obavijestio tužitelja o navedenoj okolnosti te predložio prijavu neevidentiranih krajnjih kupaca toplinske energije, a sve obzirom na činjenicu da neprijavljeni korisnici ne plaćaju potrošnju toplinske energije već njihovu potrošnju podmiruju ostali suvlasnici stambene zgrade.

27. Uvidom u dopis tužitelja od 29. prosinca 2025. godine sud je utvrdio da je tužitelj odgovorio na navedeni dopis predstavnika suvlasnika DĆ te je u istom dopisu ukazao na uvjete koji se moraju ispuniti kako bi tužitelj mogao neevidentirane poslovne prostore uvrstiti u popis krajnjih kupaca tužitelja i započeti s obračunom toplinske energije. Tužitelj je u navedenom dopisu predložio predstavniku suvlasnika dva načina za ispunjenje tih uvjeta. Tako tužitelj kao jedan od načina da se neevidentirani poslovni prostori uvrste u popis krajnjih kupaca tužitelja navodi izradu elaborata izrađenog od strane ovlaštenog inženjera strojarstva i to za cjelokupni objekt (predmetnu stambenu zgradu) kako bi se utvrdila zakupljena snaga za svaku samostalnu uporabnu cjelinu, odnosno svaki stambeni i poslovni prostor zasebno (dakle i za do sada neevidentirane poslovne prostore), obzirom da elaborat služi kao potvrda stvarne energetske snage i predstavlja osnovu za obračun troškova toplinske energije, uz obrazloženje da je izrada spomenutog elaborata potrebna jer tužitelj ne raspolaže podacima o zakupljenoj snazi za neevidentirane poslovne prostore. Tužitelj, dalje u dopisu od navodi da 29. prosinca 2025. godine da sa spomenutim elaboratom moraju biti suglasni svi tarifni odnosno krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije, što su dužni potvrditi pisanim putem, kao i da krajnji kupci sami financiraju izradu ovog elaborata.

28. Obzirom da uvođenje neevidentiranih poslovnih prostora u obračun toplinske energije na način da se za iste utvrdi zakupljena snaga putem elaborata predstavlja trošak za krajnje kupce te je potreban određeni vremenski period, to tužitelj u spomenutom dopisu od 29. prosinca 2025. godine, predlaže i drugi način rješavanja sporne problematike. Naime, navodi kako se obračun troškova toplinske energije za te poslovne prostore može riješiti promjenom modela obračuna troškova toplinske energije za sve krajnje kupce spojene na zajedničko mjerilo toplinske energije DB065, što je u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15, 124/15) te bi u tom slučaju relevantan podatak za obračun troškova toplinske energije bila površina prostora, a ne priključna snaga svakog pojedinog poslovnog prostora.

29. Iz iskaza svjedoka GĆ, predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade, koji je iskazao da stanuje na adresi [adresa], proizlazi da predmetna stambena zgrada predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu, ali ima 3 adrese: [adresa] te [adresa] i br. 28, da se toplinska stanica za cijelu tu zgradu nalazi na adresi [adresa] te da je on predstavnik suvlasnika za cijelu zgradu, za sve 3 navedene adrese, od 5. prosinca 2013. godine.

30. Svjedok DĆ, predstavnik suvlasnika, nadalje je iskazao kako je tuženika vidio jedanput, otprilike prije 5 do 6 godina, na održanom sastanku u prostorijama zgrade povodom plaćanja pričuve jer je tuženik tvrdio da u stvarnosti koristi manju kvadraturu poslovnog prostora od one za koju je zaveden. Iskao je, također, da je upravitelj zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. te da je kod upravitelja prvo kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora bio zaveden tuženik, a da je sada zaveden tuženikov sin RĆ, ali ne zna od kada. Nadalje je iskazao da se poslovni prostor koji je predmet ovog spora prostire na 4 etaže, kroz podrum, prizemlje, visoko prizemlje i etažu P1 (što je etaža poslovnih prostora koja se nalazi između visokog prizemlja i 1. kata), da se radi o jedinstvenom poslovnom prostoru koji ima više ulaza i to s [adresa] i [adresa], da u tom poslovnom prostoru postoje radijatori te da se isti grije što zna jer je u tom poslovnom prostoru bio zajedno sa djelatnicima tužitelja tijekom 2014. i 2015. godine, kada je obilazio sve poslovne prostore u zgradi, a vezano za činjenicu da neki poslovni prostori nisu bili u evidenciji tužitelja. U obilasku predmetnog poslovnog prostora sjeća se da radijatora nema samo u podrumskom dijelu jer je to prema projektu bilo parkiralište za stanare, a da u ostalim etažama postoje radijatori.

31. Kada mu je sud predočio prethodno navedeni dopis od 19. kolovoza 2015. koji je upućen HEP-TOPLINARSTVU d.o.o.(ovdje tužitelju) od strane stambene zgrade [adresa]. i 28. te [adresa], predstavnik suvlasnika je iskazao da je on taj dopis poslao tužitelju kako bi se kao krajnji kupci evidentirali poslovni prostori koji nisu bili zavedeni u njihovoj evidenciji te da je u prilogu dopisa dostavio o kojim se neevidentiranim poslovnim prostorima radi. Iskazao je, nadalje, kako mu je na navedeni dopis tužitelj odgovorio svojim dopisom u kojem je naveo da je potrebno napraviti strojarski elaborat iz kojeg treba biti vidljiva zakupljena snaga svakog poslovnog prostora, da takav elaborat moraju financirati sami vlasnici poslovnih prostora te da je potrebna suglasnost svih suvlasnika da se oni zavedu kao krajnji kupci kod tužitelja. Spomenuti strojarski elaborat nije napravljen jer vlasnici poslovnih prostora koji nisu u evidenciji tužitelja nemaju interesa napraviti i platiti takav elaborat jer se de facto besplatno griju, obzirom da imaju radijatore u poslovnim prostorima, a nisu zavedeni kao krajnji kupci. To stoga što u toplinskoj stanici postoji jedan kalorimetar gdje se očitava potrošnja za sve poslovne prostore u zgradi, i za one poslovne prostore koji su u evidenciji i za one koji nisu evidentirani kod tužitelja kao krajnji kupci, te se ta ukupna potrošnja grijanja onda dijeli samo na one poslovne prostore koji su kod tužitelja evidentirani kao krajnji kupci.

32. Kada mu je sud predočio prethodno navedeni dopis tužitelja od 29. prosinca 2015., predstavnik suvlasnika je potvrdio da je to odgovor tužitelja kojim je odgovoreno na njegov dopis od 19. kolovoza 2015. O dopisu tužitelja od 29. prosinca 2015. godine obavijestio je vijeće suvlasnika te je iskazao da je iz tog dopisa vidljivo da je moguća i promjena modela za isporuku toplinske energije na način da se ista obračunava prema površini poslovnih prostora, u kojem slučaju bi se izbjegla potreba izrade strojarskog elaborata, međutim, on i vijeće suvlasnika nisu razmatrali tu mogućnost promjene modela isporuke toplinske energije, niti su suvlasnici zgrade o promjeni tog modela ikada donosili bilo kakvu odluku .

33. Nadalje, predstavnik suvlasnika iskazao je da je predmetni poslovni prostor zaveden kod tužitelja, time da je prvo kao vlasnik istog bio zaveden Gaj d.o.o., zatim Pan-Papirna industrija, a zatim ovdje tuženik, a je li sa tuženika preneseno na njegovog sina RĆ, to ne zna. Kada mu je sud predočio tablicu br. 1, koja je sastavni dio spomenutog dopisa svjedoka GĆ od 19. kolovoza 2015. godine, gdje je naveden i prostor u vlasništvu MĆ, ovdje tuženika, u površini od 30 m2 te za koji je navedeno da ga nema u evidencijama tužitelja, predstavnik suvlasnika je iskazao kako je tako smatrao u trenutku kada je pisao navedeni dopis, međutim, iz kasnije korespondencije s tužiteljem je utvrđeno da je taj poslovni prostor od 30 m² kod tužitelja zaveden u okviru jedinstvenog predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tuženika površine cca 2100 m2 do 2200 m2.

34. Predstavnik suvlasnika DĆ, također je iskazao da je o tome da vlasnici poslovnih prostora koji su evidentirani kao krajnji kupci, plaćaju grijanje i za one poslovne prostore koji se griju, a nisu evidentirani kao krajnji kupci kod tužitelja, obavještavao tužitelja pisanim putem i telefonskim putem, intenzivno 2014., 2015. pa sve do 2018. godine. Pisanim putem obavještavao je i Državni inspektorat, upravitelja zgrade, Udrugu potrošača, ali ništa nije riješeno.

35. Sud prihvaća iskaz svjedoka GĆ, budući da je isti iskazivao sigurno i uvjerljivo, nezainteresiran je za ishod ovoga postupka, a osim toga, vjerodostojnost njegova iskaza u dijelu je potvrđena materijalnim dokazima (prethodno navedenim dopisima od 19. kolovoza 2015. i 29. prosinca 2015. godine. Uz navedeno, sud ističe kako u prilog istinitosti iskaza navedenog svjedoka govori i činjenica da niti tužitelj niti tuženik, nisu prigovarali istinitosti njegovog iskaza.

36. Naime, sud je uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 od 28.11.2014. i utužene račune utvrdio da su modeli raspodjele i obračuna potrošnje toplinske energije jasno vidljivi kako iz navedenog Ugovora (čiji sastavni dio je prema čl. 1. st. 5. istog i popis krajnjih kupaca, koji je, između ostalih, potpisao i sam tuženik, što je već prethodno obrazloženo) kao i iz svakog utuženog računa. Naime, iz svakog utuženog računa vidljivo je kako se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 1EG, prema udjelu snage samostalne uporabne cjeline tj. predmetnog poslovnog prostora u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, odnosno računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju se na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki prostor prema zakupljenoj snazi prostora sukladno izdanoj energetskoj suglasnosti. Navedeno proizlazi i iz dopisa tužitelja od 29. prosinca 2015. godine, a djelom i iz iskaza svjedoka DĆ.

37. Također, ovaj sud je uvidom u utužene račune utvrdio da su isti za tuženika kao krajnjeg kupca formirani u skladu s čl. 3. do 5. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 od 28.11.2014. te u skladu s čl. 13. Općih uvjeta, pri čemu je fakturiran varijabilni i fiksni dio cijene proizvodnje i distribucije toplinske energije kao i naknada za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije te naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom koje se naplaćuju svakom krajnjem kupcu u fiksnim iznosima mjesečno.

38. Dakle, u skladu s naprijed navedenim propisima i Ugovorom o potrošnji toplinske energije tužitelju mjesečno pripada fiksni dio cijene za proizvodnju i distribuciju toplinske energije u iznosu od 200,05 EUR (1.507,31 kn), kao i naknade za djelatnost kupca toplinske energiju i za djelatnost opskrbe toplinskom energijom u fiksnom iznosu od 140,36 EUR (1.057,52 kn), što ukupno i uvećano za PDV (25%) od iznosi 425,51 EUR odnosno 3.206,04 kn koliko i iznose računi za srpanj, kolovoz i rujan 2021. jer tada nije bila zabilježena potrošnja toplinske energije. Naprotiv, suprotno tvrdnjama tuženika, u razdoblju od siječnja 2021. do svibnja 2021. te od listopada 2021. do travnja 2022. zabilježena je potrošnja toplinske energije, s što je potvrđeno podacima o očitanim mjerilima koji se nalaze na pojedinim računima i sadrže točne podatke o potrošnji u fakturiranom razdoblju. Ti podaci iskazani su na utuženim računima od siječnja 2021. do svibnja 2021. te od listopada 2021. do travnja 2022., kao varijabilni dio cijene proizvodnje i distribucije toplinske energije. Pri tome ovaj sud ističe da činjenica da je predmetni poslovni prostor bio grijan proizlazi i iz iskaza svjedoka DĆ kojemu je sud poklonio vjeru, a kako je prethodno obrazloženo.

39. Također, sud ističe, kako je iz iskaza predstavnika suvlasnika DĆ utvrdio da suvlasnici predmetne stambene zgrade nisu postupili prema uputi tužitelja iz njegovog dopisa od 29. prosinca 2015. godine kako bi se i neevidentirani poslovni prostori uvrstili u popis krajnjih kupaca tužitelja i započeli s obračunom toplinske energije odnosno niti su izradili elaborat po ovlaštenom strojarskom inženjeru niti su zatražili promjenu modela obračuna troškova toplinske energije za sve krajnje kupce spojene na zajedničko mjerilo toplinske energije DB065, u kojem slučaju bi relevantan podatak za obračun troškova toplinske energije bila površina prostora, a ne zakupljena snaga, a koja varijanta ne iziskuje troškove za suvlasnike predmetne zgrade.

40. Dakle, iz svega prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj ispravno tj. u skladu s čl. 3. do 5. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 260016201401 od 28.11.2014. i čl. 13. Općih uvjeta te sukladno izdanoj energetskoj suglasnosti obračunavao trošak proizvodnje i distribucije toplinske energije u utuženim računima ispostavljenim tuženiku, kao i da tužitelj nije odgovoran za pasivnost suvlasnika predmetne zgrade.

41. Slijedom prethodno navedenog, ovaj sud je kao nepotreban, odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dokaza strojarskim vještačenjem na okolnost stvarne potrošnje toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru kako bi se utvrdilo kolika je stvarna potrošnja i da li ta stvarna potrošnja odgovara obračunu u utuženim računima. To stoga jer je stvarna potrošnja evidentirana na utuženim računima, a osim toga, stav je ovog suda kako se strojarskim vještačenjem koje bi se provodilo u tijeku ovog parničnog postupka ne bi moglo utvrditi kolika je bila stvarna potrošnja toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru u utuženom razdoblju, dakle u prošlosti.

42. Također, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za njegovim saslušanjem na okolnost da postoje tri poslovna prostora u predmetnoj zgradi koja se griju, a nisu evidentirani kao krajnji kupci kod tužitelja te s tim u vezi stvarne potrošnje toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru i to stoga jer je postojanje neevidentiranih poslovnih prostora sud utvrdio na temelju dopisa predstavnika suvlasnika od 19. kolovoza 2015., dopisa tužitelja od 29. prosinca 2015. te iskaza svjedoka – predstavnika suvlasnika DĆ, dok je potrošnja toplinske energije u predmetnom poslovnom prostoru u utuženom razdoblju vidljiva iz utuženih računa.

43. Sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika da se od upravitelja zgrade GSKG d.o.o. zatraži podatak da li je i kada tužitelja, obavijestio o promjeni vlasništva predmetnog poslovnog prostora tj. sa imena tuženika MĆ na RĆ jer prema čl. 4. st. 7. Općih uvjeta, obveza obavještavanja o promjeni krajnjeg kupca je na krajnjem kupcu (konkretno tuženiku), dakle, ne radi se o obvezi upravitelja zgrade, a osim toga, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije niti tvrdio da bi bilo tko tužitelja obavijestio o promjeni krajnjeg kupca.

44. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Budući da u konkretnom slučaju toplinska energija nije isporučena za potrebe kućanstva, već za potrebe poslovnog prostora, ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog (koji se sada smatra tužbom) 8. rujna 2022. a najstariji utuženi račun za siječanj 2021. godine, dospijeva na naplatu 23. veljače 2021. (kako proizlazi iz tog računa i izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 06. rujna 2022.), dok ostali utuženi računa imaju kasniji datum dospijeća, to proizlazi da je prigovor tuženika da je nastupila zastara neosnovan jer je zastarni rok za najstariji utuženi račun istekao tek 23. veljače 2026.

45. Slijedom svega prethodno navedenog, kako je na temelju provedenih i prethodno analiziranih dokaza ovaj sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 06. rujna 2022. i prepisa utuženih računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16 – dalje OZ) uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio te obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje to ovaj sud smatra da je tuženik na temelju čl. 7. predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije te čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO, kao krajnji kupac toplinske energije dužan tužitelju podmiriti utuženi iznos od 24.689,78 EUR (ranije 186.025,11 kn). Pri tome sud ističe kako tuženik niti do zaključenja prethodnog postupka, a niti do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da bi prigovarao utuženim računima, iako mu je sud na pripremnom ročištu održanom 6. studenog 2024. godine odredio rok od 8 dana da u sudski spis dostavi pisane prigovore na utužene račune, a tuženik iste nije dostavio niti u roku koji mu je sud odredio, a niti u daljnjem tijeku postupka. Uz navedeno se ističe da je tuženik na svakom utuženom računu (na stranici 2 istih) upozoren da može pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a kako je prethodno navedeno, tuženik nije dokazao da bi prigovarao utuženim računima, iako je sukladno čl. 219. ZPP-a teret dokaza navedene činjenice upravo na tuženiku.

46. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 8. st. 1. predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije te čl. 29. st. 1., u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO.

47. Uvidom u utužene račune i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 6. rujna 2022. godine, ovaj sud je utvrdio da račun za siječanj 2021. godine dospijeva na naplatu 23. veljače 2021. godine, račun za veljaču 2021. godine dospijeva na naplatu 23. ožujka 2021. godine, račun za ožujak 2021. godine dospijeva na naplatu 23. travnja 2021. godine, račun za travanj 2021. godine dospijeva na naplatu 21. svibnja 2021. godine, račun za svibanj 2021. godine dospijeva na naplatu 23. lipnja 2021. godine, račun za lipanj 2021. godine dospijeva na naplatu 22. srpnja 2021. godine, račun za srpanj 2021. godine dospijeva na naplatu 23. kolovoza 2021. godine, račun za kolovoz 2021. godine dospijeva na naplatu 22. rujna 2021. godine, račun za rujan 2021. godine dospijeva na naplatu 25. listopada 2021. godine, račun za listopad 2021. godine dospijeva na naplatu 24. studenog 2021. godine, račun za studeni 2021. godine dospijeva na naplatu 21 prosinca 2021. godine, račun za prosinac 2021. dospijeva na naplatu 25. siječnja 2022. godine, račun za siječanj 2022. dospijeva na naplatu 23. veljače 2022. godine, račun za veljaču 2022. dospijeva na naplatu 23. ožujka 2022. godine, račun za ožujak 2022. dospijeva na naplatu 25. travnja 2022. godine i račun za travanj 2022. dospijeva na naplatu 26. svibnja 2022. godine.

48. Slijedom navedenog, kako tuženik o dospijeću nije podmirio utužene račune, sud tužitelju dosuđuje zateznu kamatu na svaki pojedini utuženi iznos, tekuću od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa (računa) do isplate, kako je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom, sve po stopi određenoj čl. 29. st. 2.i 8. ZOO.

49. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, predmetni platni nalog je održan u cijelosti na snazi za isplatu glavnice u iznosu od 24.689,78 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, sve kako je utvrđeno u točki I izreke ove presude.

50. U točki II izreke, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 351,72 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, budući da se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka može teći tek od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje (navedeno je sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste – dalje OT), na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26) kao i od javnobilježničkog troška odmjerenog sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21,18/22 i 154/22, dalje: Pravilnik).

52. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od troška sastava podneska od 21.06.2023. – 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT, sastava podneska od 12.05.2025 – 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu održanom 6.11.2024. – 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu održanom 22.01.2025. – 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu održanom 15.10.2025. – 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) obračunat na podneske i ročišta iznosi 3.125,00 EUR. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se i od sastava prijedloga ovrhu za - 250 bodova prema Tbr. 11. toč. 1 OT, što bi uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosilo 500,00 EUR, ali kako je tužitelj na ime sastava ovršnog prijedloga zatražio iznos od 331,81 EUR to mu sud dosuđuje za sastav ovršnog prijedloga traženi iznos od 331,81 EUR, sve sukladno čl. 2. st. 1. i čl. 164. st. 1. -3. ZPP-a. Slijedom navedenog, ukupni trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 3.456,81 EUR.

53. Javnobilježnički trošak tužitelja sastoji se od predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 EUR (ranije 75,00 kn), na temelju čl. 7. st.1. Pravilnika te od ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 190,49 EUR (ranije 1.435,25 kn), na temelju čl. 7. st. 2. Pravilnika, tako da ukupni javnobilježnički trošak tužitelja iznosi 200,44 EUR (ranije 1.510,25 kn), koliko je tužitelj i zatražio.

54. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 183,45 EUR, uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a.

55. Slijedom naprijed navedenog, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, ovaj sud tužitelju dosuđuje naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku, priznati javnobilježnički trošak, kao i priznati trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni trošak postupka tužitelja u ukupnom iznosu od 3.840,70 EUR kao u točki III izreke.

56. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 3.840,70 EUR, tekuću od 21. rujna 2026. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju.

57. Sud zaključno ističe da je novčane iznose u ovoj presudi, na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunao iz kuna u eure prema fiksnom konverzacijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 183,45 EUR

2. Pun. tuženika