1              Poslovni broj: Gž Ovr-477/2023-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-477/2023-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenice M. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. P. i D. B. u B., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Ovr-750/2019-83 od 17. listopada 2023. i o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Ovr-750/2019-74 od 26. svibnja 2023., 30. travnja 2024.

 

riješio je

 

              I Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Ovr-750/2019-83 od 17. listopada 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              II Uvaženjem žalba ovršenice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Ovr-750/2019-74 od 26. svibnja 2023. i rješava:

 

              Odgađa se ovrha do donošenja pravomoćne odluke u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem poslovnog broja Ovr-750/2019-83 od 17. listopada 2023. ovršenica je upućena da u roku osam dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja da ovrhovoditelj nema prava na namirenje iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina upisanim u zk.ul.br. 443 k.o. P., a koje su prodane po cijenio od 24.150,12 eura (točka I. izreke). Istim rješenjem određeno je da ako ovršenica u određenom roku ne pokrene parnicu da će se smatrati da tražbina ovrhovoditelja nije osporena, odnosno da je ovršenica odustala od osporavanja potraživanja ovrhovoditelja (točka II. izreke).

 

              2. Prvostupanjskim rješenjem poslovnog broja Ovr-750/2019-74 od 26. svibnja 2023. odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

 

              3. Protiv rješenja kojim je ovršenica upućena na pokretanje parnice od 17. listopada 2023. žalbu podnosi ovrhovoditelj, a protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe žalbu podnosi ovršenica.

 

              4. Ovrhovoditelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ovršenica upućena na parnicu radi utvrđenja da ovrhovoditelj nema prava na namirenje iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina od 17. listopada 2023., iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. U žalbi ističe da usprkos činjenici da iznos kupovnine premašuje iznos ovrhovoditeljeve tražbine, slijedom čega ovršenici pripada pravo na ostatak kupovnine, to ne znači da ovršenica ima pravo na osporavanje tražbine ovrhovoditelja u smislu članka 117. OZ-a. To iz razloga što sukladno članku 117. OZ-a pravo pobijanja rješenja o namirenju imaju isključivo osobe koje se namiruju iz prodajne cijene, a ovršenica ne predstavlja osobu koja se namiruje iz kupovnine, već se iz ostvarene kupovnine namiruju isključivo vjerovnici ovršenice. Ovrhovoditelj ističe da činjenica da će dio kupovnine koji preostane nakon namirenja vjerovnika ovršenice biti predan ovršenici, ne čini ovršenicu osobom koja ima tražbinu koja se namiruje iz kupovnine.

 

              5. Ovršenica podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe od 26. svibnja 2023. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi se poziva na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. i na praksu Suda Europske unije iz presude EU C-407/18, a prema kojima je ovršni sud dužan odgoditi ovrhu kada je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnim odredbi potrošačkog ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu.

 

              6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              7. Žalbe su osnovane.

 

              8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanih rješenja nije počinjena niti jedna od procesnih povreda navedenih u tom članku.

 

              9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja kojim je ovršenica upućena na parnicu radi utvrđenja da ovrhovoditelj nema prava na namirenje iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina od 17. listopada 2023. prvostupanjski sud utvrđuje:

 

-          da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-750/2019-2 od 22. srpnja 2019. određena ovrha na nekretnina ovršenice,

-          da je nakon utvrđene vrijednosti nekretnina ovršenice na elektroničkoj javnog dražbi provedenoj po Financijskoj agenciji kupac B. K. d.o.o. ponudio cijenu za nekretnine koje su predmet ovršnog postupka u iznosu od 24.150,12 eura,

-          da su rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-750/2019-42 od 15. rujna 2021. predmetne nekretnine dosuđene ponuditelju B. K. d.o.o.,

-          da je rješenje o dosudi potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ovr-602/2021-2 od 22. studenog 2021..

-          da je ovrhovoditelj podneskom od 28. kolovoza 2023. dostavio obračun svog potraživanja i predložio da se namiri iz ostvarene kupovnine na način da se njegovo potraživanje prebije s iznosom kupovnine, a da se preostala kupovnina u iznosu od 4.258,91 eura isplati na račun ovrešnice,

-          da je ovršenica na ročištu 21. kolovoza 2023. osporila obračun potraživanja ovrhovoditelja, kao i pravo ovrhovoditelja na namirenje iz kupovine.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je ovršnica osporila tražbinu ovrhovoditelja u smislu članka 117. OZ-a, slijedom čega pozivom na članak 118. OZ-a pobijanim rješenjem upućuje ovršnicu na parnicu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja da ovrhovoditelj nema prava na namirenje iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina.

 

11. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, da je nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi ovrhovoditelj podneskom od 28. kolovoza 2023. dostavio obračun svog potraživanja i predložio da se namiri iz ostvarene kupovnine na način da se njegovo potraživanje prebije s iznosom kupovnine, a da se preostala kupovnina u iznosu od 4.258,91 eura isplati na račun ovršenice i da je ovršenica na ročištu 21. kolovoza 2023. osporila obračun potraživanja ovrhovoditelja, kao i pravo ovrhovoditelja na namirenje iz kupovine.

 

13. Odredbom članka 112. OZ-a propisano je da se iz prodajne cijene namiruju ovrhovoditelji na čiji je prijedlog određena ovrha, založni vjerovnici i kad nisu prijavili svoje tražbine, osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom, Republika Hrvatska i općine, gradovi i županije po osnovi poreza i drugih pristojbi.

 

13.1. Odredbom članka 117. OZ-a propisano je da osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja.

 

14. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da u fazi namirenja osporavati tražbine mogu osobe koje se namiruju iz prodajne cijene, odnosno osobe iz članka 112. OZ-a. No, ovršenica kao dužnik nije osoba koja se namiruje iz prodajne cijene u smislu članka 112. OZ-a, slijedom čega joj ne pripada pravo na osporavanje tražbine ovrhovoditelja u smislu članka 117. OZ-a, a kako to osnovano žalbenim navodim ističe ovrhovoditelj. Navedeno neovisno o činjenici da bi se nakon namirenja potraživanja ovrhovoditelja preostali dio kupovnine isplatio ovršenici.

 

15. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje kojim odbije prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 25. svibnja 2023. pozivom na članak 65. stavka 1. OZ-a, a na temelju zaključka da nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta propisanih navedenim člankom jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

16. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrha predložena na temelju ovršnih isprava – Ugovora o kreditu broj .... soleminiziranog  27. prosinca 2007. po javnoj bilježnici B. Š. iz G. pod poslovnim brojem OV-7463/2007 i Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa broj 5114204561 solemniziranog 26. siječnja 2016. po javnom bilježniku M. B. iz G. pod poslovnim brojem OV-307/16. Citirani ugovor o kreditu sklopljen je između prednika ovrhovoditelja E. & S. B. d.d. kao banke, D. M. kao korisnika kredita i ovršenice kao sudužnika, dok je citirani sporazum sklopljen između prednika ovrhovoditelja E. & S. B. d.d. kao banke i ovršenice kao korisnika kredita, slijedom čega se radi o potrošačkim ugovorima, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

17. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.

 

18. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

19. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.

 

20. Nadalje, u presudi u predmetu C-407/18 (K. c/a A. bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

21. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje cit.:

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 P. G.).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 B. E. de C., C-415/11 A.; C-76/10 P. i C-77/14 R. R.).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 F.; C-176/17 P. C. P.; C-632/17 P. i C-448/17 E. K. S. i C-32/14 E. B. H.).“

 

21.1. S obzirom na to da je nesporno ovršenica pred prvostupanjskim sudom pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-1010/2021, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dužan u bilo kojem stadiju provedbe ovrhe, dakle i u stadiju namirenja ovrhovoditelja, u skladu s iznesenim zaključkom i Smjernicama, po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

 

              22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje poslovni broj Ovr-750/2019-83 od 17. listopada 2023. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u točki I. izreke, kao i na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenice i preinačiti rješenje, kao u točki II. izreke.

 

              23. Budući da je ovršenica uspjela sa žalbom pozivom na članak 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a dosuđen joj je zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura sukladno Tbr. 13 u vezi s Tbr.1.t.5. i Tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.), kao trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,55 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

             

 

U Rijeci 30. travnja 2024.

 

 

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.