REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-604/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene NE, zbog kaznenog djela iz članka 303. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u nastavku KZ/97), odlučujući o žalbi optužene NE izjavljene po branitelju Ivanu Kobašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. iz Zagreba , podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-913/2019- 190 od 10. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba optužene NE odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-913/2019-190 od 10. rujna 2024. optužena NE proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza – opisano i kažnjivo po članku 303. stavku 1. KZ/97, te je na temelju članka 303. stavak 1. KZ/97 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je optuženoj na temelju članka 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako optužena NE u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 63. KZ/97 određeno je da će se optuženoj VE u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđena uračunati vrijeme lišenja slobode u svezi s ovim kaznenim djelom u trajanju od 7. srpnja 2022. do 25. srpnja 2022. na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom kazne zatvora.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku ZKP/08) optužena NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezna je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u visini od 8,36 eura s osnova putnih troškova svjedoka LE, u visini od 942,93 eura s osnova troškova prijevoda po sudskom tumaču i u visini od 380,10 eura s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja, trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u visini od 500,00 eura s osnova paušalne svote sudu, te trošak iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti Ivana Kobaša, odvjetnika iz Zagreba u iznosu od 269,59 eura, a koji trošak je dužna uplatiti u roku od 15 dana po izvršnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP/08 optužena NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezna je naknaditi i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 s osnova provedenog dopunskog psihijatrijskog vještačenja u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Ističe kako je pobijana odluka nezakonita te istu pobija u cijelosti. Smatra kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da obrazloženje presude uopće ne sadrži razloge, te da sud nije decidirano naveo na temelju kojih izvedenih dokaza zaključuje o krivnji optužene, odnosno kako nije dana ocjena dokaza. Ističe se i kako sud nije obrazložio zašto nije primijenio odredbu članka 303. stavak 4. KZ/97 odnosno oslobodio optuženu od kazne. Navodi kako ne znači da je svjedočki iskaz optužene lažan samo zbog toga što je utvrđeno kako ŽE i EE nisu fizički napali ZE. Naime, optužena je potpisala izjavu 18. svibnja 2017. u kojoj je navela kako je njezin inkriminirani svjedočki iskaz nevjerodostojan i da ju je na davanje tog iskaza nagovorila ZE, a da je na isti pristala zbog bolesti i loše materijalne situacije. Dakle tu se radi o dvije dijametralno suprotne tvrdnje. Ističe kako je izjavu koju je potpisala optužena izradio sin ŽE i da ju je optužena potpisala zbog pritiska koju je na nju vršila ŽE. Nadalje navodi kako smatra da je izjava neistinita, pa kako se optuženoj sudi za davanje inkriminiranog svjedočkog iskaza, to smatra kako nema kaznenog djela, jer drži izvjesniji i logičniji svjedočki iskaz kao istinit. U žalbi u odnosu na odluku o troškovima optužena po branitelju smatra kako je neosnovano dosuđen trošak optuženoj, jer je ista lošeg imovnog stanja sa vrlo malim prihodima radi čega je sud morao optuženu osloboditi obveze snošenja troškova kaznenog postupka.
3. Žalba optužene nije osnovana.
4. U skladu s člankom 475. stavak 1. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, a na istu je pristupio branitelj optužene Ivan Kobaš, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupila optužena NE i ŽDO Slavonski Brod, za koje je dostava poziva uredno iskazana , te je sjednica održana bez nazočnosti optužene NE i predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu.
5. Nije u pravu optužena po branitelju kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, obrazloženje pobijane presude sadrži razloge za donošenje osuđujuće presude i to na stranicama 12. -13. presude. Prvostupanjski sud je analizirao kako iskaz mora biti objektivno lažan, te da osoba koja daje iskaz mora biti svjesna tog lažnog iskaza, pa je prvostupanjski sud dao razloge zbog čega smatra kako su ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 303. stavak 1. KZ/97, a pravni kontinuitet prvostupanjski sud nalazi u članku 305. stavak 1. KZ/11. Prvostupanjski sud je naveo kako svoj zaključak temelji iz materijalne dokumentacije koja je pročitana tijekom dokaznog postupka i to zapisnika sa rasprave kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. listopada 2009. u predmetu broj K-34/08, te iz podneska kojim ispričava svoj nedolazak optužena na raspravu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2018. u predmetu broj Pn-2340/2008 uz koji podnesak je dostavila i Izjavu iz koje proizlazi kako je nevjerodostojan iskaz u slučaju ZE protiv ŽE i PE, a na takav iskaz je nagovorena zbog bolesti i loše materijalne situacije u kojoj se nalazila, te da osjeća veliku krivnju što je nevine ljude stavila u tako nezgodnu situaciju i otežala im živote, a sve po nagovoru ZE. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na temelju materijalne dokumentacije u spisu i to zapisnika sa rasprava kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te Izjave zaključio o krivnji optužene, tako da je neosnovan žalbeni navod kako obrazloženje presude ne sadrži razloge donošenja , a da se zaključak suda isključivo iznosi paušalno. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako se to neosnovano upire žalbom, jer je prvostupanjski sud dao ocjenu personalnih i materijalnih dokaza, te same obrane optužene. To što prvostupanjski sud djelomično vjeruje optuženoj, a djelomično ne, kao i ostalim dokazima proizlazi iz prava suda o slobodnoj ocjeni, te ovaj sud smatra kako optužena neosnovano upire da bi prvostupanjski sud uvijek cijenio dokaze na štetu optužene bez ikakve valjane argumentacije. Pravo i dužnost je prvostupanjskog suda da slobodne ocjenjuje sve dokaze kao i obranu optužene koji su provedeni tijekom dokaznog postupka što je prvostupanjski sud i učinio. Činjenica je kako prvostupanjski sud nije razmatrao primjenu odredbi članka 303. stavka 4. KZ/97 što i nije bio dužan po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, jer nije ni došlo do primjene oslobođenja od kazne. Pravilno je i zakonito prvostupanjski sud osudio optuženu, s čime je suglasno i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, odredbom članka 303. stavak 4. KZ/97 propisano je da ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. dragovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke može se osloboditi od kazne. Vijeće nalazi kako optužena nije dragovoljno opozvala svoj iskaz pred sudom, već je to učinila u formi Izjave, radi čega nije bilo uvjeta za primjenu članka 303. stavak 4. KZ/97 odnosno oslobođenja od kazne. Iz svega navedenog proizlazi kako su neosnovani žalbeni navodi ostvarenja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.
6. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće nalazi kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Kao što je već navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da je iskaz optužene na raspravi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu broj K -34/08 od 30. listopada 2009. objektivno lažan, s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Iz zapisnika od 30. listopada 2009. kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena NE kao svjedok uz propisna upozorenja je iskazala kako su ŽE i EE **.**.2008. fizički napali ZE. Optužena je uz podnesak kojim ispričava nedolazak na raspravu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu dostavila potpisanu Izjavu od 18. svibnja 2017. iz koje proizlazi kako je dala nevjerodostojan iskaz u slučaju ZE protiv ŽE i PE, te da je na takav iskaz bila nagovorena zbog bolesti i loše materijalne situacije. Kod takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud optuženu oglasio krivom, iz razloga što je optužena svoj iskaz Izjavom od 18. svibnja 2017. sama označila kao nevjerodostojan odnosno neistinit. U konkretnom slučaju nije od značaja kakvu presudu je donio Općinski kazneni sud u Zagrebu u predmetu broj K-34/08, već za ovaj postupak je odlučna činjenica da je optužena (u tom predmetu svjedok) NE iskazala kako su ŽE i EE fizički napali ZE, da bi optužena u svojoj Izjavi od 18. svibnja 2017. dostavljenoj uz podnesak kojim ispričava svoj nedolazak na Općinski građanski sud u Zagrebu u predmetu broj Pn-2340/2008 navela kako je nevjerodostojan iskaz kojeg je dala u slučaju ZE protiv ŽE i EE. To što privatna tužiteljica ZE nije dokazala da su počinjena kaznena djela na njenu štetu u predmetu broj K-34/08 nije od značaja u ovom konkretnom predmetu. Optužena je sama u svojoj Izjavi iskazala kako je dala nevjerodostojan iskaz u konkretnom kaznenom predmetu čime je osobno kao nesporno učinila svoj iskaz objektivno lažan, a kako je bila svjesna da daje lažni iskaz to je optužena ostvarila i subjektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela.
6.1. Nije sporno da kada su iskazi saslušanih svjedoka međusobno kontradiktorni sud slobodnom ocjenom dokaza ocjenjuje iskaz svakog svjedoka posebno i u njihovoj ukupnosti sa izvedenim drugim dokazima. Također nije sporno da sud ima pravo i dužnost ocijeniti kojem svjedoku poklanja ili ne poklanja vjeru, te da to automatski ne povlači za sobom kaznenu odgovornost svjedoka za kazneno djelo davanje lažnog iskaza. Međutim, u konkretnom slučaju sama optužena u svojoj Izjavi je utvrdila kako je njezin iskaz kojeg je dala kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu nevjerodostojan, te je dala i motive zbog čega je iskaziva nevjerodostojno, to ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je sud prvog stupnja pravilno i zakonito optuženu oglasio krivom. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio da je iskaz optužene kao svjedoka kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu objektivno lažan, jer je optužena u svojoj Izjavi osobno navela kako je njezin iskaz nevjerodostojan, pri čemu nije odlučna činjenica tko je i na koji način sastavio Izjavu od 18. svibnja 2017., jer je optužena osobno potpisala tu Izjavu. Iz iskaza svjedoka LE u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K -34/08 proizlazi kako kritičnog dana ŽE i EE nisu vrijeđali ZE, te da nije bilo fizičkog kontakta između njih, koji iskaz je u suprotnosti s iskazom ovdje optužene NE koja je iskazala da je čula jauk JE, te da su ŽE i EE udarali ZE po leđima više puta. Imajući u vidu da su i LE i ovdje optužena NE očevidci događaja, te da iskazuju u potpunosti suprotno o istom događaju, pa kada se to dovede u vezu s Izjavom NE od 18. svibnja 2017. onda pravilno i zakonito prvostupanjski sud zaključuje kako je optužena NE počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Neosnovano optužena ističe kako je iskaz svjedoka LE iz kaznenog postupka koji se vodio pod brojem K-34/08 te njegovim iskazom u ovom kaznenom postupku dijametralno suprotan i proturječan. Naime, svjedok je i u prethodnom postupku broj K-34/08 i u ovom postupku naveo kako nije bilo fizičkog sukoba između OE i ŽE i EE, dok je optužena u kaznenom postupku broj K-34/08 iskazala kao svjedok da su fizički napali ZE.
6.2. Neosnovano u ovom postupku optužena upire da bi Izjava od 18. svibnja 2017. optužene mogla biti neistinita. Naime, iskaz optužene kao svjedoka u predmetu broj K-34/08 je u suprotnosti s iskazom svjedoka LE, pa kada se uzme u obzir navedena Izjava optužene, to onda pravilno prvostupanjski sud dolazi do zaključka kako je optužena dala neistinit iskaz dana 30. listopada 2009. na raspravi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu broj K-34/08. Naime, svjedok LE je u predmetu broj K-34/08 iskazao kako nije bilo fizičkog kontakta između privatne tužiteljice i okrivljenika, dok se ovdje optuženoj NE stavlja na teret da je kao svjedok iskazala 30. listopada 2009. kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kako su I. i II. okrivljenici fizički napali ZE. Imajući u vidu iskaz svjedoka LE, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je optužena dala lažni iskaz kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu broj K -34/08, tako da nije u pravu optužena kada u žalbi ističe da je izvjesnije i logičnije da bi istinit bio inkriminirani svjedočki iskaz optužene.
6.3. Kako optužena nije opozvala svoj iskaz prije donošenja konačne odluke, i to do 30. studenog 2009. kada je donijeta presuda u predmetu broj K-34/08, to nije bilo mjesta primjeni članka 303. stavak 4. KZ/97, a kako je optužena bila svjesna da daje lažni iskaz, to je pravilno i zakonito prvostupanjski sud okrivljenu oglasio krivom i osudio po zakonu.
6.4. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako je pravilno i zakonito sud odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te prema optuženoj primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine imajući u vidu sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te generalnu i specijalnu prevenciju. U odnosu na žalbu za odluku o troškovima, pravilno je prvostupanjski sud optuženu obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka imajući u vidu da je optužena u mirovini s oko 500,00 eura mjesečnih primanja, bez obveze uzdržavanja drugih članova obitelji, tako da i ovaj drugostupanjski sud smatra kako nema osnova za oslobođenja od naknade troškova kaznenog postupka.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi optužene nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu optužene, stoga je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu optužene vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
U Požegi 21. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
