REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2362/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja DB (nom. BB) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. rujna 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĐB, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika KB, diplomiranog pravnika, 21. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju DB iznos od 4.455,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 3.000,00 EUR teče od 18. ožujka 2026. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 EUR teče od 6. srpnja 2026. do isplate i

- na iznos od 255,00 EUR od 21. rujna 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DB u dijelu u kojem traži isplatu 1.150,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenoga 2025. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DB u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na iznos od 3.000,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 17. ožujka 2026., na iznos od 1.200,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 5. srpnja 2026. i na iznos od 255,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 20. rujna 2026.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju DB trošak parničnog postupka u iznosu od 1.386,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja DB za naknadu troška postupka u iznosu od 1.038,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.d., na radnom mjestu šumara. Dana 12. rujna 2025., tužitelj je pretrpio ozljedu na radu prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, na način da je zadobio udarac drvetom u lijevu potkoljenicu. Obzirom da je poslodavac tužitelja s tuženikom sklopio policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, to je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelj je istog dana zaprimljen u Opću županijsku bolnicu Požega, gdje mu je utvrđen višestruki prijelom potkoljenice. Utvrđeno je kako je lijeva potkoljenica otečena i deformirana u srednjoj trećini. Podvrgnut je operativnom zahvatu te mu je nakon toga potkoljenica imobilizirana natkoljeničnom longetom. Određeno mu je hodanje uz štake, mirovanje te uzimanje analgetika po potrebi. Dana 27. listopada 2025. podvrgnut je drugoj operaciji radi korekcije položaja ulomka lijeve lisne kosti. Određena je antiagregacijska terapija, analgetici po potrebi te i dalje hod uz štake. Dana 7. studenoga 2025. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku, kojeg je tuženik zaprimio te je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 3.820,00 EUR, a kojim iznosom je obuhvaćena i naknada neimovinske štete i naknada imovinske štete (pružena tuđa pomoć i njega). Međutim, tako isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenje za tužitelja obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda te uzevši u obzir duljinu i tijek liječenja tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 3.000,00 EUR, i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, te daljnji iznos imovinske štete od 400,00 EUR za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od nespornog isplaćenog. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, po svim osnovama potraživanja. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata te ističe da tužitelju ne pripada pravo na kamate od podnošenja tužbe, već od dana kada je liječenje završeno. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, preko isplaćenog nespornog dijela.

3. Tužitelj je podneskom od 6. srpnja 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Sud je, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbe na ročištu održanom 7. rujna 2026.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem dopisa tuženika od 10. studenoga 2025. (str. 18-19 spisa), informacija o zaštiti osobnih podataka u obradi šteta (str. 20-22 spisa), medicinske dokumentacije (str. 23-29 i 84-104 spisa), odštetnog zahtjeva od 7. studenoga 2025. (str. 38-39 spisa), kalkulatora inflacije (str. 40 spisa), zdravstvenog kartona (str. 55-80 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 106-109 spisa).

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 12. rujna 2025.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost te da su tuđu pomoć tužitelju pružali ukućani.

8. Sporni su visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

9. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., i 64/23.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku prof. dr. sc. Igoru Stipančiću. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. lipnja 2026., prof. dr. sc. Igor Stipančić je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom lijeve goljenične kosti na prijelazu srednje u distalnu trećinu, s pomakom ulomaka te prijelom distalnog okrajka lijeve lisne kosti, s pomakom ulomaka. Radilo se o prijelomu obiju kostiju lijeve potkoljenice s pomakom ulomaka (lateralni pomak za 2/3 širine kosti i skraćenje osovine), što predstavlja tešku ozljedu koja je zahtijevala kirurško liječenje. Tužitelj je na dan ozljeđivanja zbrinut u OŽB Požega, gdje je nakon obrade učinjena operacijska stabilizacija goljenične kosti po AO metodi (osteosinteza). Potkoljenica je imobilizirana natkoljeničnom longetom uz rasteretni hod štakama. Pri kontrolnoj snimci 24. listopada 2025. utvrđen je zaostali pomak ulomaka lisne kosti, zbog čega je 27. listopada 2025. učinjena druga operacija — korektivna osteotomija i osteosinteza lisne kosti pločicom i vijcima po AO metodi, ponovno uz imobilizaciju longetom i korištenja štaka. Uslijedilo je liječenje fizikalnom terapijom (dvije serije po 15 terapija, od prosinca 2025. – siječnja 2026.) te stacionarna rehabilitacija u Toplicama Lipik (25. veljače do 18. ožujka 2026.). Kontrolnom snimkom od 28. travnja 2026. potvrđeno je uredno cijeljenje obiju kostiju. Osteosintetski materijal in situ; vađenje planirano za 9. mjesec 2026. Opisani mehanizam — izravan udarac drvetom u lijevu potkoljenicu na radnom mjestu u potpunosti odgovara naravi i lokalizaciji zadobivenih prijeloma. U zdravstvenom kartonu nema ranijih tegoba ni dijagnoza ozljede lijeve noge. Ranije zabilježene ozljede (desni gležanj 2019., i desno koljeno 2024.) odnose se na suprotnu, desnu stranu i nisu u vezi s predmetnim ozljedama. Aktivno liječenje i rehabilitacija dovršeni su u funkcionalnom smislu nakon stacionarne rehabilitacije (18. ožujka 2026.), uz kontrolni nalaz od 28. travnja 2026. koji potvrđuje koštano cijeljenje i stabilno funkcionalno stanje. Preostalo planirano vađenje osteosintetskog materijala je zahvat koji ne bi trebao, ako ne dođe do komplikacija, utjecati na promjenu zdravstvenog statusa tužitelja. Osim što nova operacija utječe na strah, fizičku bol i tuđu pomoć, s druge strane, može povoljno utjecati na subjektivni osjećaj „žuljanja vijaka". Na temelju medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja obzirom na vrstu ozljeda, način provedenog liječenja uzevši u obzir dob tužitelja držim da je zaostalo trajno umanjenje opće životne aktivnosti za 8%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Ocjene su kumulativnog karaktera. Primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede (obuhvaća prvu hospitalizaciju i operaciju te ponovno saznanje o potrebi reoperacije lisne kosti i drugu operaciju) umjerenog do jakog, oscilirajućeg intenziteta, trajao je ukupno do 7 dana, nakon čega je slijedio umjereni oscilirajući strah u trajanju od 14 dana, a potom je bio uslijedio slabiji oscilirajući strah u trajanju do 6 tjedana. Fizičke bolove je trpio jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta do 20 dana, manjeg intenziteta do 8 tjedana ukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna tijekom imobilizacije longetom i kretanja štakama bez oslonca na lijevu nogu, uključujući poslijeoperacijsko razdoblje nakon obiju operacija, u trajanju do 7 tjedana u opsegu od 3 sata dnevno. Potom je tijekom daljnjeg kretanja štakama uz djelomično opterećenje, do osamostaljenja hoda tužitelj trebao pomoć u trajanju od 8 tjedana tri puta tjedno po 2 h (pomoć je trebao za održavanje osobne higijene, nabavku hrane, pripremanje hrane zbog otežanog hoda i nemogućnosti duljeg stajanja). Kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja je zaostalo naruženje blagog stupnja.

12. Stranke nisu prigovarale na citirani nalaz i mišljenje vještaka niti su predlagale da vještak usmeno na raspravi iznese svoj nalaz i mišljenje.

13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Igora Stipančića budući da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

14. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 8%, da je tužitelj trpio bol ukupno 83 dana, od čega bol jačeg i srednjeg intenziteta 27 dana i slabijeg intenziteta 56 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 63 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 21 dana, a slabijeg intenziteta 42 dana, da je kod tužitelja zaostalo naruženje blagog stupnja, da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 27 godina, da je podvrgnut dvjema operacijama, da je tužitelj liječen i fizikalnim terapijama te stacionarnom terapijom u toplicama, mišljenje je suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 7.300,00 EUR.

17. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

18. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 195 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 975,00 EUR.

19. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.820,00 EUR pri čemu je tužitelju isplatio iznos od 3.100,00 EUR na ime neimovinske štete, a iznos od 720,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć.

20. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio daljnji iznos od 4.200,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 255,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć.

21. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završeno 18. ožujka 2026. to je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete teče od dana kada je liječenje završilo, odnosno od 18. ožujka 2026.

22. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog tužitelju na imovinsku štetu pripadaju kamate od donošenja presude prvog stupnja.

23. Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen u postupku, stoga je sud tužitelju na iznos od 1.200,00 EUR (za koji iznos je povišen tužbeni zahtjev) dosudio zatezne kamate od 6. srpnja 2026. pa do isplate (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2024., poslovni broj Rev-1050/2024).

24. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da je zatražen u previsokom iznosu.

27. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva u kojem traži isplatu zatezne kamate na iznos od 3.000,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 17. ožujka 2026., na iznos od 1.200,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 5. srpnja 2026. i na iznos od 255,00 EUR od 7. studenoga 2025. do 30. rujna 2026. imajući u vidu točku 21., 22. i 23. obrazloženja presude.

28. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.605,00 EUR.

30. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 9. studenoga 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 23. veljače 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00

EUR;

- sastav podneska od 13. travnja 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 30. travnja 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 6. srpnja 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 7. rujna 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR; što ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.375,00 EUR.

31. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 79% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 21%. Uzimajući u obzir omjer 100:79% u odnosu na 0:21%, tužitelj je uspio u sporu 89,5%, a tuženik 10,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 79%, a što odgovara iznosu od 1.086,25 EUR.

32. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.386,25 EUR.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. veljače 2026., od 25. ožujka 2026. i od 10. srpnja 2026., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Također, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu kao prekomjerno zatražen.

34. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

35. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. rujna 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku