Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1567/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BO iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćnicima Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6 i drugi, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 75056780605), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 589,56 €, izvan ročišta 21. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628 -50- 4742355 sklopljenog 5. ožujka 2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno kako se tužiteljica obvezuje platiti naknadu u visini 1,50% od iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 75056780605) isplatiti tužiteljici BO iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 589,56 € (slovima: petsto osamdeset i devet eura te pedeset i šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos po stopi od 14% godišnje od 13. ožujka 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69 (čiji je OIB: 75056780605) da tužiteljici BO iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 153,27 (slovima: tsto pedeset i tri eura te dvadeset i sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 21. rujna 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 29. rujna 2025. zaprimljena je tužba tužiteljice BO koja tvrdi da je dana 5. ožujka 2008. godine sklopio s tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. Ugovor o kreditu br. 628-50-4742335 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim joj je odobren stambeni kredit u iznosu 64.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 3. navedeno kako se tužiteljica BO obvezuje platiti naknadu u visini 1,50% od iznosa kredita jednokratno prilikom prvog korištenja kredita. U dokaz navedene tvrdnje tužiteljica BO predlaže uvidu u Ugovor o kreditu između Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i BO kao korisnice kredita broj: 628-50-4742355 od 5. ožujka 2008. Tužiteljica BO smatra kako je naplaćivanje ulazne naknade nepošteno i ništetno i to iz razloga kako slijedi. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 i 46/07, dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bilo je propisano kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je st. 2. propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava dok je st. 2. propisano kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bilo je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. Odredbom čl. 4. ZOO propisano je kako su sudionici, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz okolnosti da se, u konkretnom slučaju, radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi nije ni moglo pregovarati kao i da tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. nije prezentirao tužiteljici BO o kakvim se točno troškovima radi (tužiteljica BO nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje ulazne naknade i o njezinoj krajnjoj svrsi), može se zaključiti da je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice BO kao potrošača pa je takva ugovorna odredba ništetna. Dodatno, prema tvrdnjama tužiteljice BO u konkretnom slučaju povrijeđeno je i načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Time što tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. nije dokazao opravdanost ugovaranja sporne ugovorne odredbe u ugovorenom postotku od iznosa kredita proizlazi zaključak da ugovaranjem ulazne naknade nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. U dokaz prethodno navedene tvrdnje tužiteljica BO predlaže da se nju sasluša u svojstvu stranke. Nadalje se ističe da iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (donesene u predmetu iste činjenične i pravne osnove) proizlazi kako je sporna odredba ništetna „jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokrit i iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“ U odnosu na tijek zatezne kamate, tužiteljica BO tvrdi da ima, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja ulazne naknade budući je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. nesavjestan stjecatelj jer je u potrošačkom kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice BO kao potrošača te je, samim time, ta ugovorna odredba ništetna. Također, ističe se kako je upravo tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe koju je nametnuo tužiteljici BO kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja. Prethodno podnošenju tužbe, tužiteljica BO tvrdi da se je obratila tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koju mogućnost je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. otklonio slijedom čega je tužiteljica BO prisiljena svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem, no tuženik je dostavio potvrdu o visini i datumu plaćanja naknade slijedom čega njezina visina ne bi trebala biti sporna. Naime, 1,5% od 64.300,00 CHF iznosi 964.50 CHF, a, po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora o kreditu, čini protuvrijednost u kunama od 4.442,06, a po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 naplaćena naknada iznosi 589,56 EUR. U dokaz prethodno navedenog tužiteljica BO predlaže pribaviti dokumentaciju uz Ugovor o kreditu broj: 628-50-4742355 5. ožujka 2008. iz koje će biti razvidna visina naplaćene ulazne naknade i datumu naplate poput knjigovodstvene kartice i sl. što po potrebi treba zatražiti od tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao i provođenje po potrebi financijskog vještačenja po vještaku financijske struke i pribava dokumentacije koja će istome biti potrebna kako bi u potpunosti proveo vještačenje te sačinio iscrpan i objektivan nalaz i mišljenje. Slijedom navedenog, tužiteljica BO predlaže da naslovni sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese sljedeću presudu: "I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4742355 sklopljenog 5. ožujka 2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno kako se tužiteljica obvezuje platiti naknadu u visini 1,50% od iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita. II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 589,56 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 5.3.2008. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1567/2025-3 od 4. ožujka 2026. pozvan je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. da u roku od 30 dana dostavi sudu odgovor na tužbu jer u protivnom će se donijeti presuda zbog ogluhe.
3. Međutim tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., iako je uredno primio naznačeno rješenje i tužbu tužiteljice BO od 29.9.2025. s prilozima, nije ovome sudu u ostavljenom roku od 30 dana dostavio svoj odgovor na tužbu.
4. Prema čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema čl. 331.b st. 2 ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1 ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3 stavak 3 ZPP-a). Nadalje čl. 331.b st. 3 ZPP-a je propisano da donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2 ovoga članka prije toga pribave obavijesti. Prema čl. 331 .b st. 4 ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Također čl. 331.b st. 5 ZPP- a. je propisano da donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može bi ti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Nadalje čl. 331.b st. 6 ZPP-a je propisano da protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena i na kraju čl. 331b st. 7 ZPP -a je propisano da u slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.
5. Polazeći od presumpcije da je tuženi svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužiteljica BO podnijela, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu koja mu je dostavljena sukladno traženju ovoga suda to je po osnovi prethodno citiranog čl. 331.b st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkama I i II.
6. Člankom 154 st. 1 ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. U smislu čl. 164 st. 3 ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. Prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud je obavezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici BO naknadi trošak njezinog zastupanja po angažiranim punomoćnicama i to za sastav tužbe tužiteljice BOR od 29.9.2025. po Tbr. 7 toč. 1. važeće odvjetničke tarife u iznosu od 100,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 € tako da ukupni troškovi zastupanja tužiteljice BO iznose 125,00 €. Pored navedenog tužiteljici BO su dosuđeni i trošak sudske pristojbe na tužbu tužiteljice BO od 29.09.2025. u iznosu od 13.27 € kao i trošak sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1567/2025-3 od 21. rujna 2026. u iznosu od 15,00 € tako da ukupni parnični troškovi tužiteljice BO iznose dosuđenih 153,27 €. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.
U Rijeci 21. rujna 2026.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice BO i
- tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d..
NAPOMENA: Sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018 i 51/2023) na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Dakle tužiteljica BO treba u roku od tri dana od primitka ove presude zbog ogluhe platiti sudsku pristojbu na tu presudu u iznosu od 15,00 €, a u protivnom joj treba napisati rješenja o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na ovu nepravomoćnu presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 €.
